Mediji su prije nekoliko dana izvijestili da je pjevač Marko Perković Thompson poslao dopis svjetskim novinskim agencijama i veleposlanstvima SAD-a, Francuske i Velike Britanije u Hrvatskoj nezadovoljan izvještavanjima o njegovom nedavnom koncertu u Zagrebu.
Neutemeljeno ga se, tvrdi Thompson, povezuje s nacizmom što šteti njegovom ugledu, časti i dostojanstvu. Poručio je da će zaštitu potražiti na sudu ako se to ponovi.
U dopisu se osvrće i na pjesmu “Bojna Čavoglave“ i sporni poklič “Za dom spremni“ kojom ona započinje. Kritičarima poručuje da u pjesmi nema ništa sporno jer da je ona “nesporno dopuštena pravomoćnom sudskom odlukom“.
“Napominjem, pritom, da je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske donio presudu 3. lipnja 2020., o kojoj je objavio priopćenje dostupno svim medijima, kojom je pravomoćno potvrdio moje pravo da istu pjesmu izvodim u cjelovitom i izvornom obliku koji uključuje pozdrav ‘Za dom spremni. Dakle, ova je pjesma nesporno nastala usred velikosrpskog osvajačkog rata protiv Hrvatske 1991-1995. i nema nikakve veze s Nezavisnom Državom Hrvatskom koja je postojala od 1941. do 1945., te je pravomoćnom odlukom hrvatskog pravosudnog sustava potvrđeno da ista ni na koji način nije niti može biti povezana s nacizmom, već upravo suprotno, s pravednim i oslobodilačkim otporom zločinačkoj velikosrpskoj agresiji.’“, navodi Thompson.
U nastavku navodi kako je neprihvatljivo etiketiranje njega kao “osobe koja navodno koketira s nacizmom i održava navodne nacističke koncerte” te etiketiranje i vrijeđanje njegove publike.
“Posljedično, ne poštujete ni pravosudni sustav i zakone Republike Hrvatske, te pjesmu koja je nesporno dopuštena pravomoćnom sudskom odlukom proglašavate spornom i po njoj sudite o meni, mojem radu i mojoj publici”, zaključuje.
Thompsonova interpretacija odluke Visokog prekršajnog suda iz lipnja 2020. godine na tragu je tumačenja dijela javnosti da je riječ o odluci koja amnestira Thompsona od prekršajne odgovornosti ako bilo gdje i u bilo kakvim okolnostima ubuduće počinje svoju autorsku pjesmu “Čavoglave“ spornim pokličem.
Zbog toga smo zatražili od Visokog prekršajnog suda presliku dokumenta, odnosno pravnog shvaćanja koje je prihvaćeno na sjednici svih sudaca Visokog prekršajnog suda održane 3. lipnja 2020. godine. Pretpostavili smo da se iz njega, jasnije nego iz kasnijih priopćenja odaslanih sa suda, može nedvojbeno utvrditi koje je pravno shvaćanje Visokog prekršajnog suda o pokliču “Za dom spremni“ u pjesmi kada je izvodi Thompson kao autor pjesme.
Iz odgovora koji smo dobili može se zaključiti da na plenarnoj sjednici Visokog prekršajnog suda nije doneseno pravno shvaćanje koje bi se ticalo budućeg Thompsonovog pjevanja “Čavoglava“ u izvornom obliku, nego se samo glasalo o već donesenoj oslobađajućoj odluci tročlanog vijeća tog suda vezano za dva prijašnja koncerta zbog kojih je bio prekršajno prijavljen.
Drugim riječima, ne postoji pravno shvaćanje Visokog prekršajnog suda koje bi obavezalo ijednog suca tog suda da u nekom budućem slučaju protiv Thompsona kada pjeva vlastitu pjesmu “Bojne Čavoglave“ s pokličem “Za dom spremni“ automatski oslobodi pjevača prekršajne odgovornosti u odnosu na članak 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Članak 5. propisuje da će se kazniti onaj “tko na javnom mjestu izvođenjem, reproduciranjem pjesama, skladbi i tekstova ili nošenjem ili isticanjem simbola, tekstova, slika, crteža remeti javni red i mir“.
