Bitka za plaže, ali i za izvore Jamnice

S.D.

„Pokret otoka“ u suradnji sa 60-ak udruga i inicijativa uspio je u ponedjeljak nakon prosvjeda na Markovom trgu postići odgađanje glasanja o Zakonu o koncesijama.

Takav rasplet predstavlja veliki uspjeh inicijative kad se uzme u obzir da je ministar financija Zdravko Marić još u nedjelju poslije podne tvrdio da za takvu odgodu nema nikakve potrebe. Marić je naglasio da je zakon prošao nužna dva čitanja u Saboru, da su pozitivno mišljenje dali nadležni saborski odbori, da je službeno javno savjetovanje bilo završeno još prošle godine, odnosno da se o zakonu raspravlja u javnosti još od 2015. Ministar je posebno apostrofirao da sa zakonom već kasnimo i da bi zbog ne donošenja ovog zakona – koji predstavlja usklađenje s europskim zakonodavstvom – protiv Hrvatske mogao sa strane EU biti pokrenut neželjeni postupak, iako ga već pokrenuti postupak zbog neusklađivanja na području revizije ne opterećuje previše (Hina).

Ministar je u pravu kada tvrdi da su se udruge i opozicija pokrenule na samom kraju procesa, a da se neke veće primjedbe nisu ranije mogle čuti, niti su izražene tijekom prošlogodišnjeg procesa javnog savjetovanja. Ono što propušta komentirati je da se u međuvremenu dogodila afera s koncesijom za Zlatni rat, ali i da se ovaj zakon dotiče i Agrokora, odnosno Jamnice.

Što traži „Pokret otoka“

 „Pokret otoka“ smatra da u ovom zakonu  nema dovoljno osigurača da se neće ponoviti slučaj Zlatni rat, odnosno da netko bez vidljivih financijskih kapaciteta krene u investiciju kakvu je obećao u natječajnoj dokumentaciji.

Posebno ih brinu odredbe zakona o zasnivanju založnog prava, te odredbe o prijenosu ugovora o koncesiji od strane zalogoprimca na treću osobu, što, po njima, pokazuje da zapravo država svojim prirodnim dobrima (u slučaju kada je predmet koncesije djelatnost na nekretnini ili primjerice nekretnina koja je pomorsko dobro) garantira za kredite koncesionara. „Ovakve odredbe istovremeno nose visok koruptivni rizik i mogu se iskoristiti upravo za to da bi treća osoba, koja u datom trenutku nije ispunjavala uvjete za dobivanje koncesije, istu dobije od financijske institucije koja je na njoj stekla založno pravo”, navode u svom priopćenju.

Ono što ih također muči je to što se u prijedlogu zakona nigdje izrijekom ne predviđa uključivanje zainteresirane javnosti u odlučivanje o davanju koncesije. Njihov je prijedlog da se zbog  smanjenja koruptivnih rizika u sve faze postupka, uključujući i stručno povjerenstvo za dodjeljivanje koncesije, uključe predstavnici zainteresirane javnosti i građana, udruga i predstavnika lokalnih vlasti u kojima se nalazi predmet koncesije, odnosno onih na koje će djelatnosti iz koncesije imati izravan učinak.

Pri tome se pozivaju na odredbe Arhuške konvencije (Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša koja predstavlja međunarodni pravni okvir u području zaštite okoliša).

Traže, također, da se u slučajevima davanja koncesije na dobrima na kojima svi građani RH imaju jednako pravo pristupa kao što su pomorsko dobro, zdravstvo i slično, koncesijska djelatnost ne smije negativno utjecati na izvršenje prava građana osigurana drugim zakonima i Ustavom RH i jednakost pristupa dobru ili uslugama.

Inicijativa je uspjela doprijeti do saborskih zastupnika opozicije i na prijedlog zakona iz oporbenih je redova stiglo čak osam amandmana. SDP i MOST uložili su amandmane u kojima traže da se zakon uputi u treće čitanje, ali su, alternativno, SDP-ov saborski zastupnik Arsen Bauk u društvu zastupnika Gorana Aleksića, kao i MOST, uložili i posebne amandmane u kojima se zalažu za izmjenu, odnosno brisanje pojedinih članaka prijedloga Zakona. Uz njih amandmane na sadržaj zakona uložili su i Živi zid te posebno Ivan Lovrinović koji je priložio čak tri amandmana. Broj amandmana upućuje na interes raznih opozicijskih stranaka da se ubace u ovaj vlak, ali u osnovi su gotovo svi prijedlozi usuglašeni s onim što je tražio „Pokret otoka“. Bitci za pomorsko dobro pridružila se i bitka za izvore vode.

Vodu van koncesija

Zastupnik Lovrinović u svom amandmanu traži da se u članak 8. koji na poseban način regulira strateški interes RH uz sada navedene koncesije za izgradnju i upravljanje autocestama, izgradnju i upravljanje željezničkim prugama, prijenos i distribuciju električne energije, izgradnju i upravljanje infrastrukturom za prijenos nafte naftovodima, izgradnju i upravljanje transportnim sustavom plina doda i – pomorsko dobro.

