U petak 13., s početkom u 8,45 sati, na trgu sv. Marka u Zagrebu održat će se prosvjed Hrvatskog saveza udruga stanara zbog izmjena Zakona o najmu stanova. Naime, upravo tog (za praznovjerne) zlokobnog datuma i usred nogometne euforije, zaštićenim najmoprimcima prijeti da budu istjerani iz vlastitih domova uz najmanje zamislive političke posljedice. Da je idealan trenutak za sporne odluke na zadnjem zasjedaju Sabora prije ljetne stanke, svjedoči činjenica da je ekstatična, u dresove odjevena Vlada, usprkos ekonomskom glibu u kojemu se nalazi hrvatsko gospodarstvo, najavila grandioznu izgradnju novog loptališta, dok se pojedini mediji čak javno i dobrovoljno odriču vlastite javne uloge u izvještavanju o problemima dok Svjetsko prvenstvo ne prođe.
Čak ni potencijalni beskućnici 2023. godine ne bježe od nogometne euforije:
“S obzirom da predlagatelj prijedloga Zakona o najmu stanova forsira da se u petak 13.07. glasa za usvajanje ovog nakaradnog zakona, vrlo je bitno odazvati se ovom prosvjedu u što većem broju. Svima nama je u interesu. NAPOMENA: Tko može neka dođe odjeven u kockaste navijačke majice”, piše u pozivu na protest ispred Sabora.
Do odgode glasanja o zakonu došlo je nakon otkazivanja podrške demokršćana Branka Hrga i Gorana Dodiga, HDSSB-a te predsjednika HSLS-a Darinko Kosor, koji su zatražili treće čitanje zakona. Nezavisni za Hrvatsku – Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih i Željko Glasnović – bili su spremni i u ovome pomoći HDZ-u, no njihova podrška nije bila dovoljna.
U praksi neostvarivo pravo na subvencionirani kredit
Na Zakon je uložen niz amandmana, među kojima i onaj SDP-a, koji problematizira pretpostavku Vlade da će zaštićeni najmoprimci uspjeti u idućih pet godina riješiti svoje stambeno pitanje podizanjem subvencioniranih kredita i kupnjom nove nekretnine.
“Kako su zaštićeni najmoprimci mahom ljudi u starijoj životnoj dobi, pravo na korištenje subvencije za stambeni kredit bez dodatnog državnog jamstva bilo bi samo formalno i u praksi neostvarivo”, naveli su. SDP je predložio i da najmodavci te njihovi potomci, koji u RH nemaju prebivalište ni boravište, ne mogu otkazati ugovor o najmu zaštićenom najmoprimcu. Podsjećaju i da su zaštićeni najmoprimci nekoć imali (ustavno) stanarsko pravo i da im je pravo na dom bilo garantirano, kako Ustavom tako i međunarodnom Konvencijom o ljudskim pravima, što se potvrdilo i presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju Lemo i drugi protiv Hrvatske; no, Vlada to ignorira, gurajući u prvi plan tek presudu Statileo. U spomenutoj presudi ESLJP je doista naveo kako smatra “da su nalozi za iseljenje izdani protiv podnositelja zahtjeva kojima je naloženo iseljenje iz stanova predstavljali miješanje u njihovo pravo na dom”.
SNAGA i Živi zid: Zemljišnoknjižni relikt
SNAGA i Živi zid bunili su se, pak, protiv formule izračunavanja postupnog povećanja najamnine u idućih pet godina, a problematiziraju i pravo vlasništva, koje bi u slučaju izbacivanja zaštićenih najmoprimaca “pregazilo” pravo na dom zajamčeno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda”. Oni smatraju da je Konvencijom pravo obitelji koja živi 60 do 80 godina kroz tri generacije u svom domu jače od nominalnog vlasništva koje svojem ovlašteniku ne daje ni pravo na posjed, ni pravo na slobodno ugovorenu najamninu. Argumente vlasnika ovdje nazivaju neutemeljenim u Zakonu o vlasništvu i “zemljišnoknjižnim reliktom” iz šezdesetih godina 20. stoljeća.
