Kada je objava USKOK-a o analizi otpada u Gospiću izazvala žestoke reakcije javnosti i oporbe, traženje odgovornosti Vlade i prozivanje HDZ-ovih kadrova za nemar i nerad – prva taktika obrane vladajuće stranke bilo je traženje drugih ekoloških “crnih točaka” koje se mogu pripisati odgovornosti kritičara.
Pa su se tako tražila onečišćenja okoliša pod ingerencijom oporbenih župana i gradonačelnika kako bi se, valjda, pokazalo da su svi isti, dok se u isto vrijeme pokušavalo umanjiti odgovornost HDZ-ovog premijera, HDZ-ovih ministara i glavnog državnog inspektora koji je dio tog svog mandata proveo i na čelu zagrebačkog HDZ-a.
Pa su tako HDZ-ovci spočitavali zagrebačkoj vlasti iz stranke Možemo! gudronski otpad na Savici, SDP-ovcima “crne točke” u Poznanovcu i Varaždinu, a posebno mjesto je bilo rezervirano za predsjednika najveće oporbene stranke Sinišu Hajdaša Dončića. Njemu nisu uspjeli naći neku krivo izdanu dozvolu, ali su mu zato spočitnuli punca (supruginog oca) koji je godinama u ciglani u Perušiću, nedaleko Gospića, “skladištio” gomilu opasnog otpada.
HDZ optužio Hajdaša Dončića da je zataškavao ekocid u Perušiću
HDZ je i na izvanrednoj sjednici Sabora o sanaciji Gospića dio svojih rasprava iskoristio za prozivanje predsjednika SDP-a zbog punca, a dio tih rasprava su sabrali i u vijesti na svojim službenim stranicama (arhivirano ovdje)
Pa su tako napisali da Hajdaš Dončić “kao ministar je zataškavao ekocid koji je u Perušiću, u Lici, provodio njegov punac Dončić nezakonito odlažući opasni otpad u mandatu partijske Vlade” pa potom “koprcajući se nakon nedavnih objava o tome da je njegov punac od 2011. do 2014. trovao Liku, dvolični Hajdaš sada ide tako daleko da na Facebooku čak tvrdi da u inkriminirano doba nije ni poznavao svog punca” i podsjećaju ga da se vjenčao još 2003. godine, a potom navode i što je u saborskoj raspravi o toj temi kazao HDZ-ov gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković:
“Dok je njegov punac Dončić ilegalno odlagao opasni otpad u Perušiću, Hajdaša nije bilo briga za Ličane. A taj se ekocid provodio upravo dok je on bio ministar u SDP-ovoj Vladi! Pravio se grbav. Hajdaš je bio pokrovitelj SDP-ovog trovanja Like, ali se sada licemjerno ‘zgražava’ i proziva sve druge”.
Hajdaš Dončić je bijesan pričom, ali ne ide u detalje
S druge strane, Hajdaš Dončić u javnosti nije detaljnije objašnjavao odlaganje otpada svoga punca u ciglani Perušić. Uz već spomenuti Facebook status u kojem je priču o puncu nazvao lažnom te dodao da ga tada nije ni poznavao, Hajdaš Dončić je o cijelom slučaju govorio i Novom listu, ali je ponovno s detalja toga slučaja odgovore prebacio na politički teren.
“No, Siniša Hajdaš Dončić danas ne krije bijes zbog toga što ga se povezuje s ovom pričom, uvjeren je da se HDZ boji da će SDP i Možemo! pobijediti na idućim izborima, i da je ovo sve pokušaj njegova rušenja kao kandidata za premijera. ‘Boje se gubitka vlasti, a i ovo je bitka protiv mene osobno, to je sve što moram reći’, kazao nam je predsjednik SDP-a”, stoji u članku Novog lista. Uz tu rečenicu, u članku Novog lista se navodi i da Hajdaš Dončić izjavljuje da je oko te teme “hladan kao špricer” zato što je njegov punac Alojz Dončić po tom pitanju, nakon što je Državno odvjetništvo podiglo optužnicu, pravomoćno oslobođen kaznene odgovornosti.
