Predrag Šustar, ministar znanosti, obrazovanja i sporta, na zalazu svog ionako kratkog mandata pokušava nasilno izmijeniti Zakon o sportu, izvijestili su ovog tjedna hrvatski mediji (Tportal, Index.hr). Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta nije, međutim, u javnu raspravu uputilo izmjene zakona, već prethodnu procjenu za Zakon o izmjenama Zakona o sportu. Rasprava je otvorena 24. lipnja i trajat će samo 15 dana.
Sasvim je nejasno zbog čega se MZOS odlučio na ovakav potez. Prethodna procjena je, naime, proces reguliran Zakonom o procjeni učinaka propisa i njena primarna svrha je utvrđivanje je li za donošenje određenog zakona nužno prolaziti kroz proces procjene učinaka propisa ili ga se može poslati u “normalnu” proceduru.
Hodogram aktivnosti za proces postupka procjene učinaka propisa dostupan je na internetskoj stranici Ureda za zakonodavstvo Vlade RH. Iz njega je jasno da se prethodna procjena provodi kao prvi korak u pripremi zakonodavnog procesa za narednu godinu. Također, dobrom demokratskom praksom smatra se provođenje postupka prethodne procjene za zakone koji nisu sadržani u godišnjem planu normativnih aktivnosti, a njihovo se donošenje svejedno predlaže tijekom tekuće godine. No, u plan normativnih aktivnosti za 2016. godinu Zakon o sportu je već uvršten, te je utvrđeno da nema nikakve potrebe da se isti donosi kroz postupak procjene učinaka propisa. Što je uostalom i prilično logično; već u 2. članku Zakona o procjeni učinaka propisa definirano je da se ovim postupkom testiraju učinci predloženih zakonskih rješenja na područja gospodarstva, socijalne skrbi i zaštite okoliša.
Čemu služi nepotrebna javna rasprava?
Kakva je, dakle, korist od pokretanja javnog savjetovanja koje – iz perspektive još uvijek aktualne tehničke vlasti – baš ničemu ne služi? U oči najprije upada kratko trajanje javne rasprave. Prema Zakonu o pravu na pristup informacijama (ZPPI), ona mora trajati barem 30 dana “osim u slučajevima kad se savjetovanje provodi sukladno propisu kojim se uređuje postupak procjene učinaka propisa”.
No, teško je povjerovati da su u MZOS-u zaključili da su pronašli rupu u zakonu, s obzirom da bi to bio dokaz neviđene nesposobnosti; postupak procjene učinaka propisa može samo produljiti, nikako skratiti proces donošenja ili mijenjanja zakona. Također, u tom procesu nužno je ponuditi više potencijalnih solucija, da bi se putem javne rasprave iskristalizirala najbolja varijanta. Za očekivati je da bi službenicima ministarstva – ako već ne i samom ministru Šustaru – to moralo biti poznato.
S druge strane, čak i ako MZOS ovim postupkom prethodne procjene namjerava na neki način pokušati ubrzati donošenje izmijenjenog Zakona o sportu, i dalje nema Sabora koji bi ga potvrdio. Nakon 15. srpnja zastupnici će se raspustiti, a HDZ-ov čelnik parlamenta Željko Reiner već je rekao da do tada neće sazivati sjednice (Večernji list). Preostaje samo mogućnost da Šustar priprema Zakon o sportu za uvrštavanje u godišnji plan normativnih aktivnosti za 2017. godinu. No, i to se čini kao prilično jalov trud. Šanse da će HDZ nakon izvanrednih izbora samostalno sastaviti vlast su minorne, a mijenjanju Zakona o sportu u skladu s prohtjevima Hrvatskog nogometnog saveza (HNS) ne protive se samo stranke iz SDP-ove koalicije, već i MOST (Index.hr).
Vlada nema moć da mijenja zakone bez Sabora
U ovotjednim medijskim izvještajima mogle su se pročitati i špekulacije da bi Vlada RH mogla izmijeniti Zakon o sportu bez uključivanja Sabora, donošenjem uredbe sa zakonskom snagom. Takav bi pokušaj, osim što bi nesumnjivo izazvao pobunu MOST-ovih ministara u Vladi, a teško je zamisliti i da bi ga Tihomir Orešković uvrstio na dnevni red, predstavljao i izrazito teško kršenje odredbi Ustava RH.
Kao eventualni temelj mogao bi poslužiti Zakon o ovlasti Vlade RH da uredbama uređuje pojedina pitanja iz djelokruga Hrvatskog sabora. Ovaj zakon služi tome da bi Vlada RH mogla, u iznimnim i hitnim situacijama u razdoblju kad Sabor ne zasjeda, donositi odluke iz područja gospodarske politike za koje je inače potrebna suglasnost Sabora.
No, to nije i bianco dopusnica za mijenjanje zakona zbog privatnih potreba stranačkih mecena poput Zdravka Mamića. Ograničenja su vrlo jasno postavljena: Vlada ne može na ovaj način rebalansirati državni proračun, mijenjati porezni sustav, niti intervenirati u ona pitanja koja su prema Ustavu RH u isključivoj nadležnosti Sabora. Poput npr. donošenja ili mijenjanja zakona svih fela, uključujući i one zbog kojih će se, ako ostanu na snazi, sustav biranja dužnosnika unutar HNS-a morati izmijeniti na način da vrhuška GNK Dinamo (kako službena, tako i neslužbena) ostane barem bez dijela nagomilanog utjecaja u tzv. hrvatskoj nogometnoj močvari.
