Nacrt novog Obiteljskog zakona jučer je pušten u javno savjetovanje, a već danas je jasno da će se morati drastično mijenjati. I to ne samo zbog kritike koju je resornoj ministrici za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Nadi Murganić na sjednici Vlade RH javno uputio premijer Andrej Plenković (Televizija N1), ni zbog prosvjeda na sadržaj zakona kojeg su već uputili HDZ-ovi koalicijski partneri iz HSLS-a i HNS-a.
Restriktivna definicija obitelji kakvu kroz tekst novog zakona pokušava nametnuti konzervativno krilo HDZ-a, uglavnom usuglašeno s desničarskim udrugama posvećenim zaštiti tzv. tradicionalnih vrijednosti, kosi se s definicijom obitelji koju je Europska unija usvojila još 2004. godine. Tada je, naime, donesena Direktiva 2008/38/EZ Europskog parlamenta i vijeća o pravima građana Unije i članovima njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravak na teritoriju država članica.
Obitelj je i istospolna zajednica
Članak 2. ove Direktive tako, između ostalog, daje jasnu pravnu definiciju članova obitelji. Za Europsku uniju članovi obitelji su bračni drugovi; partneri s kojima građani Unije imaju registriranu zajednicu, ako je po zakonodavstvu države članice domaćina registrirana zajednica izjednačena s bračnom zajednicom; izravni potomci koji nisu navršili 21. godinu ili su uzdržavanici, kao i oni bračnog druga ili partnera; izravni srodnici u uzlaznoj liniji koji su uzdržavanici, kao i oni bračnog druga ili partnera.
Kolokvijalnim rječnikom, to znači da Europa članovima obitelji smatra supružnike ili životne partnere i njihovu djecu, bilo biološku, usvojenu ili proizašlu iz zajednice s bivšim partnerom odnosno partnericom, kao i djedove i bake, ali i starije izravne srodnike poput npr. pradjedova i prabaka. Osnova za pravno shvaćanje obitelji koja uključuje i životno partnerstvo postoji i u hrvatskom zakonodavstvu: članak 2. Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola, koji je na snazi od 2014. godine, životno partnerstvo definira kao “zajednicu obiteljskog života dviju osoba istog spola sklopljenu pred nadležnim tijelom”.
Kad to usporedimo s definicijom obitelji predloženom u prvom članku nacrta novog Obiteljskog zakona, nailazimo na evidentnu diskrepanciju: “U smislu ovog zakona obitelj čine: majka, otac i njihova djeca, majka s djetetom odnosno otac s djetetom iako ne žive zajedno, te ostali srodnici koji s njima žive”. Prema ovakvoj zakonskoj definiciji, ne postoji obitelj bez djece, a iz obitelji su izbačeni i bake i djedovi, osim u slučaju da sa svojim potomcima žive pod istim krovom. Očiglednu diskriminaciju istospolnih zajednica nije ni potrebno posebno obrazlagati.
Zatim je tu, naravno, i pitanje posvojenja. Prema nacrtu Obiteljskog zakona poslanog u javno savjetovanje, posvojitelji u pravilu moraju biti bračni drugovi. Samo u iznimnim situacijama odobrit će se posvajanje djeteta i izvanbračnim drugovima ili osobi koja nije u braku ili izvanbračnoj zajednici “ako postoje osobito opravdani razlozi na strani djeteta”. Trenutno važeći Obiteljski zakon, u svom 185. članku, ne pravi razliku između bračnih i vanbračnih drugova, kao ni samaca.
Tko je pisao Obiteljski zakon?
Pokušaj da se progura znatno konzervativniji Obiteljski zakon morao se očekivati, ako znamo da je nacrt zakona izradila radna skupina koja je praktički naslijeđena od bivše HDZ-ove ministrice Bernardice Juretić. Na čelu te radne skupine bila je Dubravka Hrabar, dekanica Pravnog fakulteta u Zagrebu koju je udruga Zagreb Pride svojedobno nominirala za homofobkinju desetljeća. Nominaciju je Hrabar zaslužila zbog dugogodišnje borbe protiv izjednačavanja razine prava istospolnih zajednica s onima koje imaju heteroseksualni partneri.
Hrabar otvoreno podržava djelovanje udruge U ime obitelji, a članica je konzervativne udruge Centar za obnovu kulture (COK), kojoj je na čelu Stjepo Bartulica. Zajedno s Bartulicom i kontorverznim don Damirom Stojićem, Hrabar sjedi i u upravi COK-a. Svoj svjetonazor Hrabar nikad nije naročito skrivala od javnosti. Evo što je kazala u svom govoru na donatorskoj večeri udruge U ime obitelji 2015. godine, tada u funkciji predstojnice Katedre za obiteljsko pravo zagrebačkog Pravnog fakulteta:
“Za Hrvatsku – razorenu moralno i demografski, obitelj mora biti cilj i sredstvo. Moramo poraditi na obnovi brojnosti članova obitelji, brojnijem zasnivanju obitelji, njezinome osnaženju i podupiranju. Upravo u tome vidim nove ciljeve Udruge U ime obitelji – pokazati urbi et orbi da Hrvatska njeguje tradicionalne vrijednosti. Jer, upitajmo se – ima li onoga koji bi se usudio reći da obitelj nije važna, da je treba uništiti, da je štetna? Možda to neki žele, ali nećemo im dopustiti”.
Kroz radnu skupinu zajedno s Hrabar na izradi novog Obiteljskog zakona radila je i njena kolegica s Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu Aleksandra Korać Graovac. Ona je pak za homofopkinju godine u izboru Zagreb Pridea nominirana 2014., i to zbog suradnje s inicijatorima homofobnog referenduma zahvaljujući kojem je brak kao zajednica muškarca i žene postao ustavna kategorija. Njena razmišljanja o obitelji i braku redovito se mogu čitati na stranicama portala čiji je izdavač udruga U ime obitelji.
U širem sastavu radne skupine udruga Željke Markić imala je, uostalom, i svog službenog predstavnika, odvjetnika Krešimira Planinića. Kad je tema Obiteljskog zakona bila u žiži javnog interese za vrijeme kratkotrajnog mandata Vlade RH formalno predvođene Tihomirom Oreškovićem, Planinić je u HRT-ovoj emisiji “Iza zavjese” vrlo neuvijeno objasnio zbog čega je udruga U ime obitelji toliko posvećena prekrajanju Obiteljskog zakona. Referirajući se na odluku Europskog suda za ljudska prava u slučaju “Pajić protiv Hrvatske”, Planinić je kazao da se time zapravo “ne na mala, nego na velika vrata uvodi posvojenje djeteta istospolnim parovima”.
Ovaj članak nastao je uz financijsku potporu Europske unije – IPA 2012 “Organizacije civilnoga društva – Mehanizmi unutarnje kontrole za očuvanje standarda EU”, projekt “Protiv rasizma i ksenofobije: za izbjegličku i etničku jednakost” i ne odražava u potpunosti stavove Europske unije.
Aktivnost je sufinancirana sredstvima Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske. Stajališta izražena u ovom materijalu isključiva su odgovornost provoditelja projekta.
