Na profilima hrvatskih korisnika društvenih mreža (arhivirano ovdje, ovdje i ovdje) širi se netočna informacija da se nakon usvajanja Istanbulske konvencije u hrvatske zakone počela uvoditi formulacija o rodno neutralnom značenju izraza u propisima.
“Rodna ideologija je nakon usvajanja Istanbulske konvencije u Saboru 2018. godine ušla u sve zakone u članke 1. Rodna ideologija ušla je u sve djelatnosti, od obitelji, rada, obrazovanja, obrta pa čak i lovstva”, navodi se u statusima uz koje su stavljeni i prikazi zaslona s citatima iz nekoliko hrvatskih zakona.
Potom se navodi i da je premijer Andrej Plenković prevario birače s interpretativnom izjavom, da su kardinal Josip Bozanić i Hrvatska biskupska konferencija na nju nasjeli te se navodi i premijerova izjava da se tom konvencijom u hrvatski pravni sustav ne uvodi treći spol, da se ne priznaju istospolni brakovi te da u obrazovnom sustavu ne moraju biti homoseksualni sadržaji.
Statusi prenose stavove iz članaka koji su u siječnju 2020. godine objavljeni na Braniteljskom portalu (arhivirano ovdje) i Hrvatskom fokusu (arhivirano ovdje).
“Rodna ideologija” je prazni označitelj
Ključna teza iz statusa i članaka, a to je da su se odredbe o rodno neutralnim izrazima u zakonima počeli uvoditi nakon usvajanja Istanbulske konvencije je netočna. Na temelju tih netočnih navoda pokušava se “dokazati” teza da se Istanbulskom konvencijom u Hrvatsku uvela rodna ideologija o kojoj je Faktograf pisao više puta. Kao što smo pisali ranije (ovdje i ovdje) argumentaciju utemeljenu na denunciranju tzv. rodne ideologije u javni diskurs uveli su pripadnici katoličkog klera i aktivisti neokonzervativnih udruga, da bi je zatim, ne samo u Hrvatskoj, već diljem svijeta, prihvatili i neki konzervativni političari. Međutim, kako objašnjavaju znanstvenici, “rodna ideologija” je prazni označitelj, taj termin ne znači ništa, već je riječ o terminu u kojeg konzervativci koji ga koriste po potrebi upisuju značenja koja im odgovaraju.
Hrvatski sabor je Istanbulsku konvenciju, odnosno Konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, ratificirao 13. travnja 2018. godine. Prema tvrdnjama iz navedenih članaka i statusa tek od tada su se u hrvatske zakone počele uvoditi odredbe o rodno neutralnim izrazima.
Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter
Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.
U Zakonu o obrazovanju odredba stoji od 2008. godine
U statusima je prvo stavljen prikaz zaslona prvog članka Obiteljskog zakona u kojem, u drugom stavku, piše: “Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje koriste se neutralno i odnose se jednako na muški i ženski spol, osim ako iz smisla pojedine odredbe ne proizlazi drugačije”. Međutim, navedeni stavak je u Obiteljski zakon uveden puno prije ratifikacije Istanbulske konvencije – 2015. godine potpisala ga je tadašnja predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović. Ako odemo i malo dalje u prošlost, ista odredba stajala je i u Obiteljskom zakonu iz 2014. Dakle, odredba o rodno neutralnim izrazima u Obiteljski zakon je uvedena 2014. godine, četiri godine prije ratificiranja Istanbulske konvencije.
Potom se u statusima navodi i 3. članak Zakona o radu koji glasi: “Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje, koriste se neutralno i odnose se jednako na muški i ženski rod”. Ista ta odredba nalazi se u Zakonu o radu iz 2014. godine.
U statusu se navodi i izvadak iz Zakona o obrazovanju: “Izrazi koji se u ovom Zakonu koriste za osobe u muškom rodu su neutralni i odnose se na muške i ženske osobe”. Zakon o obrazovanju zapravo se zove Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, a ta odredba je 7. članak. Ta se ista odredba u tom zakonu može pronaći u pročišćenom tekstu iz 2012. godine. Također, kada se ide i malo dalje u prošlost, ista odredba se nalazi kao 7. članak u verziji toga zakona još iz 2008. godine. Taj zakon je izglasan 10 godina prije nego je Hrvatska ratificirala Istanbulsku konvenciju.
Neki zakoni su takve odredbe, zaista, i dobili nakon ratifikacije Istanbulske konvencije, no to ne znači da su one uvedene zbog njezine ratifikacije. U statusima se navodi i 8. članak Zakona o lovstvu, koji se netočno naziva Zakon o lovu. “Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod”, stoji u tom članku. Ta je odredba u taj zakon prvi puta uvedena u studenom 2018. godine. U statusu stoji i 2. članak Zakona o zemljišnim knjigama: “Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu, a imaju rodno značenje odnose se jednako na muški i ženski rod”. Ta odredba se prvi puta može pronaći u verziji zakona iz 2019. godine. Također, ta odredba je prvi puta 2019. godine unesena i u Zakon o vatrogastvu.
Odredbe na temelju Zakona o ravnopravnosti spolova
Razlog zbog kojeg se te odredbe navode u zakonima je jer su one u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova kao i preporukama Vijeća Europe, na što je u svojem priopćenju u prosincu 2015. godine upozorila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.
“Sve navedeno ukazuje na obvezu priklanjanja uporabi rodno osjetljivog jezika u svrhu promicanja ravnopravnosti spolova. Međutim, kako bi se u hrvatskom jeziku riješio problem kompleksnosti teksta istovremenim navođenjem ženskih i muških mocijskih parnjaka, u zakonodavstvu Republike Hrvatske široko se primjenjuje odredba o rodnoj neutralnosti izraza i pojmovnih sklopova, tj. napomena da svi izrazi koji se koriste u tekstu, a imaju rodno značenje, bez obzira jesu li korišteni u muškom ili ženskom rodu, obuhvaćaju na jednak način i muški i ženski rod. Takva odredba u pravilu se uvrštava u uvodnom općem dijelu svakog propisa koji sadrži izraze koji imaju rodno značenje te je u skladu je sa Zakonom o ravnopravnosti spolova i Nacionalnom politikom za ravnopravnost spolova. Njena svrha je jednostavnije i preglednije iščitavanje teksta propisa te izbjegavanje nedosljedne primjene rodno osjetljivog jezika u dokumentima čime se tekst nepotrebno opterećuje i na taj način čini teže čitljivim i razumljivim. Ona predstavlja standard kojim je postignut kompromis između rodno neosjetljivog navođenja izraza koji imaju rodno značenje isključivo u muškom rodu i nepotrebnog opterećivanja teksta pojmovima u dva roda koji se na taj način čini teže čitljivim i razumljivim”, navela je u svom priopćenju 2015. godine pravobraniteljica za ravnopravnost spolova. To priopćenje je objavljeno tri godine prije ratifikacije Istanbulske konvencije u Saboru.
Zaključno, netočno je da su se tek nakon ratifikacije Istanbulske konvencije 2018. godine u hrvatske zakone počele uvoditi odredbe o rodnoj neutralnosti izraza. Te su se odredbe u zakone počele uvoditi nakon usvajanja Zakona o ravnopravnosti spolova u srpnju 2008. godine, odnosno u vrijeme Vlade Ive Sanadera pa iz te godine potječe, primjerice, i njegovo spominjanje u Zakonu o odgoju i obrazovanju.