Dvije oprečne presude
Presuda Visokog prekršajnog suda, na koju se poziva Thompson, nije donesena 3. lipnja 2020. godine kako on navodi u pismu odaslanom po svijetu. Tada je održana sjednica svih sudaca Visokog prekršajnog suda na kojoj se, uz ostale točke dnevnog reda, raspravljalo i glasalo o oslobađajućoj presudi koju je tročlano vijeće Visokog prekršajnog suda donijelo još 2. listopada 2019. godine.
Presuda tada nije odaslana strankama nego je zadržana u službi evidencije sudske prakse zbog “eventualne neusklađenosti s dosadašnjom sudskom praksom u sličnim predmetima“.
Naime, tročlano vijeće, kojim je predsjedala sutkinja Anđa Ćorluka, potvrdilo je presudu prvostupanjskog prekršajnog suda kojom je Thompson oslobođen optužbe da je izvikivanjem pokliča “Za dom spremni“ na početku pjesme “Bojna Čavoglave“ tijekom koncerata u Kninu i Vodicama 2016. i 2017. godine počinio prekršaj iz članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Tu presudu nismo mogli pronaći u evidencijama sudskih odluka, pa ju je Faktograf na traženje dobio na uvid.
Tročlano vijeće Visokog prekršajnog suda priklonilo se mišljenju Prekršajnog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu, da nije bilo prekršaja, jer nitko od prisutnih na koncertima nije negodovao ili bio uznemiren zbog izvikivanja spornog pokliča, a na koncertu je vladala pozitivna atmosfera, što su posvjedočila i dva policajca. Sud navodi da policija u žalbi zanemaruje činjenicu da se radi o autorskoj pjesmi, registriranoj u ZAMP-u, koju je Thompson izveo na legalnim koncertima. Tročlano vijeće navodi da je „općepoznato kako se ista pjesma s inkriminirajućim stihom tijekom Domovinskog rata neprestano izvodila, pozivajući na obranu domovine, bez ikakve povezanosti s totalitarnim režimom od prije pedesetak godina“. Navode i preporuku Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima da treba jasnije normativno reguliranje javne upotrebe spornih obilježja.
Samo nekoliko mjeseci ranije, u lipnju 2019. godine, tročlano vijeće pod predsjedanjem suca Siniše Senjanovića, donijelo je drugačiju odluku. Potvrdilo je prvostupanjsku presudu kojom je makarski pjevač Mario Roso proglašen krivim zbog pjevanja pjesme “Bojna Čavoglave“ uz početni poklič “Za dom spremni“. U odluci tog vijeća, među ostalim, stoji da bez obzira na to što je pjesma autorsko djelo zaštićeno u ZAMP-u, to ne mijenja činjenicu da navedeni pozdrav simbolizira mržnju prema ljudima drugačije vjerske i etničke pripadnosti, manifestaciju rasističke ideologije, kao i podcjenjivanje žrtava zločina protiv čovječnosti, te da je protivan odredbi članka 39. Ustava.
Visoki prekršajni sud: Nismo donijeli pravno shvaćanje
Zbog neusklađenosti te dvije presude, odluka o Thompsonu zadržana je u službi evidencije, potom se o njoj raspravljalo na sjednici odjela, gdje nije postignuta suglasnost, da bi na kraju tadašnja predsjednica Visokog prekršajnog suda Karmen Novak Hrgović na dnevni red sjednice svih sudaca stavila i raspravu o spornom predmetu.
Točka 4. dnevnog reda u pozivu za sjednicu svih sudaca Visokog prekršajnog suda vezano za presudu o Thompsonu glasila je: “Donošenje pravnog shvaćanja, zbog nedorečenosti i različitog tumačenja pravne norme, u odnosu na primjenu članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kada se činjenični opis prekršaja odnosi na izvođenje pjesme ‘Bojna Čavoglave’, u izvođenju autora u izvornom obliku koji sadrži sintagmu ‘Za dom spremni’, posebice u kontekstu načela zakonitosti, kao i ujednačenosti sudske prakse obzirom na stajalište izraženo u predmetu broj: Jž-3192/16 – okrivljenik Mario Roso“.
