Velika akcija USKOK-a sredinom travnja u kojoj je uhićeno više osumnjičenih za porezne malverzacije, pokazala je čest model rada na koji su brojni taksisti upozoravali. Među uhićenima je bio i Branimir Malenica, poznat i kao “kralj taksista”.
Malenicu i njegovog prvog suradnika Vedrana Šišaka, uz još osam osoba, sumnjiči se da su zatvarali tvrtke preko kojih su imali ugovore s platformama čim bi dosegli iznose zbog kojih bi morali plaćati PDV. Tada bi samo cijelu flotu vozača i vozila prebacili na drugu firmu. Ukupna navodna šteta dvogodišnje utaje poreza procjenjuje se na čak pet milijuna eura
I dok se čeka kazneno-pravni epilog ove priče, ispod radara prošlo je što se u takvim situacijama događa s radnicima koji ostaju bez agregatora, često u neizvjesnosti što će biti s preostalom zaradom koja im se duguje, poslom, ali i dozvolama za rad i boravak, ako se radi o radnicima iz trećih zemalja.
A što je s radnicima?
Da pojasnimo, taksisti i dostavljači koji rade preko platformi poput Ubera i Wolta zaposleni su u manjoj mjeri kao obrtnici i uglavnom putem tzv. agregatora ili posrednika između platformi i radnika.
Rezultat je to zakonodavnog prilagođavanja platformama kojim su legalizirani agregatori, kako “ne bi došlo do toga da se utvrdi postojanje radnog odnosa s digitalnom platformom”, govori nam Danijel Pribanić, odvjetnik koji se bavi radnim pravom.
Lani su, prema podacima iz Izvješća o platformskom radu, bila registrirana 2 336 agregatora koja su radila na četiri digitalne radne platforme u Hrvatskoj.
Međutim, iako su agregatori formalni poslodavci, upravo u ovakvim situacijama na vidjelo izlazi čest manjak odgovornosti prema radnicima. Suradnja s agregatorom ili platformom nerijetko se prekida bez najave ili objašnjenja, ugovori ponekad ne postoje ili se, pak, radnike prebacuje s jedne firme na drugu, često bez njihova znanja, što je uostalom bio i slučaj s “kraljem taksista”.
Stoga kritičari ovoga modela rada kao jedan od njegovih ključnih problema ističu upravo izbjegavanje uloge poslodavca na čemu platforme inzistiraju. Odgovornost se tako prebacuje na same radnike ili u vidu samozapošljavanja ili posredstvom agregatora, koji “predstavljaju neki paravan za poslodavce”, kako nam je pojasnila asistentica na odsjeku za sociologiju Jelena Ostojić.
Pravilo, ne iznimka
Faktograf je nedavno saznao za slučajeve naprasnog otkazivanja suradnje dostavljačima koji bi mogli biti posljedica inspekcijskih nadzora, a koji pokazuju da radnici vrlo često ostaju prepušteni sami sebi, čak i kad im je radni odnos legaliziran ugovorom o radu.
Platforme i agregatori, s druge strane, preuzimaju ili vrlo malo odgovornosti za situaciju ili se nje u potpunosti odriču.
Ovakav način funkcioniranja agregatora nije iznimka, već pravilo, govori nam Ostojić. Ona je u sklopu svog doktorskog istraživanja razgovarala s brojnim taksistima i dostavljačima. Iskustva koja su ti radnici podijelili bila su u pravilu loša, ističe Ostojić, od neisplate plaća, naprasnog zatvaranja agregatora, prebacivanja s firme na firmu bez znanja radnika…
“Stječe se dojam kontinuiteta ilegalnog postupanja agegatora. Neki su radnici, baš zbog ovakvih situacija koje sam opisala, težili samozapošljavanju. Međutim, to je u slučaju dostavljača često manje izgledna opcija, gotovo i nemoguća, zbog visine naknada”, dodaje Ostojić.
Lipa Vita
Da se vratimo na početak priče, uz firme koje su se bavile taksiranjem, a za koje je potvrđeno ilegalno djelovanje, pod sumnjom su, kako neslužbeno doznaju 24sata, i dodatne dvije tvrtke – Onlycab i Lipa Vita.
Prije spomenuti Šišak iz Zagreba na sebi ima prijavljeno šest tvrtki u stečaju i jednu aktivnu, Alurien d.o.o. koju je osnovao prošle godine. Glavna djelatnost te firme je proizvodnja parfema, iako je registrirana i za iznajmljivanje automobila.
Lipa Vita, za koju je radio Faktografov sugovornik, registrirana je u Zagrebu i vodi se na Katu Žužu Šišak. Onlycab je zapravo zadruga sa sjedištem u Rijeci, u kojoj je upravitelj Vedran Šišak, a Kata Žuža Šišak i još dvije osobe su u nadzornom odboru.
Prema podacima Poslovne Hrvatske, Lipa Vita, registrirana za djelatnost cestovnog prijevoza robe, u 2024. zapošljavala je 67 radnika, u 2023. godini 71 radnika, a godinu prije njih 86.
Upravo je za Lipu Vitu kao dostavljač radio naš sugovornik Oleksandr Martsin, Ukrajinac koji u Hrvatskoj ima reguliranu dozvolu za rad i boravak.
Govori nam kako je s firmom Lipa Vita surađivao nekoliko mjeseci. S njima je potpisao Ugovor o radu, po pozivu poslodavca, na nepuno radno vrijeme. Priča kako su mu najprije povećali broj radnih sati u odnosu na ono kako je dogovoreno, da bi mu potom od Wolta stigla poruka – ugovor s agregatorom raskinut je. Voditelj poslovanja Lipa Vite dva dana poslije piše mu je da ne zna što se događa te da i oni čekaju odgovor. Na njegove upite Woltu, samo su mu poručili da se konzultira s odvjetnicima i da to “sam riješi”.
