“Ako Vlada radi, onda mora i Sabor. U suprotnom su besmisleni prijedlozi zakona što ih Vlada šalje u saborsku proceduru”, izjavio je Miroslav Šimić, predsjednik saborskog Kluba zastupnika MOST-a (Novi list).
Argument je to kojim MOST pokušava natjerati predsjednika Sabora Željka Reinera da sazove sjednicu parlamenta, odnosno da Sabor do 15. srpnja – kada na snagu stupa odluka o njegovom raspuštanju – nastavi s normalnim radom.
Vlada ostala bez dijela ovlasti
Prema članku 116. Ustava RH, odluka Hrvatskog sabora da izglasa nepovjerenje predsjedniku Vlade, kao što je ono izglasano Tihomiru Oreškoviću, znači da premijer i čitava Vlada moraju podnijeti ostavku.
Daljnji razvoj događaja regulira članak 7. Zakona o Vladi RH, koji kaže: “Ako Hrvatski sabor prihvati ostavku predsjednika Vlade, Vlada će obavljati tehničke poslove do imenovanja nove Vlade”.
Oreškovićeva vlada nije još formalno podnijela ostavku, iako Ustav to od njih zahtjeva, a i zadovoljene su sve potrebne predispozicije: U Narodnim novinama objavljene su i Odluka o iskazivanju nepovjerenja Oreškoviću i Odluka o raspuštanju Sabora.
No, jasno je da Vlada kojoj je u parlamentu izglasano nepovjerenje više ne može raspolagati punim ovlastima izvršne vlasti, već služi samo da popuni vakuum do prijevremenih izbora. Ograničenja kojih se Vlada u ostavci u svom radu mora pridržavati definirana su Zakonom o postupku primopredaje vlasti.
Siva zona
I tu dolazimo do srži problema, odnosno razloga zbog kojeg se hrvatska vlast trenutno nalazi u sivoj zoni. Zakonodavno, naime, nije predviđena mogućnost u kojoj se država trenutno nalazi – da je Vlada srušena, a izbori nisu raspisani jer Sabor nastavlja s djelovanjem do 15. srpnja.
Zakon o primopredaji vlasti, naime, izričito specificira da se Vlada kojoj prestaje mandat tehničke poslove vrši od dana raspisivanja izbora. Od tog trenutka Vlada u ostavci, kakvu sad imamo, ne smije donositi odluke o imenovanjima na dužnosti (osim u iznimnim slučajevima kada je nužno imenovanje v.d.-a radi nesmetanog funkcioniranja institucija), niti smije zaključivati ugovore značajnije vrijednosti (osim ako bi nezaključivanje ugovora prouzročilo materijalnu štetu ili rezultiralo neispunjavanjem međunarodnih obaveza).
S obzirom na ograničeni opseg djelovanja tehničke vlasti, logično se nameće i stav da ona ne bi smjela ni Saboru predlagati zakone. No, takva odredba nigdje nije zakonodavno definirana, zato što se logično pretpostavlja da u slučaju pada Vlade i parlament prestaje djelovati zbog nedostatka većine. Međutim, odluka odgode o samoraspuštanju Sabora dovela nas je u situaciju u kojoj zastupnici praktički i dalje mogu donositi odluke sa zakonskom težinom, a jedino što ih u tome priječi je dobra demokratska praksa.
