Europarlamentarka Marijana Petir, poznata po izrazito konzervativnom svjetonazoru, gostujući na N1 televiziji izjavila je zašto se protivi ratifikaciji Istanbulske konvencije. Među ostalim je kazala:
“Istanbulska konvencija zadire u supsidijarnost.., a u suprotnosti je s Rimskim statutom međunarodnog kaznenog suda.”
Nešto kasnije izjavljuje:
“Prema (Rimskom) statutu međunarodnog kaznenog prava rod se odnosi na muški i ženski spol, a prema Istanbulskoj konvenciji rod postaje društveno uvjetovani konstrukt. Nemamo muško i žensko, nego se rod može birati, a on nije stečevina koju dobivate rođenjem i što postoji u svim međunarodnim zakonima”.
To bi se, navodi Petir, uzročnoposljedično moralo prenijeti u sve naše kurikulume i sve državne politike “što bi izazvalo kaos i ne samo da je to protivno međunarodnom pravu, nego i nekim vrijednostima koje baštinimo”.
Zbog osvrta na ove izjave obratili smo se Ivi Josipoviću, jednom od istaknutijih hrvatskih poznavatelja i predavača međunarodnog prava, stručnjaku za Rimski statut i suautoru knjige “Stalni međunarodni kazneni sud“, koja je nastala kao doprinos međunarodnoj konferenciji “Međunarodni kazneni sud i implementacija Rimskog statuta u zemljama Pakta o stabilnosti” iz 2001. godine. Njegov komentar objavljujemo u cijelosti.
Josipović: Petir ponudila dva nova, bizarna “argumenta”
“Ratifikacija Istanbulske konvencije je civilizacijsko pitanje. Na žalost, vidimo da najkonzervativniji dio hrvatskog društva pruža tome ogorčeni otpor. Nastup gospođe Petir upravo je na tome tragu. Strah od tzv. rodne ideologije, koja navodno briše razlike između spolova, koja navodno uvodi „treći spol“ ili spol smatra pukim izborom, zapravo je skup fobija najkonzervativnijih društvenih skupina od promjena koje žene odmiču od društvenog koncepta u kojemu su one u podređenoj društvenoj ulozi. Tzv. rodna ideologija toga sadržaja u Istanbulskoj konvenciji naprosto je izmišljotina i svojevrsna fatamorgana. Taj retrogradni koncept poimanja žene kao one „vezane uz kuću“, „zaduženu za obitelj“, onoj kojoj je mjesto u javnom i profesionalnom životu ograničeno, i koja je u obiteljskim odnosima podređena muškarcu, nehuman je i nepravedan. U lavini besmislenih argumenata koji se iznose da bi se spriječila ratifikacija Istanbulske konvencije, važnog instrumenta za suzbijanje nasilja u obitelji, posebno nasilja nad ženama, gospođa Petir ponudila je dva nova, prilično bizarna.
Prvi je onaj kako Istanbulska konvencija vrijeđa načelo supsidijarnosti. Kad bi to stajalo, onda bi gotovo svaka konvencija činila isto. Naime, načelo supsidijarnosti znači da se određeni poslovi obavljaju primarno na nacionalnoj, uvjetno rečeno nižoj razini, a ako se to ne čini, da tek onda, pravo djelovanja prelazi na međunarodnu, uvjetno rečeno višu razinu. Ne vidim ni jedan element prema kojemu bi Istanbulska konvencija propisujući obaveze država išla protiv tog načela. Svaka konvencija propisuje neke obaveze državama, jer da nije tako, čemu bi uopće konvencije služile.
Slično je besmislen i argument koji se ističe, kako mi imamo propisane sve mjere koje predviđa ta Konvencija, pa da čemu potpisivati Konvenciju. Čak i da je tako, a nije, mogli bi stvar okrenuti i pitati se, a zašto se onda tako ogorčeno konzervativci bore protiv nje.
Posebno je egzotičan argument da je Istanbulska konvencija protivna Rimskom statutu Međunarodnog kaznenog suda i međunarodnom pravu općenito. Nema ni jednog elementa u kojem se ta dva međunarodna instrumenta međusobno potiru, ili ikako međusobno konkuriraju. Uopće mi je teško zamisliti zbog čega je baš Rimski statut izabran kao instrument suprotstavljen Istanbulskoj konvenciji. Rimski statut bavi se propisivanjem međunarodnih zločina i radom Međunarodnog kaznenog suda i sadržajno nema nikakve neposredne veze sa Istanbulskom konvencijom”, smatra Ivo Josipović.
> Petir odgovara Josipoviću: Istanbulska konvencija ne donosi ništa osim nejasne definicije roda