Priča stara 24 godine
Suprotno onome što tvrde HDZ-ovci, koji su cijeli slučaj odlaganja otpada u ciglani Perušić pokušali ugurati u vrijeme kada je Hajdaš Dončić bio ministar, priča o njegovom puncu traje više od 24 godine. Tako se na internetu još uvijek može pronaći članak Večernjeg lista iz srpnja 2002. godine naslovljen “Tone opasnog otpada umiješane u ciglu” (arhivirano ovdje).
“Stotinu tona opasnog otpada završilo je u cigli koja zaključana stoji u hali ciglane ‘Kopitar’ u Perušiću. Tvrde to Ivan Rukavina i Božo Milković, načelnik i voditelj komunalnih djelatnosti općine Perušić. Ustanovili su da je polovica vreća i kontejnera s oko 200 tona lani dovučenog opasnog otpada – letećeg i filtar pepela iz velikogoričke toplane i zagrebačke palionice PUTO-a, galvanskog mulja iz buzetske tvrtke PPC i zagrebačke ‘Ericsson Nikola Tesla’ te otpadnog motornog ulja – nestalo iz kruga ciglane. A kroz prozore zaključane hale vide se gomile sirove cigle”, stajalo je u članku Večernjeg lista.
U tom se članku navodi da je bura zbog opasnog otpada nastala još u proljeće 2001. godine kada se na ulazu u ciglanu pojavio natpis “Skladište opasnog otpada”.
“Ustanovljeno je da vlasnik tvrtke Alojz Dončić još od kolovoza 2000. godine ima urednu dozvolu Ministarstva zaštite okoliša za ‘obavljanje djelatnosti skladištenja i obrađivanja opasnog otpada ugrađivanjem anorganskih muljeva u opekarske proizvode do jedan posto te spaljivanjem otpadnih ulja prve i druge kategorije'”, pisao je Večernji list te su dodali kako su Perušićani bili šokirani jer je ciglana u drugoj sanitarnoj zoni zaštite rijeke Gacke.
Članak otkriva da je već tih godina općina zvala inspekciju, a reagirala je i policija. “Inspekcija zaštite okoliša utvrdila je da ciglana nije ni propisno uređena za odlaganje i preradu opasnog otpada, kako to stoji u obrazloženju dozvole Ministarstva. Protiv tvrtke podnose prekršajnu prijavu i zabranjuju joj skladištenje otpada dok se prihvat propisno ne uredi. Viši državni vodopravni inspektor Vlado Rogić ustanovljava potom i opasnost za podzemne vode i obližnje vodotoke, pa Državna uprava za vode od Ministarstva zaštite okoliša traži da se ‘Kopitaru’ dozvola ukine. Inspektor Rogić potvrđuje da je slučaj predan i nadležnom sudu”, naveo je Večernji list u tekstu iz 2002. godine.
Znači, još 2002. godine “institucije države” su reagirale zbog opasnog otpada u ciglani koju je kupio Alojz Dončić. Općina je prijavljivala, na teren je izašla policija, inspektori su obavili nadzor, zabranili skladištenje otpada, a vodopravni inspektor je tražio i ukidanje dozvole.
No, kao što će se vidjeti – opasni otpad će biti u potpunosti zbrinut tek 17 godina kasnije. U tom vremenu mijenjale su se i HDZ-ove i SDP-ove Vlade, ministri zaduženi za zaštitu okoliša, župani ličko-senjski, načelnici Perušića, inspektori – ali otpad u ciglani Perušić je bio postojan.