“Ozakonjenje deložacije 8.935 ljudi dana 1. rujna 2023. predstavljao bi sumrak ljudskih prava i Republike Hrvatske kao Ustavom zajamčene socijalne države”, dodaju, a podsjećaju i da je vlasnicima stanova već dana mogućnost da zbog neuseljivosti vlastitih kupe druge društvene stanove po povlaštenim uvjetima, na što su neki od njih i pristali.
Nikad odgovoreno pitanje o prekupcima stanova i vlasnicima kompenziranim otkupom društvenih nekretnina
Koliko je takvih vlasnika, kao i onih koji su kupili stanove naseljene zaštićenim najmoprimcima ili vlasnicima stanarskih prava, javnost usprkos višedesetljetnom navlačenju oko rješenja ovog pitanja – nikada nije saznala. Razlog tome je, podsjetimo, autor zakona, Ministarstvo graditeljstva, kojim sada upravlja Predrag Štromar i tvrdi da takve podatke nema. Ovo je krajnje neobično zato što je njegova prethodnica, HDZ-ova Marina Matulović Dropulić, prije 12 godina među stanarima provela anketu s ciljem da sazna upravo takve podatke, budući da zaštićeni najmoprimci tvrde da će mnogi od njih na ulici završiti ne u korist stvarnih originalnih vlasnika, već prekupaca. Obrazac ove ankete smo objavili na Faktografu, a o njoj se pisalo i u medijima u vrijeme njenog provođenja, pa smo doznali da su pozvani svi vlasnici stanova u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci da dostave fotokopije ugovora o najmu i druge dokumente kojima dokazuju svoj status vlasnika odnosno najmoprimca.
Kako su 2006. izvijestili mediji, “[n]a javni poziv Ministarstva stigao je 4.431 odgovor, što je, čini se, i konačni broj stanova, čije se pitanje mora riješiti”. Ministarstvo je radilo i provjere, a analiza je još u ljeto te godine bila – “pri kraju”.
Štromarovo, pak, ministarstvo, doduše, u Vladinom amandmanu, propisuje dužnost zaštićenih najmoprimaca, zaštićenih podstanara i predmnijevanih najmoprimaca “da bez odlaganja, a najkasnije u roku od šest mjeseci od dana objave poziva Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama, toj Agenciji dostave podatke o navedenim stanovima i osobama koje u njima stanuju potrebne za provedbu ovoga Zakona”, ne kako bi se utvrdili detalji vlasništva, već budućnost najmoprimaca. Ono propisuje dužnost najmoprimaca zainteresiranih za najam, odnosno kupnju stanova da, prilikom dostave spomenutih podataka, podnesu prijavu kojom iskazuju svoj interes za najam, odnosno kupnju stana.
Jedno od predloženih rješenja, osim prednosti pri kupnji stanova izgrađenih poticanom stanogradnjom ili subvencioniranim kreditima je, podsjetimo, i smještanje u staračke domove. Na tom tragu je SDSS uložio svoj amandman, koji će, po svemu sudeći, biti prihvaćen, a traži izričit pristanak najmoprimaca na smještanje u domove, kako bi se izbjegle “moguće manipulacije i diskriminacija osoba starije životne dobi”, koje čine značajan dio populacije zaštićenih najmoprimaca.
Slučaj je dodatno zakomplicirala sumnja da je Željko Uhlir, državni tajnik u Ministarstvu, pisao zakon po mjeri svoga oca Krste, upisanog na više nekretnina. Krsto Uhlir se nakon višemjesečnih pritisaka javnosti odrekao nekretnina, a sin mu je zaradio prijavu Povjerenstvu za sprječavanje sukoba interesa.
