“Predsjednica pokazuje svoju principijelnost, za koju se i mi zalažemo”, izjavio je potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko komentirajući odluku predsjednice Kolinde Grabar Kitarović da razriješi svog savjetnika za ustavno-pravna pitanja Vladimira Šeksa (Hina/Index.hr).
Epilog je to odluke predsjednice RH, objavljene u Narodnim novinama, da pomiluje 25 osoba, čime je generirala čak tri afere. Pozornost javnosti najprije je privukla odluka Grabar Kitarović da pomiluje Leona Sulića, bivšeg vlasnika firme Croatia Bus i HDZ-ovog donatora, osuđenog na 22 mjeseca zatvora zbog zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju (Novi list).
Danku Seiteru, bivšem članu uprave Karlovačke banke, Grabar Kitarović je jednogodišnju kaznu zatvora zbog zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju odlučila zamijeniti uvjetnom kaznom (Tportal). Problematična je pritom činjenica da je Seiter osuđen zbog opraštanja kredita poduzetniku Nikoli Hanželu, najvećem donatoru predsjedničke kampanje Grabar Kitarović. Pritom je i sam Hanžel, kako piše Jutarnji list u izdanju od četvrtka, predmet obrade pravosudnih organa, koja bez epiloga traje još od 1998. godine.
Tri afere, jedna sankcija
Tek je treća po redu na “dnevni red” došla predsjedničina odluka da pomiluje Vanju Goldbergera, odnosno da mu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga zamijeni uvjetnom kaznom. Problematičnom se pritom pokazala činjenica da je Goldberger, osim što je osuđeni diler, ujedno i bivši Šeksov savjetnik za medije (Slobodna Dalmacija).
“Dao sam ostavku zbog Vanje Goldbergera jer osjećam moralnu odgovornost. Bio je prijatelj mog sina, a prije desetak godina bio je savjetnik za medije u Saboru. Zagovarao sam da ga se pomiluje, a predsjednica je smatrala da to nije u redu s obzirom na moj poseban odnos s njim. Ja to uvažavam i podnio sam ostavku”, kazao je Šeks Jutarnjem listu nakon što je do javnosti stigla informacija da više nije angažiran na Pantovčaku.
Mišljenja su neobvezujuća, odluku donosi predsjednica
Treba pritom imati na umu činjenicu da je, prema članku 98., stavku 1. podstavku 4. Ustava RH, predsjednica Republike jedina ovlaštena da daje pomilovanje, a ista stvar stoji i u drugom stavku prvog članka Zakona o pomilovanju. Ranije spomenuta odluka o spornim pomilovanjima nosi upravo potpis predsjednice Grabar Kitarović.
Zakonom o pomilovanju, u njegovom 6. članku, propisano je da se molba za pomilovanje dostavlja resornom Ministarstvu pravosuđa. Zadaća tog ministarstva zatim je da donese neobvezujuće mišljenje koje dostavlja Uredu predsjednice. Pritom su ta mišljenja, prema tvrdnjama bivšeg predsjednika Ive Josipovića koje u tiskanom izdanju od četvrtka prenosi Novi list, “u 99 posto slučajeva negativna”. Jednako neobvezujuće je i mišljenje Komisije za pomilovanja, koju predsjednica sama imenuje, a temeljem čega je Grabar Kitarović i donijela odluku o predmetnim pomilovanjima.
Iz svega priloženog jasno je da iza navedenih afera ostaje cijeli niz otvorenih pitanja. Ako je predsjednica smatrala da je Šeksovo zagovaranje pomilovanja za Goldbergera problematično, zbog čega ga je na koncu i pomilovala? Ako je Šeks iskoristio svoju poziciju da (očigledno uspješno) utječe na odluku Komisije za pomilovanja, zbog čega i članovi te komisije nisu sankcionirani? Zbog čega je Goldbergerovo pomilovanje jedino problematično, odnosno tko će odgovarati za ostale dvije afere koje je odluka predsjednice izazvala? Ako je predsjednica svojom odlukom da razriješi Šeksa doista pokazala principijelnost na koju se poziva Karamarko, onda bi javnosti morala ponuditi i odgovore na ova pitanja.