Otpad u ciglani ponovno postaje vruća medijska tema u ministarskom mandatu Hajdaša Dončića
Priča je ponovno postala medijski atraktivna 2014. godine jer je Siniša Hajdaš Dončić tada bio ministar prometa u SDP-ovoj Vladi Zorana Milanovića. Članke o Alojzu Dončiću, ciglani Perušić, opasnom otpadu, Kopitaru i “institucijama koje su radile svoj posao”, ali otpad nije maknut, tih su godina objavili i Večernji i Jutarnji list. Večernji je članak objavio u svibnju 2014., a Jutarnji točno godinu dana kasnije pa se može vidjeti i što je država radila u tom razdoblju. A to je bitno jer je to i dio mandata Siniše Hajdaša Dončića kao ministra.
Večernji list je svoj članak naslovio “Ekodrama u srcu Like: Dončić ciglanu pretvorio u odlagalište otpada”, dok su u uvodu napisali: “Alojz Dončić tvrdi da mu lokalci podmeću, a Perušićani pak tvrde da Dončiću nikada nije bila na umu ciglana, već zarada na otpadu” (arhivirano ovdje).
“Riječ je o prilično velikom zapuštenom kompleksu, otvorenom svakom namjerniku koji je poželio skrenuti s glavnog puta i zaviriti u nekadašnji pogon. U pratnji lokalnog stanovnika obišli smo kompleks i ušli u veliku prostoriju u kojoj se, pretpostavili smo, nekada skladištila cigla i crijep. Hala je ispunjena golemim vrećama iz kojih viri siva smjesa koja podsjeća na stvrdnuti prah. Premda se sve to nalazi u prostoru visokom nekoliko metara kroz koji neprestano struji zrak, osjeća se jak neugodan miris”, napisala je novinarka Večernjeg lista koja objašnjava da se već “cijelo desetljeće” vodi bitka između dijela “lokalnog stanovništva (ili njihovih predstavnika) i Alojza Dončića, poduzetnika iz Kumrovca koji je prije petnaestak godina došao u Liku i tamošnju ciglanu pretvorio u odlagalište otpada”.
U članku se navodi da je Dončić ciglanu kupio još krajem 90-ih godina i ishodio dozvolu za skladištenje i obrađivanje opasnog otpada pa da je policija u lipnju 2001. godine podigla kaznenu prijavu protiv Dončića zbog sumnje u kazneno djelo ugrožavanja okoliša otpadom, a potom je gospićko Općinsko državno odvjetništvo podiglo i optužnicu pa se Dončić našao na sudu.
“Tada, međutim, dolazi do preokreta. Općinski sud u Gospiću poduzetnika iz Kumrovca oslobađa krivnje. Tužitelji su se žalili, ali je Županijski sud u Gospiću potvrdio oslobađajuću presudu”, navodi Večernji list 2014. godine.
Inspekcija u ciglani 2011. godine
Nadalje se navodi da je ciglana prestala s radom 2002. godine, znači godinu dana nakon što je Dončić dovezao otpad. I dok se drugog otpada riješio, filter-pepeo iz spalionice Puto je ostao. Večernji je 2014. godine poslao upit Ministarstvu zaštite okoliša i prirode te dobio odgovore da je inspekcija zaštite okoliša u lipnju 2011. naredila Kopitaru “da opasni otpad u količini od oko 200 metara kubičnih premjesti u zatvoreni čvrsti skladišni prostor (halu za radne strojeve)”, što je Dončić tada i učinio.
“Na naše novo pitanje je li moguće da je inspekciji u redu da se otrovni pepeo nalazi u otvorenim vrećama, u prostoru koji nitko ne čuva, pa je dostupan svakom tko se sjeti zakoračiti u ciglanu, kao i na pitanje što je s metalnim bačvama s tamnim sadržajem, bez ikakve oznake, što smo ih otkrili u pokrajnjoj prostoriji, došao je novi odgovor da će ponovno poslati inspekciju u Perušić”, pisao je Večernji, a Dončić im je tada potvrdio da su ga potom zvali inspektori.
