Tri dana nakon što je Vlada Tihomira Oreškovića na otvorenom dijelu sjednice donijela doslovno zadnju odluku u ovom sastavu – prijedlog pokretanja postupka za sklapanje Sveobuhvatnog gospodarskog i trgovinskog sporazuma (CETA) između Kanade i Europske unije (televizija N1) – parlament Valonske regije u Belgiji odlučio je uskratiti isto odobrenje svojoj federalnoj vladi. Tako bi odluka jednog regionalnog parlamenta u Europi, bez kojeg ova zemlja ne može glasati za sporazum poput CETA-e, mogla dovesti u pitanje sudbinu cjelokupnog projekta, i posredno utjecati na konačnu propast znatno većeg i kontroverznijeg sporazuma sa SAD-om (TTIP). Za potpisivanje sporazuma s Kanadom, predviđenog 27. listopada, potrebna je dozvola svih zemalja članica. Nakon toga slijedi glasovanje u Europskom parlamentu, dok će se potvrda konačne ratifikacije, u razdoblju od godine do dvije, dogoditi u parlamentima svih zemalja članica. U međuvremenu će, vjerojatno sljedeće godine, sporazum privremeno stupiti na snagu, izuzev najspornijih dijelova o kojima će na koncu odlučivati i Hrvatski sabor.
Razlozi zbog kojih dio belgijskih vlasti odbija podržati provođenje ovog sporazuma, poklapaju se s argumentima zbog kojih je više od 3 milijuna građana EU potpisalo peticiju protiv CETA-e, u paketu sa sporazumom između SAD-a i EU (TTIP). Osim investicijskih „sudova“, na kojima jedino strane kompanije mogu tužiti države ako smatraju da ometaju njihovo poslovanje, predstavnici regionalnog parlamenta drže kako je riječ o dealu koji je skrojen po mjeri krupnog kapitala, nauštrb javnog interesa. Strahuju, među ostalim, da će njihove farme biti izložene jeftinijim uvoznim proizvodima s kanadskih industrijskih pogona, dok aktivisti za zaštitu okoliša i sindikati upozoravaju na pogoršanje standarda lokalnih prehrambenih proizvoda, radnih prava i industrije (Euronews). Dok ne dobiju dodatna jamstva da sporazum neće utjecati na socijalnu i okolišnu zaštitu, tvrde da će odobrenje biti uskraćeno (FT).
Europska komisija, međutim, sustavno demantira takve navode, ističući kako nema nikakve bojazni za postojeće europske standarde, jer da je riječ o ‘progresivnom sporazumu koji će postaviti novi standard za međunarodnu trgovinu.’ U CETA-i se, podsjećaju, jasno navodi pravo vlade da donosi propise u interesu javnosti kada je riječ o javnom zdravlju, sigurnosti, okolišu, javnom moralu, socijalnoj zaštiti i zaštiti potrošača. Na tržištu gdje Kanada i EU godišnje ostvare uvoz i izvoz roba i usluga u vrijednosti od oko 90 milijardi eura, CETA bi, tvrde, mogla utjecati na povećanje europskog gospodarstva za 11,6 milijardi eura godišnje, pozivajući se na studiju koju su Komisija i kanadska strana naručili još 2008. godine.
Hrvatska radi što joj se kaže
Iako je belgijski slučaj najnezgodniji za službeni Bruxelles, mjesecima se vode političke rasprave i u drugim članicama EU. Njemačka i Austrija su tako tek jučer odlučile dati potpis, nakon što je njemački Ustavni sud „odobrio“ takvu odluku, poslije tužbe nevladinih organizacija, pokrenute jer su neustavnim smatrali odluku da CETA stupi privremeno na snagu prije nego što ga izglasa njemački parlament. Primjedbe na opasnost za upravljanje vodnim resursima imala je Slovenija, ali je i njihova vlada jučer ipak dala pozitivno mišljenje, unatoč činjenici da je 150 predstavnika lokalne samouprave tražilo uskratu potpisa. Bugari i Rumunji uvjetuju potpise dogovorom oko bezviznog režima s Kanadom, što bi se, sudeći po medijskim napisima, moglo desiti u narednim danima.
Hrvatska je, s druge strane, jedna od rijetkih zemalja članica koja je bez prigovora prihvatila odredbe CETA-e, barem ako je suditi po javno dostupnim podacima. Minuli utorak, naime, odluka na Vladi je donesena jednoglasno, bez rasprave, i uz podršku svih ministara na odlasku, pa i MOST-ovih.
