Negatori klimatskih promjena će bilo koju vremensku nepogodu uzeti kao “dokaz” da klimatske promjene nisu stvarne. Facebook stranica “Globalna klima i vrijeme kroz povijest i u novije vrijeme” to često čini, šireći dezinformacije o klimatskim promjenama.
Sada “Prof. Zoranu”, kako se potpisuje ispod statusa, činjenica da ovogodišnje proljeće nije bilo toliko toplo i argument da je “naravno ljeti vruće” dokazuju da su klimatske promjene “izmišljotina”. Tu su još nabrojane “izmišljotine” o “antropogenim klimatskim promjenama”, “globalnom zagrijavanju”, dok je “vrućina uvijek bilo”.
“TREBA ZNATI!!🛑 Po tko zna koji put mora se ponoviti da se ne nasjeda na senzacionalne najave ” paklenog ljeta zbog rekordnog el nina ” uz ostale izmišljotine koje mahom ” serviraju ” teoretičari kvaziteorija poput ” antropogenih klimatskih promjena, ili globalnog zagrijavanja “!! Bili smo svjedoci kada se tokom zime dramatiziralo o ” natprosječno toplom, ili iznadprosječno toplom proljeću “, pa je taj ” strašni El nino ” donio totalnu vremensku suprotnost kod nas.😄 Na kraju će proljeće vjerojatno kod nas završiti kao relativno hladno, osim ako ga se barem virtualno ne ” začini “, kao toplije!!😄 Što se ljeta tiče, naravno da će biti vrućina!! Uvijek ih je bilo, ali ne kako to pojedini ” stručnjaci ” dramatizuju, jer svemu smo bili svjedoci i prije!!😊Prof. Zoran”, navodi se u objavi (arhivirana ovdje) koju je na društvenoj mreži Facebook podijelila stranica “Globalna klima i vrijeme kroz povijest i u novije vrijeme”
Snimku zaslona statusa koji je prikupio više od 300 oznaka “sviđa mi se” donosimo niže.
Što je El Niño?
Citirana objava inspirirana je recentnim medijskim napisima o “super El Niñu”, tj. očekivanjima posebno intenzivnog El Niña u mjesecima koji dolaze (1, 2, 3).
Prvo treba pojasniti da se El Niño počeo intenzivirati tek u svibnju ove godine te će se njegov utjecaj osjetiti u drugoj polovici ove godine i u idućoj, 2027. godini. Stoga nije mogao utjecati na proljeće koje je skoro za nama.
Kao što smo na Klimatskom portalu već pisali, El Niño je prirodni klimatski fenomen obilježen promjenama temperature morske površine u ekvatorijalnom Pacifiku, praćenima promjenama u atmosferi koje imaju dalekosežan utjecaj na vremenske i klimatske obrasce diljem svijeta.
Oceanografija i klimatologija El Niño definiraju kao povremenu pojavu neuobičajeno toplih oceanskih uvjeta u središnjem i istočnom dijelu ekvatorijalnog Tihog oceana, uz istodobne promjene u atmosferi. Ovaj fenomen javlja se u nepravilnim razmacima, u prosjeku svakih nekoliko godina.
U normalnim uvjetima površinske vode Tihog oceana toplije su na zapadu, a hladnije na istoku. Pasatni vjetrovi koji pušu od istoka prema zapadu potiskuju tople vode prema Indoneziji i Australiji, dok se uz obalu Južne Amerike hladnija voda podiže iz dubina. Tijekom El Niña pasati slabe ili mijenjaju smjer, što omogućuje širenje toplih površinskih voda prema istoku. Time se povećava oslobađanje topline iz oceana u atmosferu, što rezultira toplijim i vlažnijim uvjetima.
Snaga El Niña varira; od slabih epizoda s umjerenim lokalnim učincima (2 do 3 °C) do vrlo snažnih događaja (8 do 10 °C) koji mogu izazvati poremećaje klimatskih obrazaca na globalnoj razini.
Suprotna faza tog ciklusa, La Niña, odnosi se na neuobičajeno hladne uvjete u istom dijelu Pacifika, također uz karakteristične atmosferske promjene. El Niño, La Niña i neutralna faza zajedno čine klimatski sustav poznat kao ENSO (El Niño Southern Oscillation).
Nijedan ENSO događaj nije identičan. Učinci se razlikuju ovisno o intenzitetu, trajanju, dobu godine u kojem se razvijaju te o interakciji s drugim klimatskim čimbenicima, objašnjava Svjetska meteorološka organizacija (WMO).
Zašto je El Niño ove godine posebno opasan?
Istraživači i znanstvenici upozoravaju kako bi ovaj El Niño mogao biti jedan od najsnažnijih ikad zabilježenih. Naravno, El Niño se tek formira i možda se neće u potpunosti razviti u ono što se trenutno prognozira. Iako je svijet u globalu možda spremniji za njegove posljedice nego što je to bio ranije u povijesti, u nekim pogledima je i ranjiviji, pogotovo ako govorimo o područjima tzv. Globalnog juga, koja su već sada češće i intenzivnije na udaru klimatskih promjena, ali i drugih kriznih situacija.
Tako bi El Niño mogao staviti dodatan pritisak na već napregnutu geopolitičku situaciju u svijetu – nestašice gnojiva zbog američke agresije na Iran, porast cijene energije zbog ratova u Ukrajini i Iranu… Razmjeri posljedične humanitarne krize mogli bi biti veliki.
