Robna razmjena s Hrvatske s Iranom iznosila je 2017. godine nešto manje od osam milijuna eura, ali se ukidanjem sankcija toj zemlji 2016. godine otvorila mogućnost značajnije trgovine u budućnosti. Sada već bivša ministrica gospodarstva Martina Dalić posjetila je Iran 7. svibnja kako bi dogovorila poslove i suradnju s tom zemljom. “Bilateralni odnosi Hrvatske i Irana su prijateljski, a zajednički nam je cilj jačanje međusobnih gospodarskih odnosa, iskorištavanje potencijala kroz konkretne gospodarske dogovore i projekte”, rekla je tom prilikom Dalić. (N1)
Samo šest dana nakon toga John Bolton, savjetnik za Nacionalnu sigurnost predsjednika Trumpa zaprijetio je sankcijama europskim tvrtkama ako EU ne uvede sankcije Iranu, a dan poslije Dalić je dala ostavku zbog afere Agrokor. (N1)
Hrvatske tvrtke koje su počele poslovati u Iranu nakon ukidanja sankcija ne gledaju blagonaklono na Trumpovu najavu sankcija, a smatraju da su u Iranu legalno. (Jutarnji list)
Unijin otpor
Šefovi država članica Europske unije okupili su se u Bugarskoj kako bi pronašli rješenje nakon prijetnje američkog predsjednika Donalda Trumpa da će uvesti sankcije protiv svake zemlje koja bude trgovala s Iranom. Donald Tusk, predsjednik Europskog vijeća kojeg čine šefovi svih država članica, neobično je oštro istupio protiv Trumpa, i dao do znanja da će EU tražiti vlastita rješenja kako bi zaštitila svoje ekonomske interese u Iranu.
„Kome treba neprijatelj kad ima Trumpa za prijatelja“, izjavio je Tusk kritizirajući američkog predsjednika zbog njegove „kapriciozne samouvjerenosti“. (Euractiv). Pozvao je na ujedinjeni europski front protiv Trumpova povlačenja iz nuklearnog sporazuma s Iranom i najave uvođenja carina na čelik i aluminij.
I dok šef Europskog vijeća zove sve članice na zajedničku zaštitu interesa EU, postavlja se pitanje može li se EU koja se, prema riječima samog Tuska, mora baviti i rastućom moći Kine i sve agresivnijim potezima Rusije, oduprijeti sankcijama kojima prijeti Donald Trump.
Clinton uzrokovao donošenje Uredbe
Europskoj uniji je na raspolaganju Uredba Vijeća o zaštiti od učinaka izvanteritorijalne primjene zakonodavstva koje donese treća zemlja i djelovanja koja se temelje na tom zakonodavstvu ili iz njega proizlaze. (Europska komisija)
Uredba, poznatija i pod imenom „blokirajuća klauzula“, donesena je 1996. godine zbog sličnog slučaja kada je tadašnji američki predsjednik Bill Clinton zaprijetio sankcijama svima koji ulažu u Kubu, Iran i Libiju, ali nikad nije bilo potrebe za njezino aktiviranje budući da je Clinton u međuvremenu popustio. Klauzula propisuje kompanijama da u određenim slučajevima, poput ovog s Trumpovim prijetnjama, ne primjenjuju zakone i odluke koje su donijele zemlje izvan zakonodavstva Europske unije. Štoviše, ona to izričito zabranjuje pa u članku 5. kaže: „Niti jedna osoba iz članka 11. ne smije sama ili preko podružnice ili posrednika aktivno ili svjesnim propustom ispunjavati zahtjeve ili zabrane, uključujući zahtjeve stranih sudova, koji se temelje na zakonima ili proizlaze izravno ili neizravno iz zakona koji su navedeni u Prilogu ili iz djelovanja koja se na njima temelje ili iz njih proizlaze“.
Također predviđa i naknadu štete kompanijama koje su pogođene sankcijama.
