“Hrast od ovoga trenutka okuplja sve pojedince i političke opcije, udruge civilnog sektora u svrhu raspisivanja referenduma na temu Istanbulske konvencije“, kazao je saborski zastupnik Hrvoje Zekanović novinarima u Saboru, istaknuvši da će pokušati u sljedećih nekoliko tjedana pokrenuti građanski referendum kojim bi se zaustavila ratifikacija Istanbulske konvencije.
“Ja sam spreman riskirati. Kao i prošli put kada nismo imali podršku medija uspjeli smo, uspjet ćemo i ovaj put. Hrvatski narod, bez obzira na to koliko neki ignorirali njegovu volju, itekako dobro razmišlja i osjeti kada je za njega nešto bitno”, ustvrdio je Zekanović.
Prije te izjave, Zekanović je novinaru N1 izrazio čuđenje što je premijer Andrej Plenković najavio da će Konvenciju uskoro staviti na Vladu da bi potom bila proslijeđena u Sabor na ratificiranje, a s obzirom na to da je, kazao je Zekanović, protiv nje Hrvatska biskupska konferencija i 80 posto građana.
Upitan na temelju čega izvlači podatak da je 80 posto građana protiv Konvencije, Zekanović je ustvrdio kako se to vidjelo tijekom procesa javnog savjetovanja o zakonu o ratifikaciji, a kao argument potegnuo je i uspjeh referenduma o braku koji je održan 2013. godine preko kojeg su organizatori isposlovali da se brak kao zajednica žene i muškarca uvrsti u hrvatski Ustav.
Ministarstvo Nade Murganić već je jednom odbacilo stotine komentara protiv „roda“
Zekanović je u pravu kad kaže da je protiv ratifikacije, zbog nepostojeće „rodne ideologije“ Hrvatska biskupska konferencija.
Međutim, njegova argumentacija da su i građani protiv konvencije na klimavim je nogama. Na javno savjetovanje o Zakonu o potvrđivanju Konvencije vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji pristiglo je prošlog ljeta rekordnih 370 komentara. Udruge poput U ime obitelji, Vigilare i Grozd mobilizirali su svoje pristaše da se masovno jave na savjetovanje i dignu svoj glas protiv samo njima jasnog navodnog uvođenja „rodne ideologije“ u hrvatsko zakonodavstvo, ali i protiv sankcioniranja nasilja samo nad ženama, a ne i muškarcima – iako je Konvencija pisana upravo radi zaštite žena.
Brojnost istovjetnih komentara koji su pisani u istim krugovima teško se može okarakterizirati kao neki reprezentativni uzorak mišljenja svih građana RH.
Zbog nezapamćene navale komentara, Vlada se do danas nije usudila objaviti svoj odgovor na to javno savjetovanje koje je provedeno u razdoblju od 3. srpnja do 3. kolovoza prošle godine, mada je rok u kojem se očekivalo Vladino izvješće na komentare bio još početak listopada. U jednom trenutku 31. listopada, na sat i pol, Vladin izvještaj je bio postavljen na stranu e-savjetovanja.
i iz njega je bilo vidljivo kako su dužnosnici nadležnog Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku vrlo pažljivo, komentar po komentar, odbacili insinuacije o „rodnoj ideologiji“, odnosno završili posao.
Više od četiri mjeseca nakon toga, resorna ministrica Nada Murganić danas govori kako će se na dokument staviti određene „ograde“ i izjave, iako nije jasno kako se na međunarodni dokument mogu prilikom ratifikacije stavljati ograde, osim onih koje su dogovorene prilikom sastavljanja tog dokumenta Vijeća Europe.
Izdvajamo stoga što su sami dužnosnici njenog ministarstva odgovorili na zahtjev jednog od komentatora da se „izbaci đenderizam“ pa će Konvencija biti prihvatljiva.
„Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji RH potpisala je 22. siječnja 2013. godine temeljem Odluke Vlade RH u okviru koje je prihvaćen i prijevod teksta Konvencije. Sukladno mišljenju Ministarstva vanjskih i europskih poslova, prijevod Konvencije treba odgovarati onoj inačici teksta prijevoda na hrvatski jezik koja je utvrđena u postupcima u okviru EU institucija. Slijedom navedenog ističemo da je prijevod Konvencije na hrvatski jezik ugrađen u Zakon usklađen s inačicom prijevoda teksta Konvencije koja je izrađena za potrebe potpisivanja Konvencije u ime EU dana 10. lipnja 2017. godine, a u kojem je ‘gender’ preveden kao „rod“, odgovorili su.
