Aktualno

Vigilare i poremećaji u tumačenju medicinskih pojmova

Izvor: HINA/ Admir BULJUBAŠIĆ

“Sam genderizam predstavlja jedan društveni eksperiment i poguban je za ljudsku narav i identitet, stoga je neprihvatljivo da se u ovom obliku usvaja. Činjenica je da postoji samo spol, a svi pokušaji definiranja spola kao nekog društvenog konstrukta su zapravo rodna disforija – poremećaj spolnog identiteta”, kazao je voditelj ureda Udruge Vigilare Ivan Mihanović na konferenciji za novinare ispred zgrade Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku, izražavajući protivljenje potvrđivanju Istanbulske konvencije (N1).

Vigilare u svom istupu daje na znanje da je razlikovanje spola i roda samo po sebi – poremećaj. Međutim, očigledno je da pritom nisu upoznati ili nisu voljni uvažiti DSM-5, naširoko u znanosti prihvaćeni Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje Američke psihijatrijske udruge. Peto izdanje priručnika datira iz 2013. godine i koristi se u gotovo svim zemljama u kojima postoji službena psihijatrija, te uključuje, kako navode hrvatski izdavači, mnoštvo promjena koje su osmislili vodeći svjetski stručnjaci u području duševnih poremećaja, a koje su potkrijepljene mišljenjem neovisnih stručnih recenzenata.

Hrvatska je Istanbulsku konvenciju potpisala baš te 2013. godine, ali je ona postala sporna udrugama i strankama poput U ime obitelji i HRAST-a zbog njihovog pogrešnog shvaćanja da se tek njome uvodi pojam „roda“ u hrvatsko zakonodavstvo, koji se slobodno koristi u medicini.

Skidanje s liste poremećaja – promjena ravna onoj koju je homoseksualnost prošla 1973. godine

Jedna od važnijih promjena DSM-a iz 2013. godine odnosi se na nesklad između roda i prirođenog spola, koja je prošla kroz promjene usporedive s onima za homoseksualnost 1973. godine u istom priručniku, kada je privlačnost prema istome spolu uklonjena s liste poremećaja.

Dijagnoza poremećaja rodnog identiteta (GID; gender identity disorder) 2013. godine u DSM-5 dobiva novo ime, rodne disforije. I GID i rodna disforija opisuju stanje nesklada identiteta s biološkim spolom te snažnu identifikaciju sa suprotnim spolom, koji želi osoba želi imati, ali DSM-5 stavlja naglasak na psihološku patnju, odnosno tugu i teško emocionalno stanje – disforiju, suprotnu od euforije – vezano za nesklad roda i spola.

To znači da, sam po sebi, “nesklad između roda po rođenju i onoga po identitetu ne mora nužno biti patološki, ako ne prouzrokuje patnju pojedincu“. Klinička psihologinja Robin Rosenberg objašnjava ovu promjenu brojnim transrodnim osobama, koje istovremeno ne pate zbog identifikacije s rodom suprotnim od dobivenog rođenjem i navodi da im se zato ne bi trebala dijagnosticirati rodna disforija.

Patnja kao posljedica društvene represije

Patnja, naime, nije inherentna transrodnosti i po tome se transrodnost razlikuje od poremećaja navedenih u DSM-u, kao što je, primjerice, depresija. Naprotiv; Rosenberg navodi da se patnja koja prati spolnu disforiju pojavljuje kao rezultat kulture koja stigmatizira ljude koji se ne žele pokoriti rodnim normama. Upravo u ovom smislu, promjena nalikuje eliminaciji homoseksualnosti iz DSM-a 40 godina ranije.

“Koncept koji je prethodio eliminaciji homoseksualnosti iz DSM-a je bio prepoznavanje da vi možete biti homoseksualni i psihološki zdravi ili biti homoseksualni i psihološki loše. Činjenica da ste homoseksualni nije morala biti vaš problem”, objasnila je Rosenborg.

DSM-5 također je odvojio dijagnoze rodne disforije za djecu od onih kod adolescenata i odraslih, jer brojna djeca godinama “prerastu” svoje nesklad s rodom dobivenim rođenjem.

Ista Američka psihijatrijska udruga jasno odvaja “rod”, kao javnu i uobičajeno pravno prepoznatu ulogu djevojčice ili dječaka, muškarca ili žene, gdje su biološki faktori kombinirani s društvenim i psihološkim te zajedno doprinose rodnom razvoj, od “prirođenog roda”. On se, pak, odnosi na inicijalno prepoznavanje pri rođenju, koje se temelji na dječjim genitalijama i vidljivim fizičkim karakteristikama spola. Za kraj navedimo i komplikacije i izazove, koje psihijatrijsko društvo navodi vezano za transrodne osobe i one kojima njihov nesklad s rodom dobivenim rođenjem uzrokuje patnju:

“Rodna disforija je povezana s visokim razinama stigmatizacije, diskriminacije i viktimizacije, koje doprinose negativnom poimanju samoga sebe te povećava učestalost mentalnih poremećaja. Transrodne osobe žive u većem rizik od viktimizacije i zločina iz mržnje od opće populacije. Adolescenti i odrasle osobe s rodnom disforijom u većem su riziku za počinjenje samoubojstva. Kod adolescenata i odraslih osoba zaokupljenost pitanjima vezanim za rod može narušiti dnevne aktivnosti i uzrokovati probleme u vezama ili pri funkcioniranju u školi ili na poslu. Djeca s rodnom disforijom često doživljavaju zadirkivanje i napastovanje u školi ili pritisak da se oblače više u sklad s prirođenim rodom. Djeca s rodno disforijom su većem riziku od emocionalnih i bihevioralnih problema, uključujući anksioznost i depresiju. Transrodne osobe također se susreću s izazovima u pristupanju primjerenoj zdravstvenoj njezi i zdravstvenom osiguranju.”

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.