Goran Goldberger je doktor sociologije. Nakon deset godina rada na Institutu za društvena istraživanja, izvršenja svih obaveza iz ugovora o radu na određeno i izbora u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika, otpušten je 2015. godine. Još uvijek nema posao. Otvaralo se jedno radno mjesto na institutu nakon odlaska jedne kolegice u mirovinu. Prijavio se i nije prošao, pa mu je preostala tek prijava na Hrvatski zavod na zapošljavanje i javljanje na desetke natječaja, u javnom i privatnom sektoru, koji mu nisu donijeli zaposlenje, već samo par ugovora o djelu.
Već nakon godinu dana na burzi, u HZZ-u mu priznaju kako mu zapravo ne mogu ponuditi nijedan posao te da nema nikakve koristi od Zavoda, čak ni u vidu zdravstvenog osiguranja koje bi imao i bez izlistavanja u evidenciji.
“Tako sam ispao i iz kategorije nezaposlenih ljudi”, govori nam znanstvenik.
Razgovarali smo s njim povodom upute Ministarstva znanosti i obrazovanja upućene ravnateljima javnih instituta u Hrvatskoj, a koja zabrinjava niz znanstvenika kojima uskoro istječe ugovor. Tiče se raspisivanja natječaja za radna mjesta znanstvenih suradnika i stručnih savjetnika temeljem dodjele tzv. razvojnih koeficijenata, odnosno nezapošljavanja znanstvenika koji već dulji niz godina rade ondje u prekarnom odnosu, s ugovorima na određeno.
Prekarijatom do ostanka znanstvenika u RH
U njoj se, među ostalim, navodi: “Ministarstvo [će] izdavati suglasnosti za zapošljavanje ukupnoga broja od maksimalno 15 % znanstvenih suradnika i stručnih savjetnika u sustavu znanosti u odnosu na ukupan broj znanstvenih novaka zaposlenih na dan 1. siječnja 2015. godine”. Zapošljavanje, pojašnjavaju, u sustavu koji teži kontinuiranoj fluktuaciji mlade znanstvene radne snage prije svega bi trebalo biti iznimka, a ne pravilo.
No, kako ograničenje u zapošljavanju znanstvenika u javnim institutima utječe na njihovo planiranje života i obitelji, a zapošljavanje uvijek mladih kadrova na daljnju prekarizaciju rada znanstvenika? Kako ovaj problem utječe na njihov ostanak u državi, budući da privatni sektor u pravilu ulaže skromna sredstva u razvoj i istraživanje?
Razvojni Koeficijenti – Dodatna Uputa-2 by FaktografHR on Scribd
Državni tajnik u Ministarstvu znanosti i obrazovanja Tome Antičić ne odgovara direktno na ova pitanja, niti problem vidi u tome što je znanost u RH podinvestirana. Iz njegovog odgovora da se razaznati kako MZO korijen problema hrvatskih znanstvenika vidi u – nepostojanju (tržišne) utakmice u znanosti, što će se dijelom riješiti i novim Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Ograničenje zapošljavanja posljedica je toga što se RH nalazi na začelju zemalja Europe po broju osoba sa stečenim doktoratom znanosti, tako da je nužno povećati njihov broj za nekoliko puta da bi se kvalitetno utjecalo na “jačanje kompetitivnosti javnih znanstvenih organizacija, tako i na jačanje gospodarskoga javnog i privatnog sektora i u nacionalnim i u međunarodnim okvirima”.
“Najrazvijenije zemlje Europe imaju udio osoba sa stečenim doktoratom znanosti koje su zaposlene u industriji u usporedbi s istim profilom stručnjaka na javnim znanstvenim institucijama i do čak 80% – što je jedan od ključnih razloga uspjeha njihovoga gospodarstva. U Republici Hrvatskoj taj postotak iznosi zabrinjavajuće niskih 10%”, piše u odgovoru. Štoviše, ovom mjerom bi se, tvrdi Antičić, trebao spriječiti odlazak znanstvenika.
“Manjkavosti selekcije pri izboru na stalna znanstvena radna mjesta na javnim znanstvenim organizacijama je, nažalost, ukorijenjena praksa na brojnim razinama našega društva i u tom smislu Hrvatskoj treba određeni iskorak na bolje. Hrvatska znanost i gospodarstvo neće imati mogućnost kvalitetnog razvoja u budućnosti dok se takav nekompetitivni pristup ne promijeni jer, u protivnom, u današnjem integriranom svijetu s otvorenim granicama u kojemu se bolje i veće prilike za zapošljavanje lakše mogu pronaći i konzumirati, neminovno nam slijedi još masovnije iseljavanje naših mladih stručnjaka/istraživača u naprednije zemlje zapadne Europe”, navodi Antičić također.
Odgovor na Upit Faktografa o Uputi Ministarstva znanosti o (ne)zapošljavanju znanstvenika u RH by FaktografHR on Scribd
Na ovaj se način, kroz zapošljavanje čak 85% asistenata i poslijedoktoranada kroz razvojne koeficijente, zaključuje na tu temu, omogućava našim najboljim mladim znanstvenicima da se osposobljavaju i svoj doktorat znanosti steknu na javnim znanstvenim institucijama u RH, umjesto da, kao što je do sada i prečesto bio slučaj, doktoriraju izvan Hrvatske, jer za njih nije bilo radnih mjesta u sustavu.
Na sindikalnoj pomoći
Goldberger, pak, nije siguran kako će pravilo nezapošljavanja zadržati znanstvenike, kako će ići smjena generacija i koliko će pritom biti kolateralnih žrtava.
