Premijer Andrej Plenković ne ide u proces uvođenja eura zato što bi to pomoglo hrvatskom gospodarstvu i građanima, nego zbog svojih osobnih interesa. Želi skupljati ‘briselske’ bodove da jednog dana kada se vrati u Bruxelles može reći – ‘ovdje je popis stvari koje sam napravio da se još više integriramo, a sada dajte da budem predsjednik Europske komisije”, izjavio je na konferenciji za novinare u četvrtak Predsjednik Živog zida Ivan Vilibor Sinčić (Dnevnik.hr).
Ne ulazeći u analize koliko će štete ili dobrobiti donijeti uvođenje eura u Hrvatskoj, treba ipak navesti da su se sve zemlje koje su ušle u Uniju nakon 1992. godine obavezale da će uvesti i euro kao zajedničku valutu. Izuzetak je jedino Danska te Velika Britanija čiji su građani na referendumu u lipnju 2016. godine odlučili istupiti iz Unije.
Osim toga, 16 država članica (Belgija, Bugarska, Njemačka, Grčka, Španjolska, Italija, Cipar, Litva, Luksemburg, Mađarska, Malta, Austrija, Portugal, Rumunjska, Slovenija i Slovačka) u Izjavi br. 52 Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) izričito je izjavilo da je valuta Europske unije euro.
Bugarska, Hrvatska, Češka, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Švedska još nisu dio europodručja, ali su se obavezale uvesti euro kad ispune kriterije. Njih se u članku 139. UFEU-a naziva „državama članicama na koje se primjenjuje izuzeće”. To je izuzeće privremeno te će se ukloniti kad one ispune konvergencijske kriterije navedene u članku 140. stavku 1. UFEU-a.
Rok nije određen pa možda premijer i ima ambicije postati taj koji će u povijest ući kao onaj koji je uveo euro u Hrvatsku, ali ostaje činjenica da su sve države članice, uz izuzetak Danske, obavezane uvesti euro kao zajedničku valutu EU.
