Aktualno

Pravni i politički mehanizmi za izmjenu presude ne postoje

„Vlada će razmotriti pravne mehanizme kako bi osporila presudu“, izjavio je premijer Andrej Plenković na izvanrednoj konferenciji koju je održao nakon izricanja haaške presude protiv Jadranka Prlića, Brune Stojića, Milivoja Petkovića, Slobodana Praljka, Valentina Čorića i Berislava Pušića.

„Vladi su u pokušaju osporavanja presude na raspolaganju mehanizmi pravne i političke naravi i njima će se pokušati oboriti važni dijelovi presude, a posebno dio kojim je hrvatski državni vrh iz 90-ih prokazan kao dio udruženog zločinačkog pothvata“, kazao je HDZ-ov Vladimir Šeks čije je riječi jučer prenijelo tiskano izdanje Jutarnjeg lista.

I u izjavi koju je u četvrtak u Saboru izrekao Gordan Jandroković navodi se kako „Hrvatski sabor očekuje da Vlada razmotri sve raspoložive pravne i političke mehanizme kako bi sporila navode iz žalbene presude“.

Bez obzira na niz izjava koje u javnosti pokušavaju stvoriti nadu da se presuda može promijeniti, a vladajućima je naročito stalo da se ona izmijeni u dijelu u kojem se u kontekstu zločinačkog pothvata spominju bivši predsjednik Franjo Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak i načelnik glavnog stožera HV-a general Janko Bobetko – pravne mogućnosti gotovo da ne postoje.

Nema pravnih mogućnosti

Podsjetimo, najprije, da je Hrvatska dvotrećinskom većinom u Saboru donijela Ustavni zakon o suradnji RH s Međunarodnim kaznenim sudom za područje bivše Jugoslavije koji je na snagu stupio još 19. travnja 1996. godine.

U Članku 26 Statuta Haškog suda predviđena je mogućnost revizije, ali samo ako se pojave neke nove činjenice koje nisu bile poznate tijekom prvostupanjskog ili žalbenog postupka, a koje su mogle biti odlučujući faktor pri donošenju odluke. Zahtjev za reviziju mogu podnijeti osuđene osobe, odnosno njihove obrane ili Tužiteljstvo, nikako ne države.

Gostujući u programu N1, Vesna Alaburić, odvjetnica koja je u ovom postupku zastupala Milivoja Petkovića potvrdila je takvo tumačenje.

„Postoji samo jedan način. To je revizijski postupak ako saznate neke nove činjenice ili dokaze, ali oni moraju biti od takvog značenja da mogu dovesti do drugačije presude. Ja ovog trenutka ne vidim mogućnost uspješne revizije“, ustvrdila je.

Hrvatska je tri puta tijekom dugogodišnjeg sudskog procesa pokušala djelovati kroz institut „prijatelja suda“, ali joj je i to odbijeno.

Odvjetnici koji su sudjelovali u procesu šestorki za Hinu su ustvrdili kako su u prvostupanjskom postupku iskoristili sve dokaze protiv teza o udruženom zločinačkom pothvatu i međunarodnom sukobu u BiH poznatih iz ranijih presuda Tihomiru Blaškiću i Dariju Kordiću.

Odvjetnik Anto Nobilo, koji je branio Blaškića u intervjuu za Novi list kaže: „Promašeno. Što se tiče revizije, o tome neće odlučivati Plenković, nego samo odvjetnici i okrivljenici. No, na reviziju se može ići samo u limitiranom broju slučajeva, kad se pronađu novi dokazi koji nisu postojali u vrijeme suđenja. Ali, ovo suđenje je trajalo 14 godina, zahvatilo je period od devet mjeseci. Koji je to dokaz koji će obuhvatiti desetke i desetke zločina koji su u tom periodu i na tolikom prostoru napravljeni? Druga stvar bi bila da se radilo o izoliranom slučaju, jednom danu, onda možete napraviti neki preokret, ali u ovakvom slučaju mi je to teško zamislivo.  Što se tiče Vijeća sigurnosti, ta priča je bespredmetna. Nema niti jednog političara koji će reći da se mora promijeniti odluka suda. To je suprotno funkcioniranju današnjeg svijeta, trodiobi vlasti, vladavini prava. To jednostavno ne postoji. Ne može Vijeće sigurnosti promijeniti odluku Haškog suda, niti će to ikome pasti na pamet.“

Politički mehanizmi

Vezano za „mehanizme političke naravi“ koje spominje Šeks, palicu je, izgleda, preuzela predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Prema pisanju Večernjeg lista, predsjednica se sprema pred Vijeće sigurnosti gdje će 6. prosinca izvještaj podnijeti glavni tužitelj haaškog suda Serge Brammertz.

Zazivanje nastupa pred UN-om kako bi se apeliralo na Haaški sud ne predstavlja,  također, ništa novo u hrvatskoj politici, prije je ono konstanta koja se proteže od prvih optužnica protiv Hrvata. Bivši premijer Ivo Sanader, u društvu tadašnje ministrice vanjskih poslova Kolinde Grabar-Kitarović, na sličan se način u listopadu 2007. obraćao Općoj skupštini UN-a u sklopu točke u kojoj je izvještaj podnosio tadašnji glavni tužitelj Fuasto Pocar, a da bi prosvjedovao zbog presude Vukovarskoj trojki, odnosno činjenice da presuda nije obuhvatila vojni vrh JNA. Kao što znamo, većeg efekta tog nastupa nije bilo.

Zanimljivo je kako je upravo u slučaju Veselina Šljivančanina jedini put korišten institut revizije već pravomoćne presude. Šljivančanin je najprije 2007. osuđen na pet godina zatvora, pa mu je u žalbenom postupku kazna 2009. povećana na 17, a u konačnoj reviziji 2010. smanjena na 10 godina. Revizija je pokrenuta zbog prihvaćanja preispitivanja svjedoka, potpukovnika Miodraga Panića iz čijeg je svjedočenja izvučen zaključak da Šljivančanin nije bio informiran da će ranjenici biti smaknuti na Ovčari.

 

 

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.