“Mislim da će dio njih svakako otići van gdje postoje bolji uvjeti za zapošljavanje, rad i više plaće”, navodi. Uvjeren je da znanstvenicima slijedi dodatna prekarizacija, jer brojni dosadašnji primjeri kažu da “kad kod nas postoji neka zakonska mogućnost koja će smanjiti troškove države i privatnika kao poslodavaca na štetu onih na koje se odnosi, ona će se vrlo vjerojatno i ostvariti”.
Nezavisni sindikat znanosti se s ovom situacijom susreće još od 2012. godine kada su zbog restrikcija u zapošljavanju na visokim učilištima i institutima mladi znanstvenici masovno ostajali bez stalnih radnih mjesta kojima su se nadali, nakon deset godina produžavanja ugovora na određeno. Zato od 2013. godine daju tromjesečnu potporu članovima sindikata koji su izgubili posao iako su ispunjavali sve kriterije za zapošljavanje. Ocijenili su, naime, da su asistenti i znanstveni novaci najugroženija skupina radnika u sustavu znanosti.
Investiranje u znanost (i vjeronauk)
Upitali smo Ministarstvo i o brojkama vezanim za proračun u 2018. godini, koje su izazvale jako puno komentara u javnosti. Društvene mreže danima su brujale kako se planira samo 60 milijuna kuna za znanstvene projekte, dok se 300 milijuna izdvaja za nastavu vjeronauka.
Iz državnoga proračuna za 2018. godinu izdvojit će se 95 milijuna kuna za kompetitivne istraživačke i uspostavne istraživačke projekte Hrvatske zaklade znanost, a na kojima se, između ostalih projekata, upravo zapošljavaju i gore spomenuti doktorandi i mladi znanstvenici temeljem razvojnih koeficijenata, kao i 7,3 milijuna kuna za poticanje prijava hrvatskih znanstvenika na pozive u sklopu programa Obzor2020 s ciljem podizanja apsorpcije njihovih kapaciteta, odgovara Antičić. Tako je osim zapošljavanja temeljem razvojnih koeficijenata, Ministarstvo u 2018. godini osiguralo i zapošljavanje preko 100 novih mladih znanstvenika u sklopu znanstvenih centara izvrsnosti, te dodatnih 250 doktoranada preko Hrvatske zaklade za znanost. Pritom posebno ističu „Projekt razvoja karijera mladih istraživača – izobrazba novih doktora znanosti“ kroz financiranje iz Europskoga socijalnog fonda. ESF financira projekte hrvatskih istraživača, pozitivno ocijenjene na natječajima koje je izravno raspisala Europska komisija, a koji nisu ušli u financijsku omotnicu, ali im je Europska komisija dodijelila Pečat izvrsnosti (Seal of Excellence). Za to će se kroz 2018. godinu izdvojiti oko 6,5 milijuna kuna.
Nedavno je ugovoreno 375 milijuna kuna za financiranje vrhunskih istraživanja deset znanstvenih centara izvrsnosti u STEM području, a oko 800 milijuna kuna će se uskoro ugovoriti za financiranje dvadesetak projekata znanstvene infrastrukture, oko 300 milijuna kuna za projekte suradnje znanosti i gospodarstva, te daljnjih milijardu kuna za četiri prioritetna hrvatska znanstvena projekta (Dječja bolnica Srebrnjak, O-ZIP, CALT i HR-ZOO), a sve iz Europskoga fonda za regionalni razvoj, stoji u odgovoru državnog tajnika. Nadalje, preko 10,5 milijuna kuna vrijedan je pilot „Tenure-track“ projekt „Program izvrsnosti u visokom obrazovanju”, koji će provoditi Hrvatska zaklada za znanost u suradnji s partnerskom institucijom Ecole Polytechnique Fédérale de Lausanne.
Ministarstvo, naime, žali i što u Hrvatskoj ne postoji tzv. “tenure track” sustav u kojem docenti ili znanstveni suradnici ne dobivaju ugovor o radu na neodređeno vrijeme, već se najprije moraju dokazati i steći potrebno iskustvo kroz svoj projektni rad. „Tenure track” sustav omogućava selekciju najboljih kandidata za trajnu akademsku i znanstvenu karijeru koju kod naprednih EU zemalja dobije otprilike samo 10%-30% znanstvenika. Na žalost, taj postotak u Republici Hrvatskoj je efektivno 100%, navodi Antičić.
“Sve navedene mjere će kroz 2018.-2019. godinu omogućiti zapošljavanje značajno većega broja doktoranada na ustanovama u sustavu znanosti i visokoga obrazovanja nego u posljednjih deset godina. Ovako povećani broj doktoranada u narednom razdoblju, uz istovremeno, u puno manjem omjeru povećani broj stalnih radnih mjesta u sustavu znanosti, omogućit će našim javnim znanstvenim institucijama selekciju najboljih znanstvenika za daljnji akademski i znanstveni rad”, navodi on.
U ovim okolnostima Goldbergera tješi tek što poslodavci danas radnicima s ugovorom o djelu ili autorskim ugovorom uplaćuju mirovinske doprinose, kako bi im išao staž. Tako se statistički smanjuje broj nezaposlenih ljudi, mada se mahom radi o prekarijatu.
“Ja se ponekad zezam da sam sretan da je to tako, da barem uspijem skupiti minimum od 14 ili 16 godina staža do svoje 70. godine i da uđem u krug onih koji imaju pravo dobiti minimalnu mirovinu, ako je i bude uopće. Tko preživi sve duži radni vijek, taj će vidjeti što će biti. Kontejneri su za sada naša sadašnjost i budućnost”, kaže nam Goldberger.