Možda najbolji odgovor na pitanje što nas čeka pružaju epizode El Niña iz perioda 1982. – 1983. te 1997. – 1998. godine, najintenzivnije u 20. stoljeću.
Početkom 1980-ih El Niño je izazvao jaku sušu u Australiji, snažne oluje u južnom Pacifiku te obilne oborine i poplave u Čileu. Zapadnu obalu Sjeverne Amerike pogodile su snažne zimske oluje, a ulov ribe drastično se smanjio od Meksika do Aljaske.
Znanstvenici danas smatraju kako je El Niño imao svoje prste i u drugim svjetskim događajima. Neki čak tvrde da je El Niño povezan s političkim i ekonomskim krizama u drevnom Egiptu ili pak s padom Močika civilizacije u današnjem Peruu.
Paleoklimatski zapisi poput godova drveća i koraljnih zapisa pokazuju da su se promjene u učestalosti i jačini El Niña i La Niñe događale stoljećima, prije suvremenog globalnog zatopljenja. Zbog toga znanstvena zajednica još uvijek ne može sa sigurnošću zaključiti u kojoj mjeri klimatske promjene utječu na samu dinamiku ENSO ciklusa.
Klimatske promjene su stvarne
Međutim, kao što smo na Faktografu već pisali, ništa od svega toga ne znači da klimatske promjene i globalno zagrijavanje nisu stvarni. Znanstveno je dokazano da se od 1800-ih prosječna temperatura Zemlje polako povećava zbog antropogenih emisija stakleničkih plinova.
Postoje brojni dokazi koje su znanstvenici prikupili, poput onih iz prirodnih izvora (ledene jezgre, stijene, nizovi godova), kao i satelitske snimke koje dokazuju da se klimatske promjene događaju.
Globalno zatopljenje dugoročno je podizanje prosječne temperature na planetu.
“Iako ovaj trend zagrijavanja traje već duže vrijeme, njegov tempo se značajno povećao u posljednjih sto godina zbog izgaranja fosilnih goriva. Kako se ljudska populacija povećavala, tako je rastao i volumen sagorijevanja fosilnih goriva. Fosilna goriva uključuju ugljen, naftu i prirodni plin, a njihovo izgaranje uzrokuje ono što je poznato kao ‘efekt staklenika’ u Zemljinoj atmosferi”, pojašnjava časopis National Geographic.
Većina svjetske znanstvene zajednice (preko 99 posto) slaže se s tvrdnjom da je klimatska kriza rezultat ljudske djelatnosti, odnosno fosilne industrije. Studija koja je objavljena u znanstvenom časopisu Environmental Research Letters 2021. godine pokazala je kako u recenziranoj znanstvenoj literaturi (objavljenoj od 2012. godine nadalje) postoji konsenzus da klimatske promjene uzrokuje čovjek.
Također, utjecaj klimatskih promjena itekako je opipljiv širom svijeta, sve učestalije pogađanog sušama, šumskim požarima i ekstremnim kišama.
Temperaturne varijacije i dugoročni trend
Napomenimo i to da se klima tijekom povijesti Zemlje stalno mijenjala. Međutim, ono što se trenutačno odvija rezultat je drugačijih procesa, jer se radi o ubrzanom zagrijavanju koje je direktni rezultat ljudske aktivnosti.
Dodatno, postoje kratkoročne fluktuacije temperature, ali one također ne negiraju činjenicu da se Zemlja zagrijava.
“Uvijek ćemo nalaziti lokalitete i mikroklime koje nisu u skladu sa srednjom globalnom klimom. Upravo zato se i govori o srednjoj prizemnoj temperaturi, ali za cijelu Zemlju. Isto tako vrijedi i za oceane i za mora. Postoje morske struje koje se još uvijek hlade. Ipak, većina morskih struja, kao i globalni oceani i mora, se nepobitno zagrijavaju i zaprimaju ogromne količine energije. To se između ostaloga uočava i u srednjem porastu globalne razine mora i oceana. I danas možemo pronaći na izoliranim dijelovima Pacifika, ili južno od Grenlanda, da se događa lokalno zahlađenje, ali mi ovdje govorimo o globalnim srednjim i najmoćnijim promjenama”, objasnio je ranije za Faktograf Branko Grisogono s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF) u Zagrebu.
Dakle, ovogodišnje proljetne temperature u Hrvatskoj ni na koji način ne utječu na činjenicu da su klimatske promjene stvarne te da pojačavaju frekvenciju i intenzitet ekstremnih vremenskih događaja.
Bez obzira na sve očitije vremenske ekstreme i druge znakove upozorenja, brojni, poput “prof. Zorana” i dalje odbijaju vjerovati u klimatske promjene, tj. negiraju činjenicu da su one stvarne, da su rezultat djelovanja čovjeka i da je potrebno smanjivati emisije stakleničkih plinova.
Zaključno, u statusu na Facebook stranici "Globalna klima i vrijeme kroz povijest i u novije vrijeme" piše kako su antropogene klimatske promjene ili globalno zagrijavanje izmišljotine koje nam serviraju teoretičari zavjera, što se argumentira ovogodišnjim proljetnim temperaturama. Međutim, kao što smo na Faktografu pisali u više navrata, kratkoročne fluktuacije temperature ne osporavaju činjenicu da se Zemlja postupno zagrijava, tj. da prosječna temperatura s vremenom raste. Znanstveno je dokazano da se od 1800-ih prosječna temperatura Zemlje polako povećava zbog antropogenih emisija stakleničkih plinova.
