“Mislim da je u ovom trenutku zakon potpuno nejasan i sve dok se stvari ne preciziraju to je siva zona. Za mene poklič ‘Za dom spremni’ može biti poklič od davnina, ali je za vrijeme NDH i ustaškog režima iskompromitiran i po meni se ne bi trebao koristiti jer ima ljepših povika, usklika i pjesama kojima se može veličati naša domovina”, izjavio je predsjednik MOST-a Božo Petrov (Televizija N1).
Činjenica je da niti u jednom hrvatskom zakonu pozdrav ‘Za dom spremni’ nije eksplicitno zabranjen. No, u nekoliko zakona postoje osnove po kojima se izvikivanje ustaškog pozdrava ‘ZDS’ može kažnjavati, a u sudskoj praksi takvih primjera već ima i više nego dovoljno. Kazne se najčešće izriču u skladu s odredbama Zakona o javnom okupljanju i Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Zabranjeno širenje mržnje i nasilja
Zakon o javnom okupljanju tako sudionicima bilo kakvog događaja ili prosvjeda zabranjuje “nositi odoru, dijelove odore, odjeću, oznake ili druga obilježja kojima se poziva ili potiče na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti”. Navedeni prekršaj kažnjava se globom u iznosu od 1000 do 3000 kuna.
Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira, u svom 5. članku, sadrži odredbu zabrane “izvođenja, reproduciranja pjesama, skladbi i tekstova ili nošenja ili isticanja simbola tekstova, slika i crteža” kojima se remeti javni red i mir. Radi se o prekršaju koji se kažnjava novčano iznosom od 50 do 300 DEM (u protuvrijednosti domaće valute) ili kaznom zatvora do 30 dana.
Kažnjavanje je moguće i shodno odredbama Zakonu o suzbijanju diskriminacije. U 25. članku ovog zakona propisana je kazna u iznosu od 5000 do 30.000 kuna za osobu koja “s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom i socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju i spolnoj orijentaciji povrijedi njegovo dostojanstvo”.
“Za dom spremni” može biti i kazneno djelo
Tu je zatim i Zakon o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. Nogometni reprezentativac Josip Šimunić svojevremeno je kaznu zaradio u skladu s odredbama članka 39.a ovog zakona, kojim je predviđena globa od 5000 do 25.000 kuna ili zatvorska kazna od 30 do 60 dana za osobu koja “pjeva pjesme ili dobacuje natjecateljima ili drugim gledateljima poruke čiji sadržaj iskazuje ili potiče mržnju na temelju rasne, nacionalne, regionalne ili vjerske pripadnosti”. Istim zakonom zabranjeno je i unošenje i isticanje transparenata s obilježjima koja potiču mržnju ili nasilje na temelju rasne, nacionalne, regionalne ili vjerske pripadnosti, a što se pak kažnjava globom u iznosu od 2000 do 15.000 kuna ili kaznom zatvora do 30 dana.
Na koncu, osnova za kažnjavanje ustaštva u javnom prostoru postoji i u Kaznenom zakonu. Javno poticanje na nasilje i mržnju kazneno je djelo definirano člankom 325. Kaznenog zakona za koje je zapriječena je kazna do tri godine zatvora za osobe koje javno pozivaju na nasilje i mržnju. Lideri skupine koja organizirano krši ovu zakonsku odredbu mogu dobiti i od šest mjeseci do pet godina zatvora, a kazna je predviđena i za one koji “javno odobravaju, poriču ili znatno umanjuju kazneno djelo genocida, zločina agresije, zločina protiv čovječnosti ili ratnog zločina, usmjereno prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla ili boje kože, na način koji je prikladan potaknuti nasilje ili mržnju protiv takve skupine ili pripadnika takve skupine”.
Sudovi ne provode zakon
Novinarka Jutarnjeg lista Slavica Lukić u rujnu prošle godine provela je istraživanje koje je pokazalo da se sudovi u praksi odlučuju za novčanu kaznu, i to često osjetno blažu od zakonom propisanog minimuma. Zatvorske kazne za širenje mržnje javnim veličanjem ustaštva nisu dio hrvatske sudske prakse, a neiskorištene ostaju i odredbe Kaznenog zakona u skladu s kojima bi se ovo djelo moglo kažnjavati.
Na kraju, ne stoji ni zadnjih dana često spominjana mantra političara – posebno u redovima MOST-a (Televizija N1) – da se o pozdravu “Za dom spremni” najprije moraju odrediti povjesničari. Oni to, naime, jasno čine svaki put kad se na ulicama hrvatskih gradova dogodi novo ustaško orgijanje. Povjesničar s Filozofskog fakulteta u Zagrebu Hrvoje Klasić tako je u travnju prošle godine u komentaru objavljenom na Tportalu objasnio da se spomenutim pozdravom nitko u hrvatskoj povijesti, osim ustaša, nije koristio.