Upravo je to “donošenje pravnog shvaćanja“ u nazivu točke dnevnog reda pod kojom se raspravljalo o Thompsonovom predmetu bio i razlog zašto smo zatražili presliku pravnog shvaćanja, odnosno dokumenta prihvaćenog na sjednici svih sudaca Visokog prekršajnog suda 3. lipnja 2020. godine.
Službenica za informiranje Emina Bašić odgovorila nam je da se ne radi o prihvaćanju dokumenta, da on nije donesen te da nije jasno kada u svom zahtjevu za pravo na pristup informaciji izričito tražimo “presliku dokumenta“ prihvaćenog na sjednici.
Što se tiče zahtjeva da nam se dostavi preslika prihvaćenog „pravnog shvaćanja“, u odgovoru službenice za informiranje stoji: “Napominje se da na toj sjednici nije doneseno pravno shvaćanje već se nakon rasprave pristupilo glasanju o pitanju ‘Može li se postupanje okrivljenika Marka Perkovića, koje je činjenično opisano u optužnim prijedlozima PU šibensko kninske od 8. kolovoza 2016. godine, podvesti pod zakonski opis prekršaja iz članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira’.
Drugim riječima, na sjednici se na kraju glasalo samo o konkretnoj presudi iz 2019. godine koja se tiče dva Thompsonova koncerta, a nije doneseno pravno shvaćanje koje bi obavezivalo suce tog suda u nekim eventualnim budućim predmetima kada Thompson, kao autor pjesme, izvodi svoju “Bojnu Čavoglave“ u izvornom obliku i koje bi ga unaprijed amnestiralo od prekršajne odgovornosti .
Iz toga bi proizlazilo da je moguće da u nekom drugom slučaju, kada Thompson pjeva “Čavoglave“ sa spornim pokličem, pa makar je on autor pjesme, bude prekršajno procesuiran na temelju članka 5. Zakona o prekršajima. Naravno, preduvjet je da ga zbog toga policija prvo prijavi.
Inače, prema priopćenjima od 3. lipnja i 4. lipnja 2020. godine, nakon provedene rasprave 15 sudaca je glasalo da je pravilna odluka tročlanog vijeća koje je utvrdilo da se opisano postupanje Thompsona na dva konkretna koncerta ne može podvesti pod prekršaj po članku 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, četvero je glasalo da smatra da je pjevač na koncertima u Kninu i Vodicama pjevajući svoju pjesmu s uzvikom “Za dom spremni“ prekršio zakon, a jedan sudac je ostao suzdržan.
Pravni stručnjaci: Opća sjednica suda nema pravo raspravljati o konkretnoj presudi
U priopćenjima Visokog prekršajnog suda se navodi da je procedura po kojoj je presuda iz 2019. godine zaustavljena, a potom i raspravljena na sjednici odjela i općoj sjednici Visokog prekršajnog suda, provedena sukladno člancima 38. do 40. Zakona o sudovima. Riječ je o odredbama koje, među ostalim, propisuju da se sjednice odjela ili sjednice svih sudaca mogu sazivati i kad se utvrdi da u pitanjima primjene zakona postoje razlike u shvaćanjima između pojedinih odjela, vijeća ili sudaca ili kad u jednom odjelu vijeće ili sudac odstupi od ranije prihvaćenog pravnog shvaćanja. Pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici sudskog odjela ili svih sudaca tog suda obavezno je za sva vijeća i suce tog odjela, odnosno suda.
U slučaju Thompson, ponovimo, pravno shvaćanje na sjednici svih sudaca Visokog prekršajnog suda nije doneseno, nego su suci glasali isključivo o već donesenoj presudi.
Dio pravnih stručnjaka već tada je kritizirao postupanje Visokog prekršajnog suda koji je na sjednici svih sudaca raspravljao o konkretnoj presudi.
“Visoki prekršajni sud prema zakonu uopće nema pravo na sjednici svih sudaca odlučivati o konkretnom sudskom predmetu, pa ni o predmetu Marka Perkovića Thompsona“, rekao je tada za Jutarnji list redoviti profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu Alan Uzelac. Takva je odluka suprotna i ustavnim pravilima o sudskoj nadležnosti, jer suditi mogu samo suci pojedinci ili suci u nekom vijeću u konkretnom predmetu, a sudski odjeli i opće sjednice suda su dio sudske uprave.