Dončić se žalio da ga se sustavno sprečavalo u proizvodnji, da mu je isključena struja i izbačeno 40 radnika, da je još 2002. propala prodaja ciglane Našicacementu, otkrio da je 2008. nakratko obnovio proizvodnju, a 2013. mu je propao ulazak investitora iz Italije, žalio se i da mu je tri puta provaljeno u ciglanu i da je pokradena.
Iako sada HDZ-ovci upravo preko predsjednika stranke prozivaju SDP zbog otpada u ciglani Perušić te Sinišu Hajdaša Dončića prozivaju i za “zataškavanje slučaja” – treba reći da je upravo SDP-ov vijećnik iz te općine upozoravao na problem, a čini se i da inspekciju u vremenu SDP-ove Vlade nije baš diralo što je Alojz Dončić punac ministra pa je Večernji svoj članak završio ovako:
“SDP-ov vijećnik u Perušiću Vlado Orešković smatra da su Dončićeve priče bespredmetne i uporno traži od Općine Perušić da konačno riješi problem otpada. Kad smo već kod SDP-a, kao zanimljivost ćemo spomenuti da je Alojz Dončić punac ministra pomorstva, prometa i infrastrukture Siniše Hajdaša Dončića. Sudeći prema najavi Ministarstva zaštite okoliša i prirode, kako će poslati inspekciju u Perušić, čini se da mu veza u Vladi neće pomoći”.
Dončić 2015.: Vlasnik otpada je Holding
I dok je Večernji list 2014. godine samo ovlaš spomenuo da se radi o puncu ministra Siniše Hajdaša Dončića, Jutarnji list godinu dana kasnije puno izravnije, već u naslovu, radi obiteljsku poveznicu “zagorskog milijunaša” i ministra. Pa je tako u nadnaslovu Jutarnji napisao da “mještani Perušića optužuju zagorskog milijunaša”, a potom stavljaju naslov: “Prijete nam tone opasnog otpada punca ministra Hajdaša Dončića: ‘Radioaktivni pepeo i mazut nisu moji nego Holdingovi, a zbrinjavanje sam platio 150.000 kuna. Sada to moraju maknuti jer prodajem svoju ciglanu’ za dva milijuna eura”, dok u podnaslovu objašnjavaju: “Alojz Dončić, imućni poduzetnik i punac ministra prometa koji je uzeo i njegovo prezime, u svojoj posrnuloj ciglani u centru Perušića uskladištio je tone opasnog otpada iz spalionice Puto, za što mu nisu platili” (arhivirano ovdje)
Jutarnji godinu dana nakon Večerenjeg piše da se “u ovom trenutku u jednoj od napuštenih i posve devastiranih hala nalazi na stotine kubika filtar pepela, opasnog otpada kojeg je Dončić ovdje dopremio iz zagrebačke spalionice opasnog otpada Puto, koja je izgorjela 2002. godine”.
Alojz Dončić je 2015. godine Jutarnjem listu tvrdio da nije vlasnik tog otpada. “Ja sada imam i dokaz da nisam vlasnik tog otpada, a radi se o presudi Upravnog suda koja kaže da je vlasnik Zagrebački holding, odnosno Čistoća, kako pravni sljednik Puta. Istina je da smo preuzeli otpad iz Puta, međutim, nakon što smo mi ishodili sve dozvole i trebali krenuti u zbrinjavanje, Puto nam nije naručeni posao želio platiti pa smo raskinuli ugovor”, objašnjavao je Alojz Dončić zašto nije zbrinuo filter-pepeo.
Iz članka Jutarnjeg može se zaključiti da je Dončić, po nalogu Ministarstva, krajem 2014. godine za 150 tisuća kuna zbrinuo opasni mazut i muljeve. Jutarnji list je objasnio i zašto je sud, u procesu iz prvog desetljeća 20. stoljeća, odlučio odbaciti optužnicu protiv Dončića.