Živi zid u svom posebnom amandmanu u isti bi članak kao strateško dobro, uz pomorsko dobro, uvrstio i korištenje voda, poljoprivrednog zemljišta, šuma i šumskog zemljišta.

Lovrinović u samostalnom amandmanu ide i dalje pa traži da se izrijekom navede kako se koncesija uopće ne može dati nad šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Hrvatske (kako stoji i u prijedlogu zakona), ali ni nad vodama i drugim dobrima utvrđenim posebnim propisima.

U svim drugim prijedlozima opozicija je potpuno usuglašena.

Svi traže da se u sklopu članka 14. Zakona koji propisuje pripreme i način davanja koncesije kao obavezni dio uvede savjetovanje sa zainteresiranom javnošću i uključivanje građana, udruga i predstavnika lokalnih vlasti u kojima se nalazi predmet koncesije, odnosno onih na koje će djelatnosti iz koncesije imati izravan učinak.

Iako je ministar Marić, hvaleći prijedlog zakona, isticao kako će o koncesijama odlučivati povjerenstvo sastavljeno od stručnjaka u koje mogu ući i predstavnici lokalne zajednice ako se tako bude htjelo, oporba traži da se u zakon izrijekom navede njihovo sudjelovanje u stručnom povjerenstvu.

Opozicija, nadalje, predlaže da se u članku 15. koji navodi da davatelj koncesije pravo sudjelovanja u postupcima može rezervirati jedino zaštićenim radionicama i gospodarskim subjektima čiji je osnovni cilj društvena i profesionalna integracija osoba s invaliditetom, dodaju i „druge ranjive skupine“. U obrazloženju svi traže da se „jasnije propišu odredbe koje bi spriječile dodjeljivanje vrijednih koncesioniranih dobara pravnim osobama bez ikakvog financijskog ili operativnog kapaciteta“ te upozoravaju da najavljene moguće izmjene Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, a koje idu u smjeru omogućavanja stjecanja stvarnih prava na pomorskom dobru i morskim lukama, otvaraju put privatiziranju pomorskog dobra odnosno njegova isključenja iz javne uporabe.

Kod članka 35. traže da se koncesije na općem dobru ili koncesije za usluge od općeg gospodarskog interesa obavezno dodjeljuju po  kriteriju ekonomski najpovoljnije ponude, a među elementima poput kvalitete, estetskih osobina, utjecaja na okoliš i slično treba navesti i krajnju cijenu za korisnike.

Traže da se doda i sljedeći stavak: „U slučajevima davanja koncesije na dobrima nad kojima se ne može stjecati vlasništvo ili druga stvarna prava, a kojima svi građani RH imaju jednako pravo pristupa, kao što su pomorsko dobro, zdravstvo i druga dobra, koncesijska djelatnost ne smije negativno utjecati na izvršenje prava građana osigurana drugim zakonima i Ustavom RH te jednakost pristupa dobru i uslugama“.

Time zapravo žele da se jasnije regulira zasnivanje koncesije na pomorskom  ili drugom javnom dobru, umjesto pristupa dvostruke regulacije (Zakon o koncesijama i Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama), odnosno izbjegnu nejasnoće što regulira koji zakon.

Što će biti s Jamnicom?

U članku 66. koji se tiče prijenosa ugovora koncesionara traže da se zakonom predviđeni „prijenos ugovora o koncesiji u korist financijske institucije koja daje kredit koncesionaru u svrhu provedbe ugovora o koncesiji“, odnosno odredba u kojem ta financijska institucija može prenijeti  ugovor na treću osobu, ne primjenjuje na koncesije zasnovane na nekretninama koje predstavljaju opće dobro i usluge od posebnog gospodarskog interesa koja su regulirana posebnim zakonom.

MOST tu u obrazloženju izričito navodi problem Agrokora, odnosno Jamnice te sugerira kako se mora izbjeći mogućnost da se „izvori vode i druga opća dobra za čije je korištenje dana koncesija u postupku restrukturiranja Agrokora prenesu jeftino nekom budućem koncesionaru, mimo opće prihvaćenih pravila o tržišnom natjecanju pa i u području koncesija“.

Kod članka 67. koji predviđa da se na koncesiji, uz suglasnost davatelja koncesije, može osnovati založno pravo u korist financijskih institucija radi osiguranja tražbina, Bauk i Aleksić, odnosno Živi zid, traže da se izuzmu „koncesije zasnovane na nekretninama koje predstavljaju opće dobro i usluge od posebnog gospodarskog interesa“.

MOST traži potpuno brisanje tog članka, uz sljedeće obrazloženje:

„Predlaže se brisati odredba o založnom pravu na koncesiji. Ocjenjuje se kako je predložena odredba diskriminatorne naravi prema potencijalnim zajmodavcima koji nisu financijske institucije te ne mogu biti založni vjerovnici“.


Iz kategorije "Analize"