U svakom slučaju, novo izvješće trebalo bi se pojaviti vrlo skoro, ako Plenković za tjedan ili dva, kako je najavio povodom Međunarodnog dana žena, želi taj Zakon imati na Vladi. Vidjet ćemo je li Vlada uspjela smisliti akrobatiku s kojom bi i Zekanović bio zadovoljan.
Građani nisu većinski podržali referendum o braku
Ako Vlada ipak ne udovolji zahtjevu nositelja jedne ruke u saborskoj većini, Zekanović je spreman na rizik izlaska na referendum.
S obzirom na to da se poziva na uspjeh referenduma iz 2013. nakon kojeg je odredba o braku kao isključivoj zajednici muškarca i žene ušla u Ustav, treba naglasiti kako taj referendum nije dokazao da većina građana podržava diskriminirajuće stavove kakve zagovaraju naše ultrakonzervativne udruge. Na referendum je podsjetimo, izašlo manje od 38 posto birača. Od ukupno upisanih 3.791.000, izašlo je 1.436.835 građana. Od izašlih, 65,87 posto je bilo za takvu ustavnu odredbu, a 33,51 protiv.
Dakle, od ukupno upisanih gotovo 3,8 milijuna birača, za uvrštenje odredbe o braku kao zajednici muškarca i žene glasalo je manje od 950 tisuća građana. Usputno rečeno, 2013. je na referendum utrošeno 48 milijuna kuna.
To predstavlja tek jednu četvrtinu birača i jedini razlog zašto je taj referendum uspio su izmjene Ustava RH iz 2010. kojima je (kako bi se omogućio uspjeh referenduma o pristupanju EU) brisan dio odredbe u kojoj je stajalo da je kao uvjet da bi referendum uspio nužno da mu pristupi natpolovičan broj upisanih birača.
Od 2010. u Ustavu stoji: „Na referendumu se odlučuje većinom birača koji su pristupili referendumu. Odluka donesena na referendumu obvezatna je“.
U Ustavu se navodi i kako se o referendumu donosi posebni zakon. A taj Zakon o referendumu i dalje (unatoč nekim manjim izmjenama u koje se išlo u međuvremenu) navodi: „Na državnom referendumu odlučuje se većinom birača koji su glasovali, uz uvjet da je referendumu pristupila većina od ukupnog broja birača upisanih u popis birača RH, ako za pojedina pitanja Ustavom RH nije drugačije uređeno“.
Međutim, i bez obzira na takvu odredbu u Zakonu o referendumu, Ustav je nadređen zakonima i referendum može proći i biti obvezatan ako se na njemu pojavi i svega nekoliko birača.
Kako bi od Sabora mogli zatražiti raspisivanje referenduma, inicijativa mora skupiti 10 posto od ukupnog broja birača u roku od najviše 15 dana. Od odluke Sabora o raspisivanju do samog raspisivanja referenduma mora proći između 20 i 40 dana.
Ako ih premijer Plenković osujeti i progura ratifikaciju Istanbulske konvencije prije održavanja referenduma, eventualna odluka o odbacivanju Konvencije bila bi također obvezujuća. U tom slučaju Hrvatska bi postala jedina zemlja koja je odbacila Konvenciju nakon ratifikacije, što bi bila prilična sramota za zemlju koja za dva mjeseca preuzima predsjedanje Vijećem Europe
Bi li referendum na temu potvrđivanja Istanbulske konvencije bio ustavan?
Potvrđivanje međunarodnih sporazuma u domeni je Sabora. Prema nekim stručnim mišljenjima, stavljanje potvrđivanja takvog dokumenta na referendum ruši nosive stupove poretka, parlamentarnu demokraciju kakva je zacrtana Ustavom i bez ulaska u razinu rasprave u kojem se gleda na meritum stvari, odnosno krši li ovakav referendum Ustavom zajamčenu ravnopravnost spolova.
Zanimljivo bi stoga bilo vidjeti kako bi se ponio Ustavni sud i bi li iznio svoje mišljenje o dopustivosti takvog referenduma i ako za to ne dobije izričiti zahtjev. Pitanje je, ako prođe referendum o izmišljenom problemu, kao što je teorija zavjere poznata kao “rodna ideologija”, gdje će biti buduće granice.