Ona nije legislativna novina Europske unije, već potječe još iz 80-ih godina prošlog stoljeća kad ju je uvela Francuska kao odgovor na zloupotrebe izvanteritorijalne primjene zakona SAD-a. Francuska je odbijala da se na njezine brodare primjenjuje američki antitrustovski zakon protiv brodarskih kartela pa je zabranila svojim građanima i poduzećima da skupljaju dokaze i poslovno povezane informacije koje se dijele u parnicama na stranim sudovima, ako bi to moglo naštetiti francuskim interesima. Slične blokirajuće klauzule nakon toga su usvojene u brojnim zapadnim zemljama poput Norveške, Kanade ili Australije. Francuski parlament je prilikom donošenja zakona kritički primijetio da, iako su Francuska i Sjedinjene Države potpisnici Haške konvencije, ista je bila kršena od brojnih američkih tužitelja koji su inzistirali na primjeni isključivo američkih proceduralnih pravila.
Robna razmjena na strani Trumpa
Europska unija stoga je 1996. godine usvojila inačicu te klauzule i sada bi u sukobu s Trumpovom administracijom mogla biti prvi put upotrijebljena.Međutim, ona možda neće biti dovoljna u razjedinjenoj EU, usprkos oštrom stavu i proklamiranom zajedništvu kakvi su viđeni u Bugarskoj. Primjerice, Češka, Mađarska i Rumunjska su spriječile zajedničku izjavu Europske unije kojom bi oštro osudile otvaranje američkog veleposlanstva u Jeruzalemu 14. svibnja, a Liviu Dragnea, šef vladajuće rumunjske Socijaldemokratske stranke i prije službene potvrde vlade najavio otvaranje rumunjskog veleposlanstva u Jeruzalemu, slijedeći primjer SAD-a. (Euractiv)
Ukupna robna razmjena s Hrvatske s Iranom iznosila je 2017. godine nešto manje od osam milijuna eura, ali se ukidanjem sankcija toj zemlji 2016. godine otvorila mogućnost značajnije trgovine u budućnosti. Sada već bivša ministrica gospodarstva Martina Dalić posjetila je Iran 7. svibnja kako bi dogovorila poslove i suradnju s tom zemljom. “Bilateralni odnosi Hrvatske i Irana su prijateljski, a zajednički nam je cilj jačanje međusobnih gospodarskih odnosa, iskorištavanje potencijala kroz konkretne gospodarske dogovore i projekte”, rekla je tom prilikom Dalić. (N1)
Samo šest dana nakon toga savjetnik za Nacionalnu sigurnost predsjednika Trumpa zaprijetio je sankcijama europskim tvrtkama ako EU ne uvede sankcije Iranu, a dan poslije Dalić je dala ostavku zbog afere Agrokor. (N1)
Hrvatske tvrtke koje su počele poslovati u Iranu nakon ukidanja sankcija ne gledaju blagonaklono na Trumpovu najavu sankcija, a smatraju da su u Iranu legalno. (Jutarnji list)
Vrijednost robne razmjene EU s Iranom predstavlja tek 0,6 posto vrijednosti ukupne robne razmjene. EU je 2017. godine izvezla 10,8 milijardi eura vrijedne robe, dok je uvoz iz Irana porastao 83,9 posto, na 10,2 milijardi eura, ponajviše zahvaljujući uvozu nafte i naftnih derivata. (Europska komisija)
S druge strane, EU je prošle godine u SAD izvezla robe ukupno vrijedne 375,8 milijardi eura, a uvezla robe vrijedne 256 milijardi eura pa je teško očekivati da će se europski proizvođači složiti s obranom Irana pod svaku cijenu.( Europska komisija).
Ipak, ulozi su mnogo veći jer EU prijeti da postane trećerazredni igrač na globalnom planu i da izgubi utjecaj koji već neko vrijeme kopni, a osim toga, europski proizvođači ne znaju što sve mogu očekivati od nepouzdanog Trumpa. Ili da ponovimo Tuskove riječi: „Kome treba neprijatelj kad ima Trumpa za prijatelja?“.