Tek je ministar vanjskih poslova Miro Kovač rekao da je glavni cilj sporazuma uspostavljanje modernih i povlaštenih gospodarskih odnosa EU s Kanadom. „Sporazum će omogućiti bolji pristup kanadskom tržištu, a imajući u vidu odredbe o zaštiti ulaganja, ukidanje carina i postojećih prepreka, dodatno će se ojačati konkurentnost hrvatskog gospodarstva. Pri tome treba naglasiti da sporazum neće izmijeniti europsko zakonodavstvo niti europske standarde”, rekao je Kovač, ponavljajući, zapravo argumente Europske komisije, koja negira mogućnost štetnih posljedica ovog sporazuma na europska društva i ekonomije, suprotno mišljenju brojnih europskih sindikata, organizacija civilnog društva, ekonomskih stručnjaka i običnih građana.
Za razliku od drugih europskih zemalja, gdje se rasprave vode i na političkoj razini, sporna su pitanja ovdje gotovo u cijelosti „prepuštena“ dijelu civilnog društva, čiji su predstavnici uoči sjednice vlade održali još jedan prosvjed ispred Vlade (H-Alter). Tamo su, među ostalim, upozorili na štetne efekte ovakvog sporazuma po okoliš i radnička prava, i implementaciju instituta poluprivatnih sudova (Investment Court System), ekskluzivno rezerviranih za korporativne tužbe protiv država, nešto povoljnijim verzijama od onih na kojima je Unicredit nedavno pokrenula spor protiv RH zbog zakona o konverziji kredita u švicarskim francima. Pored činjenice da vlada u ostavci ne bi trebala zaključivati ugovore značajnije vrijednosti, upozorili su i da ovim postupkom pred gotov čin Tihomir Orešković i ministri dovode buduću vladu i novoizabrani Sabor.
Iako se može kazati da je pokretanje postupka ratifikacije tek „formalnost“, koju su dosad ispunile gotovo sve zemlje članice, Oreškovićeva administracija prije nekoliko se mjeseci, također u tehničkom „mandatu“, kao jedna od rijetkih aktivno zalagala za „hitno potpisivanje sporazuma“ i „hitno privremeno stupanje na snagu“. Europska komisija, naime, od početka želi da sporazum u cijelosti stupi na snagu prije odobrenja u parlamentima zemalja članica, no takav su prijedlog odbile najutjecajnije članice, iako nijedna nije imala veću primjedbu na sporazum kao takav. Među rijetkim zemljama koje nisu imale primjedbe na Komisijine stavove, bila je i Republika Hrvatska. To, sugerira i zapisnik sa sastanka Odbora za trgovinsku politiku, održanog 15. srpnja ove godine.
Sastanak se dogodio na dan kad je na snagu stupila odluka o raspuštanju Hrvatskog sabora. Hrvatski predstavnici zalagali su se, dakle, za hitno donošenje odluke o sporazumu u listopadu, ne znajući tko će o tome u Hrvatskoj naknadno odlučivati. Na koncu je u utorak potpis ipak dala Oreškovićeva administracija, kojoj je odavno izglasano nepovjerenje.
TTIP na mala vrata
Po mišljenju dr. sc. Ivice Kelama iz Agencije za bioetiku i socijalnu ekologiju, koji već duže vrijeme proučava TTIP i CETA-u, ovakva politika vlade samo je dokaz da strukture u RH nemaju nikakvih obzira prema zaštiti nacionalnih interesa. „O CETA-i se uopće ne govori u hrvatskoj javnosti, nije napravljena javna rasprava niti je izrađena studija utjecaja sporazuma CETA na gospodarstvo RH“, kaže Kelam, navodeći kao jedan od ključnih problema ovog sporazuma činjenicu da će Hrvatska biti izložena konkurenciji Kanade kao značajne ekonomske sile. Napominje pritom kako već sada hrvatska poljoprivreda ne može parirati poljoprivrednoj proizvodnji iz razvijenih zemalja EU, pa je posljedica drastično povećanje uvoza poljoprivrednih proizvoda u RH nakon ulaska u EU 2013. To je tek jedan od brojnih razloga zašto je Kelam ovog tjedna organizirao konferenciju u Osijeku, pod naslovom „Za Hrvatsku slobodnu od sporazuma TTIP/CETA/TISA“, gdje će, tvrdi, više jedinica lokalne samouprave iz cijele RH potpisati Barcelonsku deklaraciju, kojom je više od 2000 lokalnih vlasti u EU dosad proglasilo zonama oslobođenim od ovih sporazuma (Radio Osijek).