“Sud je utvrdio da je dovoljno čuvati pepeo u zatvorenim čvrstim vrećama. Isto tako, ulja je legalno spalio, a preostale anorganske muljeve, koje je ranije ugrađivao u opekarske proizvode, zbrinuo je nedavno”, naveo je 2015. godine Jutarnji list. Alojz Dončić je tada rekao da mu se žuri zbrinuti i ostali otpad jer prodaje to zemljište. Prema tom izvoru, tada je tvrtka Kopitar imala čak 4,11 milijuna kuna dugova.
Tada je Jutarnji list razgovarao i s načelnikom općine Perušić Ivicom Turićem koji te 2015. godine nije krio zadovoljstvo, kako je navedeno, što će se konačno riješiti problem stare ciglane. “Imao sam strašnih problema s njima. Oni su, mudro, da otpile nas iz lokalne uprave, stavili poduzeće u stanje mirovanja, prestali nam plaćati davanja i sada to prodaju. Bili smo s njima u sporovima, ali je država rekla da je sve u redu, da su sve super zbrinuli, i kome da se dalje žalimo”, kazao je tada Jutarnjem Turić. Inače, HDZ-ovac Turić je načelnik općine Perušić u neprekinutom mandatu od 2005. godine – znači više od 20 godina.
Otpad odvezen u stečajnom postupku 2019.
Iako je još 2015. godine načelnik izražavao zadovoljstvo jer će se problem riješiti, on nije riješen još nekoliko godina. Stečajni postupak za tvrtku Alojza Dončića Kopitar d.o.o. otvoren je tek 2018. godine. Iz izvješća stečajnog upravitelja za 2018. i 2019. godinu može se vidjeti na temelju kojih dokumenata i kako je na kraju zbrinuti otpad iz bivše ciglane. U tim se izvještajima navodi se da su inspektori u lipnju 2015. naložili zbrinjavanje filter pepela, a potom je stečajnog upravitelja Uprava za inspekcijske poslove Ministarstva zaštite okoliša i energetike u travnju 2018. podsjetila da taj otpad još nije zbrinut.
Stečajni upravitelj je u studenom 2018. godine dobio ponudu tvrtke Metis d.d. za zbrinjavanje otpada, a Državni inspektorat je u listopadu 2019. godine nakon inspekcijskog nadzora utvrdio da je otpad i uklonjen. Inače, tvrtka Metis d.d., koja je na kraju zbrinula otpad je u većinskom vlasništvu C.I.O.S grupe Petra Pripuza. U završnom izvještaju stečajnog upravitelja navodi se da u poslu s Metisom nije bilo samo odvoženje filter pepela, već i prodaja otpadnog željeza iz ciglane.
Tom posljednjom akcijom tvrtke Petra Pripuza završila je, nakon više od 18 godina, saga o otpadu koji je iz zagrebačke spalionice Puto punac Siniše Hajdaša Dončića, Alojz Dončić, dovezao i uskladištio u bivšoj ciglani u Perušiću.
Nova buna u Perušiću
No, problemi stanovnika Perušića s tom, pa mogli bi je nazvati i ukletom, lokacijom odvozom Donćićeva otpada nisu završili. Novu buru u općini izazvala je najava već spomenutog HDZ-ovog načelnika Perušića Ivice Turića, koji je ožujku 2020. godine za portal Lika Express kazao da je ciglanu unajmio jedan poduzetnik iz Zagreba.
“On ima pravo kupa u stečaju. A on bi išao na, možemo reći i proizvodnju, jer bi pijesak kojim se pjeskare brodovi, skoro iz brodogradilišta cijeloga svijeta, išao u Perušić gdje bi se prao i išao opet u proizvodnju. Tu bi se već početkom ljeta zaposlilo tridesetak radnika”, kazao je tada Turić što je izazvalo nove prosvjede mještana.