Uzelac je rekao da se to što su učinili suci Visokog prekršajnog suda na općoj sjednici ne može tumačiti kao zauzimanje pravnog shvaćanja o kažnjivosti pozdrava “Za dom spremni“ po Zakonu o prekršajima.
“Pravno shvaćanje je apstraktna interpretacija pravne norme. Ovo što su učinili na Visokom prekršajnom sudu nije pravno shvaćanje već direktno glasanje o tome kakvu odluku donijeti u konkretnom slučaju“, rekao je tada Alan Uzelac.
I Zlata Đurđević, redovna profesorica kaznenog procesnog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu, također je tada upozorila da je Visoki prekršajni sud postupio protuzakonito raspravljajući o konkretnom predmetu, a ne o tumačenju pravnih normi. Smatra da se ovdje radi o kršenju sudačke neovisnosti i uputi sucima kako da sude što su, kazala je, Europski sud za ljudska prava i Venecijanska komisija izričito više puta osudili.
Za Đorđa Gardaševića, profesora ustavnog prava sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, problem je i što, sudeći po priopćenju Visokog prekršajnog suda, suci nisu uzeli u obzir prijašnje odluke Ustavnog suda u sličnim predmetima, a to su morali učiniti.
“Na taj način Visoki prekršajni sud nedopustivo odstupa od prakse Ustavnog suda“, rekao je Gardašević tada za Jutarnji list.
Troje ustavnih sudaca: Opasnost kontrole izvršne nad sudskom vlašću
Hrvatski model ujednačavanja sudske prakse koji uključuje i mogućnost da se već donesene presude zaustave na sudu i o njima raspravlja na sjednicama odjela ili svih sudaca, našao se i na Ustavnom sudu.
Profesori prava Mihajlo Dika, Aleksandra Maganić i Marko Baretić podnijeli su 2021. godine prijedlog za ocjenu ustavnosti članka 40. stavka 2. Zakona o sudovima koji propisuje da su pravna shvaćanja prihvaćena na sjednici odjela ili sjednici svih sudaca obavezna za sve suce tog odjela, odnosno suda.
Predlagatelji smatraju da se na taj način krši više članaka Ustava, jer se ozbiljno višestruko dovodi u pitanje neovisnost sudbene vlasti, a posebno pozicija Vrhovnog suda kojemu je zadaća osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Spornom odredbom Zakona o sudovima, upozoravaju, nesudačkim tijelima određenih sudova daju se općenormativne kompetencije koje nema ni Ustavni sud.
Većina na Ustavnom sudu nije prihvatila prijedlog za ocjenu ustavnosti. Smatraju da je u interesu stranaka ujednačenost sudske prakse, posebno što se tiče Vrhovnog suda, i da je to obaveza i po Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i praksi Europskog suda za ljudska prava. Smatraju da predlagatelji osporavajući članak 40. st. 2 Zakona o sudovima zapravo osporavaju čitav koncept ujednačavanja sudske prakse, a zakonodavni model ne može biti predmet propitivanja Ustavnog suda. Na kraju zaključuju da osporeni članak Zakona o sudovima nije u nesuglasnosti s Ustavom te da je zakonodavno rješenje ujednačavanja sudske prakse ostalo “unutar prihvatljivih granica“.
Troje ustavnih sudaca, Andrej Abramović, Lovorka Kušan i Goran Selanec, nisu se složili s većinom. U izdvojenom mišljenju detaljno seciraju model ujednačavanja sudske prakse, od zaustavljanja presude pa do sjednica odjela ili sjednice svih sudaca na kojima se donosi obavezujuće pravno shvaćanje. Za njih nema dvojbe, takav mehanizam usklađivanja sudske prakse predstavlja povredu načela nezavisnosti i nepristranosti suda odnosno povredu vladavine prava kao jednu od temeljnih ustavnih vrednota.
Problem je što kontrolu nad sudskim odlukama provode tijela sudske uprave, a ne tijela sudovanja. Ističu nespornu povezanost sudske uprave i izvršne vlasti, što otvara mogućnost utjecaja izvršne vlasti na sudske odluke.