Zbog nezadovoljstva dijela europskih političara i javnosti u više se navrata mijenjao i sadržaj CETA-e. Po recentnoj i ujedno najvećoj analizi nevladinih organizacija, te su izmjene tek kozmetičke naravi. U publikaciji njemačke organizacije PowerShift i Kanadskog centra za političke alternative (CCPA), tvrdi se kako CETA i dalje ograničava sadašnje i može utjecati na buduće tržišne regulacije suverenih država, te općenito slabi kapacitete vlada da odlučuju o brojnim temama, kao što su intelektualno vlasništvo, sigurnost hrane, financijska regulacija, standardi prehrambenih proizvoda, privremena mobilnost radnika, okoliš, zdravstvo, socijalna prava… Upozorili su i da će i bez TTIP-a sporazum s Kanadom omogućiti kemijskim, biotehnološkim i energetskim korporacijama iz SAD-a potencijalne arbitražne tužbe, zahvaljujući podružnicama u Kanadi.
Pored toga, ratifikacija CETA-e mogla bi biti presudna za oživljavanje TTIP-a, sporazuma sa SAD-om, kojeg je UN-ov stručnjak za ljudska prava Alfred-Maurice de Zayas svojevremeno nazvao “revolucijom protiv međunarodnog prava”. Autor knjige o TTIP-u, Dr. Gabriel Brugge, kazao je pak da su ovakvi sporazumi nastavak trenda neoliberalnih ekonomija koje se zadnja dva desetljeća prakticiraju u EU: jedan od njihovih ciljeva je marketizacija politike, gdje će se regulacije oblikovati za potrebe tržišta, i obeshrabriti buduće donošenje pravila koji bi mogli naštetiti interesu krupnog biznisa, ili reverzibilno djelovati na već privatizirane sektore.
Nakon jedne od najvećih aktivističkih kampanja u suvremenoj europskoj povijesti, prije nekoliko mjeseci pojedini utjecajni europski političari proglasili su ovaj sporazum „mrtvim“ (Independent). No, Ska Keller, potpredsjednica Kluba zastupnika Zelenih/Europskog slobodnog saveza u Europskom parlamentu, tvrdi da je to daleko od istine. „Europska komisija uvijek je naglašavala da se pregovori nastavljaju. Pretvaranje da je TTIP stvar prošlosti strategija je nekih vlada članica EU, s kojom nastoje progurati CETA-u. Jednom kad se CETA izglasa, iste vlade revidirat će pitanje TTIP-a“, kaže za Faktograf Keller.
Poslušnici iz Baskih dvora
Politika hrvatske vlade koja gotovo neupitno slijedi stavove Europske komisije, nije, međutim, specifična samo za Oreškovićevu administraciju. Ona je, naime, u slučaju spornih trgovinskih sporazuma bila gotovo identična i za vrijeme Zorana Milanovića. Od početka je korišten argument kako će ovaj sporazum, baš kao i TTIP, donijeti poslovne prilike za hrvatske kompanije, nova radna mjesta i utjecaj na naš BDP. Milanović je, zapravo, bio još i umjeren s obzirom na ostatak nadležnih osoba u Vladi, tvrdeći jednom prilikom da je TTIP za Hrvatsku „neutralan, ali što je dobro za EU, dobro je za Hrvatsku” (Večernji list).
Studija utjecaja TTIP-a na Hrvatsku, koju je naručila njegova vlada, takve ocjene je dobrim dijelom potvrdila, barem kada je riječ o predviđenom izostanku osjetnijih beneficija. Prema projekcijama studije, u najrealnijem scenariju hrvatski BDP će porasti za svega 0.02% godišnje, rastući do 0,11% u četvrtoj godini. Druga analiza na europskoj razini pokazala je da je Hrvatska pored Cipra na samom dnu europskih zemalja po potencijalnim izvoznim beneficijama od TTIP-a, bez osjetnijih učinaka na zaposlenost, plaće, ili maloprodajne cijene.
Temeljem nalaza hrvatske studije, Ivica Kelam izračunao je da bi po najrealnijem scenariju od TTIP-a svaki građanin RH dobio dodatnih 14,34 kuna.
Čak bi se i ovaj scenarij u nekim aspektima mogao nazivati optimističnim, uzmu li se u obzir činjenice da autori, pored sasvim paušalnih i gdjekad skandaloznih osvrta (Zelena akcija), nisu previše razrađivali negativne efekte po određene sektore i radna mjesta, s obzirom da neke studije predviđaju gubitak više od 600 tisuća radnih mjesta u Europi, a najveći udar na nekonkurentne sektore i poluperiferna gospodarstva poput hrvatskog.