Građanska inicijativa Perušić ubrzo je protiv novog projekta prikupila 800 potpisa i 1 500 online glasova podrške, a protiv kakvog onečišćenja se bune objasnio je Boško Stapar. “Sve je vezano uz namjere tvrtke Grit inter d.o.o. da u bivšoj ciglani nedaleko od kuća i vrtova i cca 600 metara od centra mjesta, pokrene proizvodnju – reciklažu otpadnog grita kojim su se pjeskarili trupovi brodova… Uvidom u Zakon o održivom gospodarenju otpadom i njegovim aktima i iz Elaborata o zaštiti okoliša vidljivo je da se radi o opasnom otpadu pod šifrom 12 01 16* iz koje se u katalogu otpada navode mnoge opasne tvari koje u dodiru s vodom, zrakom ili kiselinom oslobađa toksične ili vrlo toksične plinove. Vidljivo je to iz Elaborata o zaštiti okoliša tvrtke DLS d.o.o. iz Rijeke”.
Tada se Općina malo povukla te su naveli da će im projekt biti prihvatljiv samo ako tvrtka ishodi sve potrebne dozvole. Na kraju je i ta buna završila pozitivno za borce protiv onečišćenja jer je i tvrtka Grit Inter Perušić, koja je od Kopitara tada samo iznajmila pogone, 2022. godine završila u stečaju.
Sada je zemljište u vlasništvu tvrtke Josipa Galinca
Na kraju priče treba reći i da je sada zemljište ciglane (prema podacima portala Uređena zemlja) u vlasništvu tvrtke Isto Nekretnine čiji je direktor Josip Galinec, dok je u teretovnicu pravo građenja upisano na tvrtku PL BESS 4 – tvrtku registriranu za trgovinu električnom energijom koju zastupa Sandi Radić. Isto nekretnine se spominju i u završnom izvještaju stečajnog upravitelja. Naime, Industrogradnja Grupa imala je ovrhu nad Kopitarom, a u stečajnom postupku su svoja prava prenijeli na tvrtku Isto Nekretnine pa je potom ona postala vlasnikom zemljišta. Treba reći i da je Josip Galinec, direktor Isto Nekretnina, bivši predsjednik uprave posrnulog građevinskog diva Industrogradnje.
Kao što smo naveli na početku, priča o ilegalnom “skladištenju” opasnog otpada punca predsjednika SDP-a Siniše Hajdaša Dončića dio je obrane HDZ-a od preuzimanja odgovornosti za ustrojavanje i vođenje sustava koji je dozvolio ilegalno skladištenje opasnog otpada u bivšem PPK Velebit u Gospiću.
Taj je otpad u Perušiću bio uglavnom iz zagrebačke spalionice otpada Puto koja se zapalila i prestala s radom početkom 2000.-ih, a u bivšu ciglanu ga je dovezao punac Siniše Hajdaša Dončića – Alojz Dončić. Institucije države su odmah reagirale – inspekcije su bile u nadzorima, policija pisala prijave, tužitelji čak i podigli optužnicu, ali je sud zaključio da nema odgovornosti Alojza Dončića. Potom je inspekcija, i u mandatu u kojem je Hajdaš Dončić bio ministar, pisala rješenja da se otpad mora maknuti iz ciglane i adekvatno zbrinuti, no filter-pepeo iz Puta je na kraju odvezen tek 2019. godine. A u toj akciji Alojz Dončić nije imao nikakvog utjecaja jer je ranije pokrenut stečajni postupak pa je to palo na leđa stečajnog upravitelja.
Za kraj, slično kao i u slučaju PPK Velebit, u Perušiću su institucije države radile svoj posao, ali bez vidljivih rezultata – otpad godinama nije odvezen s mjesta gdje je ilegalno uskladišten. Što dovoljno govori kako je taj sustav ustrojen.
