“Svakim danom nas je sve manje, sve više umiremo”, kaže nam Zdravko Rumenović, bivši radnik DIOKI-ja, nakon što je pokopao još jednog kolegu iz bivše firme. Naime, točno na dan glasanja u zagrebačkoj Gradskoj skupštini o prijedlogu da se odgode potraživanja Grada za komunalnu naknadu prema poduzećima u stečaju, pa i DIOKI-ju, kako bi radnici prije dobili svoje zaostale plaće, preminuo je Josip Rusek.
Njegovi kolege saznale su za njegovu smrt u srijedu, a pokopan je u petak. Tada je Rumenović shvatio da je više od 20 njegovih kolega iz DIOKI-ja preminulo otkad je firma otišla u stečaj. Naplatu zaostalih potraživanja nisu dočekali.
“Bio sam na sprovodu i sao čujem – otišao je i Božo, Janko… Pa to nije normalno. Prošao sam popis i mogu vam reći da je od 553 radnika vjerovnika 26 umrlo od ožujka 2014. godine, kada su sutkinja i stečajna upraviteljica utvrdile listu radničkih potraživanja. To su sve ljudi u zreloj životnoj dobi. Mlađi su i otišli trbuhom za kruhom, ali stariji su ostali u prilično jadnoj poziciji”, kaže nam Rumenović.
Umrlo i šest radnica Udruge Kamensko
Da radnici umiru bez da su dočekali svoje zarađene plaće nije nikakva novost, niti iznimka otkada je stečajeva u Hrvatskoj. Od preko 900 radnica Kamenskog, 123 su ušle u Udrugu Kamensko, a do sada je umrlo šest članica, kaže nam Đurđa Grozaj, predsjednica udruge.
“Naša Tereza je umrla, dvije godine sam imala noćne more. Nije nikoga imala, bila je gladna. Dolazila mi je svaki dan na vrata, raspitivala se kada bismo mogle dobiti plaću. Pomagale smo joj kroz udrugu, koliko smo mogle, ali to je ništa. Nije dočekala svoje plaće. Preteški su to stresovi. Nisu samo umirale, neke su i završile na psihijatriji”, kaže nam predsjednica Udruge Kamensko, pokrenute nakon stečaja tekstilne kompanije. Grozaj je izgubila kontakt s mnogima od njih, tako da ne zna što se događalo s njima nakon brisanja Kamenskog.
Naime, krajem prošle godine, nakon prodaje nekretnina – ne samo tvornice kod Trga Franje Tuđmana, nego i prodajnog salona na Britancu za samo 471 tisuće kuna – stečaj je zaključen i Kamensko je izbrisano iz registra.
Država je odigrala kao Grad Zagreb u slučaju komunalne naknade: nije se odrekla svojih potraživanja, odnosno poreza i doprinosa pa su radnicama ostali mizerni iznosi. Članice udruge, kojima je pripalo 15-ak posto potraživanja, po zaključenju stečaja odlučile su tužiti državu i to zbog višegodišnjeg zanemarivanja činjenice da im nisu uplaćivani doprinosi. Traže odštetu, kamate na neisplaćene plaće i – ispriku.
“Tadašnji ministar financija Ivan Šuker dolazio je šivati odijela kod nas, iako je znao da radimo bez plaće i da smo gladne”, priča Grozaj. Nju je do ruba života dotjerao štrajk glađu, koji je pokrenut 20. rujna 2010. godine, kada je pala na samo 45 kilograma.
“Oživljavali su me četiri puta. Šest tjedana smo vodile mimohode po Zagrebu i zahtijevale pravdu. Prijetili su mi, spominjali obitelj, rekla sam im – ako ste takve face da me ubijete, učinili ste mi uslugu koju sama ne bih mogla, jer život kakav sam proživjela sa svojim kolegicama, to nije život koji si itko želi”, kazala nam je.
Borbu za neisplaćene dugove prema njoj i kolegicama nastavit će, kaže, do Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu i uvjerena je da će to dobiti zato što Hrvatska neprestano ondje gubi. Čini to za “kolegice koje su umrle, koje su prolupale, koje su ‘sterane’ u mirovinu od 900 kuna nakon 38 godina staža, koje nitko nije pitao kako će od toga živjeti”.
Plaće će otići obiteljima radnika, ali u kojem iznosu?
Srđan Perković iz DIOKI-ja kaže da plaće, kad god da se izbore za njih, neće propasti, jer će pripasti obiteljima radnika.
“Čini mi se da najbrže odlaze oni koji su najborbeniji – neki od stresa, drugi od bolesti”, kaže Perković. Nejasno mu je kako je Grad mogao tako hladnokrvno odbiti prijedlog izmjena Odluke o komunalnoj naknadi, da bi povrh toga još morali slušati iz ustiju vijećnika kako “nema besplatnog ručka“.
“To je potpuno neargumentirano i nesolidarno, obično nepoznavanje materije i varanje javnosti. Nitko nije tražio tuđe novce, nego one koje smo zaradili. A nepravedno je da Grad Zagreb dobiva milijune komunalne naknade, ako je godinama bivšem vlasniku Robertu Ježiću tolerirao neplaćanje računa”, kaže Perković o gore navedenoj izjavi Tomislava Jonjića (Neovisni za Hrvatsku).
Rumenović, pak, ne razumije kako je Jonjić mogao reći da bi radnicima pripale “čačkalice”.
“Sirotinji kad ponestane novca i ta čačkalica bi dobro došla. Političarima bi stvarno nekad bilo bolje da nešto i prešute, nego da daju tako ružnu izjavu”, kaže Rumenović.