Izostala je, također, i procjena efekata uvoza iz Amerike, i mogući utjecaj multinacionalnih kompanija na sektore kao što su poljoprivreda i mala te srednja poduzeća, što je i inače najveća bojazan protivnika ovakvih sporazuma u Europi. Koristeći se istim modelom kao u slučaju studije TTIP-a koja je predvidjela velike gubitke radnih mjesta, istraživači s kanadskog sveučilišta Tuffs Pierre Kohler i Servaas Strom, došli su do zaključka da će i CETA „dovesti ne samo do ekonomskih gubitaka, već i povećanja nezaposlenosti i nejednakosti“. Do 2023. godine, upozoravaju, ugovor CETA dovest će do gubitka oko 230.000 radnih mjesta, i to uglavnom u EU, predbacujući predlagateljima ugovora da se njihove projekcije o rastu BDP-a i novim poslovima, oslanjaju na punu zaposlenost i izostanak negativnog utjecaja na raspodjelu dohotka.
Od CETA-e profitira Oreškovićeva bivša firma
Studija utjecaja CETA-e na Hrvatsku nije napravljena, ali se s obzirom na gotovo identične sektore koje najviše izvoze u SAD i Kanadu, kao i omjer ukupne robne razmjene, može izvući i sličan zaključak kao u slučaju projiciranih efekata TTIP-a. Robna razmjena između Kanade i Hrvatske prošle je godine iznosila 44 milijuna dolara, što je deset puta manji iznos od robne razmjene koju Hrvatska ima sa SAD-om. Riječ je o minornoj bilanci, usporedi li se s ukupnom hrvatskog razmjenom: Kanada se u tom kontekstu nalazi na 45. mjestu s 0,24 posto udjela u ukupno hrvatskom izvozu, dok je po uvozu 2015. godine bila na 55 mjestu s 0,07 posto udjela. Godišnja dobit od izravnih ulaganja u RH iz Kanade od 1993. do 2015. pritom je iznosila tek 6,4 milijuna eura, unatoč bilateralnom sporazumu o zaštiti ulaganja iz 1997. godine, koji omogućava kanadskim korporacijama tužbe na arbitraži u Washingtonu i brojne pogodnosti za kanadsku stranu.
Usprkos potencijalnim prednostima za hrvatske tvrtke, ali i neizvjesnom utjecaju krupnog biznisa iz Kanade na domaća mala i srednja poduzeća kao i poljoprivredu te javni sektor u Hrvatskoj – što će prvenstveno ovisiti i o daljnjoj liberalizaciji hrvatskih zakona – RH je u skupini država koje su se, barem u zadnjih nekoliko mjeseci, na političkoj razini ponajviše zalagale za hitno uspostavljanje CETA-e.
Iako se u kontekstu povećanja hrvatske trgovine spominju proizvodi s oznakom zemljopisnog porijekla, uz beneficije smanjenje carina za 15 i 20 posto u nekim sektorima, zasad su poprilično jasne dvije stvari: ne može se očekivati značajan odmak od postojeće slabe trgovinske razmjene, dok će najveći dobitnici biti dosadašnji (najveći) izvoznici.
U slučaju trgovine Hrvatske i Kanade riječ je, pored ostalih, o farmaceutskoj industriji, koja se nalazi na samom vrhu robne razmjene. Primat u hrvatskom izvozu tu drži Pliva, u vlasništvu izraelske Teve, u kojoj je prije dolaska u Vladu radio Orešković. Sredinom 2013. godine tamo mu je u ime Plive dodijeljena nagrada za trajni izvoz proizvoda na njihovo tržište u proteklih 20 godina. Tri godine nakon toga, kanadski je Hrvat bez ikakve rasprave amenovao odluku o trgovinskom sporazumu između dvije domovine, ali je izvjesno da bi identičnu stvar napravili i drugi politički prvaci da su bili na njegovom mjestu.
HDZ, naime, nedvosmisleno podržava CETA-u, kao što je prije toga podržavao TTIP. Slično je i s nešto skeptičnijim SDP-om, čija je Vlada, međutim, konzistentno i gotovo u pravilu nekritički promovirala ove sporazume, što kroz angažman korporativnih lobista da izrade „neovisne studije utjecaja“ (H-Alter), što kroz nepokretanje šire javne rasprave. Čak i ako se izuzme mogućnost „velike koalicije“ u ovom slučaju, nije realno očekivati scenarij da će MOST glasovati protiv. Prije nekoliko dana svi njihovi članovi vlade dignuli su ruku za pokretanje postupka potpisivanja CETA-e, dok su prije godinu dana, na upit o TTIP-u, odgovorili kako nisu upoznati s detaljima, ali da takve sporazume u načelu podržavaju. „Zalažemo se za slobodnije tržište, u čijem smjeru ide ovaj sporazum“, poručili su iz MOST-a. Ako i kada dođe do konačnog glasanja, hrvatski doprinos u ratifikaciji je osiguran.