Troje ustavnih sudaca navodi da nije sporno razmatranje pravnih pitanja na sjednicama, ali ako se razmatra meritum konkretnog spora to je ugrožavanje neovisnosti. O tome raspravljaju suci koji u sporu ne sudjeluju, a nema ni mehanizma zaštite od eventualnog sukoba interesa nekog suca.
Postupak donošenja obavezujućih pravnih shvaćanja je izrazito netransparentan. Nije jasno na temelju kojih spisa je donesena odluka, pravna shvaćanja se objavljuju samo kroz zapisnik sjednice bez jasnih obrazloženja. Stranke u postupku su potpuno nemoćne u slučaju kada o njihovom predmetu odlučuju svi suci nekog odjela ili suda, nisu zaštićeni od arbitrarnog postupka. Nije jasno ni što se događa s već donesenim presudama koje se propituju, brišu li se iz sudske evidencije, trebaju li se staviti izvan snage te hoće li suci koji se opiru odlukama donesenim na sjednici snositi posljedice.
“Nepojmljivo je da to ne zanima većinu na Ustavnom sudu“, čudi se troje ustavnih sudaca.
Pored mogućnosti da izvršna vlast, preko sudske uprave, utječe na sudske odluke, postoji još veća opasnost od utjecaja partikularnih interesa.
Upozoravaju i da protiv odluke svih sudaca nema mogućnosti podnošenja ustavne tužbe, a kao primjer navode upravo odlučivanje Visokog prekršajnog suda u slučaju Thompson.
Zbog svega, troje ustavnih sudaca smatra da je članak 40. stavak 2. Zakona o sudovima, ali i članak 177. stavak 3. Sudskog poslovnika, u suprotnosti s ustavnim jamstvom pravičnog suđenja iz članka 29. Ustava.
Zbog odluke Suda EU mijenja se Zakon o sudovima
Ono što je propustio učiniti Ustavni sud, lani je odlučio Sud EU.
U poznatom predmetu Hann-Invest i drugi, Sud u Luxemburgu utvrdio je da je aktualni mehanizam ujednačavanja sudske prakse na hrvatskim sudovima suprotan pravu EU, da nije u skladu s pravom na pošteno suđenje i djelotvoran pravni lijek.
Zbog toga bi uskoro trebale biti donesene izmjene Zakona o sudovima. Prijedlog se upravo, putem platforme e-Savjetovanja, nalazi u javnoj raspravi do 15. kolovoza.
Glavna novina je da suci evidentičari više ne bi mogli zaustavljati već donesene presude, nego bi u odjel evidencije sudske prakse išli isključivo nacrti odluka. Neće se smjeti intervenirati u već donesene presude kao do sada.
Predlaže se i brisanje članka 40. Zakona o sudovima pa sjednice odjela ili sjednice svih sudaca nekog suda više neće imati ovlasti donositi obavezujuća pravna shvaćanja u slučajevima neujednačene sudske prakse, a ni glasati o već donesenim presudama kao što je bilo u slučaju Thompson i usklika “Za dom spremni“ na početku “Čavoglava“.
Ujednačavanje sudske prakse bit će isključivo na Vrhovnom sudu. Nacrti sudskih odluka Vrhovnog suda dostavljaju se nadležnoj službi za praćenje i proučavanje sudske prakse. Ako ta služba ocijeni da bi odluka vijeća odstupila od ustaljene prakse o tome obavještava vijeće kojem je predmet dodijeljen u rad. Ako vijeće i dalje ustraje na svojoj odluci, predsjednik Vrhovnog suda će predmet dodijeliti u rad proširenom vijeću Vrhovnog suda.
Zaključno, nije ispravno reći da je Visoki prekršajni sud pravomoćno potvrdio pravo Thompsona da istu pjesmu izvodi u cjelovitom i izvornom obliku koji uključuje pozdrav "Za dom spremni". Suci na spominjanoj sjednici nisu donijeli nikakvo obvezujuće pravno shvaćanje, glasali su o konkretnoj oslobađajućoj presudi iz 2019. godine, a ne o svakoj budućoj upotrebi i to po proceduri koja je brojnim pravnim stručnjacima bila sporna i koja će se donošenjem novog Zakona o sudovima promijeniti.