Da se ugovori više sklapaju na nepuno nego puno radno vrijeme pokazuju i podaci Izvješća o radu digitalnih platformi. Većina radnika, njih 12 296, radilo je na nepuno radno vrijeme, dok je 5 348 radnika radilo na puno radno vrijeme.
Na naše pitanje kako točno izgleda suradnja s agregatorom, Martsin odgovara kako je on “samo posrednik između radnika i Wolta”.
“Wolt izdaje platne liste za razdoblje od 1. do 15. i od 16. do 31. u mjesecu, a agregator, nakon što plati sve poreze, osiguranja, mirovinske doprinose itd., potom isplaćuje iznos radniku”, opisuje dalje.
Prema odgovoru koji smo dobili od Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike isplata plaće u dva navrata tijekom mjeseca nije protuzakonita, dok su platforme koje su izravno poslodavci dostavljačima ili taksistima te agregatori koji su poslodavci dostavljačima ili taksistima, dužni na jednak način kao i svi drugi poslodavci u Republici Hrvatskoj svojim radnicima dostaviti obračun plaće.
Brojni prekršaji
Iz Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike u odgovoru na naš upit navode kako sustavu Jedinstvene elektroničke evidencije rada (JEER), iz koje se izvlače podaci za Izvješće o radu digitalnih platformi, pristup ima i nadležna inspekcija u području rada koja ih koristi prilikom nadzora.
Državni inspektorat je u razdoblju od 2020. do 2026. godine u navedenoj firmi obavio 20 inspekcijskih nadzora, od čega je 18 bilo u području radnih odnosa. Neki od prekršaja koje su pronašli su zapošljavanje državljana treće zemlje bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, neprijavljivanje radnika na obvezno mirovinsko i obvezno zdravstveno osiguranje, nevođenje ili nevođenje na propisani način evidencija o radnicima (osobito evidencija o radnom vremenu), uskrate dijela plaće bez suglasnosti radnika…
Državni inspektorat o svim je utvrđenim nepravilnostima obavijestio Ministarstvo unutarnjih poslova, Poreznu upravu, kao i Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike radi upisa poslodavca na tzv. “crnu listu”.
Agregator ostao dužan radniku
I dok iz Wolta i Lipe Vite na naše upite ne reagiraju, iz Ministarstva rada nam odgovaraju kako su obaviješteni da je kod poslodavca Lipa Vita d.o.o. za usluge utvrđen neprijavljeni rad. Ministarstvo, kako pojašnjavaju, nakon zaprimljene obavijesti ima obvezu u roku od osam dana podatak o poslodavcu javno objaviti na Popisu poslodavaca kod kojih je utvrđen neprijavljeni rad, što su ovdje i učinili.
“Riječ je o javno dostupnoj informaciji, a Ministarstvo nema obvezu obavijestiti digitalne radne platforme koje surađuju s poslodavcem (agregatorom) kod kojeg je utvrđen neprijavljeni rad. Također, ne postoji obveza platforme za ‘isključenjem’ bilo kojeg agregatora iz bilo kojih razloga”, odgovaraju.
Naime, nas je zanimalo komunicira li prema platformama saznanja o utvrđivanju nepravilnosti u radu agregatora te je li platforma tada obvezana agregatora i “isključiti”.
Na naše pitanje kako su dostavljači i taksisti zaštićeni kada se dogodi situacija da je agregator isključen s platforme, iz Ministarstva rada odgovaraju kako “radnici zaposleni kod agregatora uživaju sva radna prava kao i svi drugi radnici u Hrvatskoj”.
No, dostavljači baš i ne dijele to mišljenje. Martsin zapravo smatra kako oni “nemaju nikakvu zakonsku zaštitu”.
Njemu je agregator ostao dužan zaradu za razdoblje od 16. do 30. travnja i ne zna što će s tom zaradom biti. Također, trenutačno je u procesu prelaska na rad za drugog agregatora, jer drugih opcija baš i nema.
Sav rizik je na radniku
Pribanić smatra kako se, kada govorimo o platformskom radu, radi o najgorem obliku prekariteta.
“Radnik ne može nikad raspolagati svojim vremenom, a pritom je sav rizik na njemu. I taj rizik koji snosi onemogućuje mu da mu bilo koje privatno vrijeme ili slobodno vrijeme uistinu bude slobodno. Sav teret je prebačen na radnika – hoće li biti posla, hoće li padati kiša, hoće li biti moguće obavljati dostavu na biciklu ako bude jako puhalo… To zapravo radnika onemogućuje da na bilo koji način planira vrijeme i gleda da iskoristi svaki trenutak da zaradi novac. To je zapravo prekaritet”, pojašnjava odvjetnik.
Prema Ostojić, ovdje se radi samo o daljnjem guranju radnika u prekarizaciju, bilo da se radi o zaposlenju putem agregatora ili čak samozapošljavanju koje brojni dostavljači vide kao rješenje za probleme u kojima se Martsin našao.
Iako brojni radnici otvaranje obrta vide kao bolju opciju, prema Pribaniću agregator je čak i bolje rješenje, jer se ipak radi o radnom odnosu. Najbolja opcija bilo bi direktno zaposlenje pri platformi, ali Pribanić to ne smatra realnim. “Otvaranje obrta se ljudima čini kao pozitivna stvar, ali oni dugoročno rade protiv sebe jer plaćaju manje doprinose.”
Platforme su opisani koncept od početka tako zamislile, dodaje Ostojić, gdje više nema klasičnog radnog odnosa. Dostavljači i taksisti tako postaju partneri, zaposleni kao vlastite male firme ili preko agregatora koji samo “zamagljuju ulogu stvarnog poslodavca”.
