Rusija preuzela kontrolu nad kičmom hrvatskog gospodarstva

Petar Vidov

Dok je skoro čitava nacija ostrašćeno pratila uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Rusiji, hrvatsko gospodarstvo prolazilo je kroz važan, a gotovo neprimijećen, transformacijski proces koji će ga dugoročno učiniti krajnje ovisnim o ruskom kapitalu. Najznačajniji, ali nikako ne i jedini događaj u tom procesu, zaključivanje je nagodbe vjerovnika u Agrokoru, najvećem hrvatskom koncernu.

Uprava izvanrednog povjerenika Fabrisa Peruška uspjela je vratiti Sberbank za pregovarački stol i tako uspješno nagodbu privela kraju, u skladu sa željama najvećih vjerovnika. Ruske državne banke Sberbank i VTB u “novom” Agrokoru imat će 46,7 posto vlasničkog udjela. Kao najveći pojedinačni vlasnici dionica, Rusi će tako donositi presudne odluke za budući razvoj Agrokora i njegovu ulogu na hrvatskom i regionalnom tržištu. Ovakav ishod nagodbe predstavlja drastični zaokret s obzirom na poteze koje je vukao Peruškov prethodnik, bivši povjerenik Ante Ramljak, za čijeg se mandata, kako je Faktograf već pisao, aktivno pokušavao umanjiti budući ruski utjecaj u Agrokoru.

Nezahvalno je predviđati kako će se Agrokor dalje razvijati pod ruskim vodstvom, ali već sad se naslućuje sudbina njegove glavne sastavnice, još uvijek vodećeg hrvatskog trgovačkog lanca, Konzuma. VTB banka ranije ove godine preuzela je najveći pojedinačni dionički udio u Magnitu, ruskom trgovačkom lancu koji se u domaćem tržištu našao u financijskim poteškoćama i izgubio dominantnu tržišnu ulogu. VTB je najprije kupio 29,1 posto udjela u Magnitu, da bi odmah prodao 11,82 posto ruskoj Marathon grupi. Zajednički strateški cilj im je, poručuju, ponovo učiniti Magnit najvećim ruskim trgovačkim lancem. S obzirom na dodirne točke u vlasničkoj strukturi, neko buduće spajanje Konzuma s Magnitom nameće se kao sasvim logičan potez.

Gazprom zauzeo tržište plina

Otprije je već Rusija prisutna na hrvatskom energetskom tržištu. Gotovo sav plin koji ne dobiva iz vlastitih izvora Hrvatska nabavlja od ruskog državnog poduzeća Gazprom, najmoćnijeg oružja u vanjskopolitičkom arsenalu Vladimira Putina. Svoj plin Gazprom u Hrvatsku plasira preko Prvog plinarskog društva, vukovarske kompanije čija tržišna pozicija nezadrživo raste otkad ju je aktualni vlasnik Pavao Vujnovac 2010. otkupio od mađarske podružnice njemačkog E.ON-a. Godine 2010. PPD je imao prihode od 51,3 milijuna kuna i bilježio je gubitak od 7,7 milijuna kuna. Prošle godine PPD je uprihodovao 7,6 milijardi kuna, te knjižio više od 250 milijuna kuna neto dobiti.

U godini tijekom koje su ostvarili rekordne prihode, PPD je potpisao i desetogodišnji ugovor o nabavci plina s Gazpromom. Ruski dnevni list Kommersant potpisivanje ovog ugovora popratio je tvrdnjom da se “Hrvatska vratila Gazpromu”, odnosno da je ova ruska kompanija po prvi put nakon 2010. povratila ulogu ključnog dobavljača plina za Hrvatsku. Do 2010. godine je, naime, Gazprom prodavao prirodni plin INA-i, odnosno njenoj tvrtki-kćeri Prirodni plin d.o.o. Vlada Jadranke Kosor prekinula je taj poslovni odnos, izabravši na natječaju talijanski ENI kao novog dobavljača inozemnog plina.

Iscrpljena godinama lošeg upravljanja i nizom korupcijskih afera, INA je u međuvremenu izgubila dominantan položaj na hrvatskom plinskom tržištu. Analiza Instituta za javne financije još je u listopadu 2016. godine pokazala da je PPD zauzeo više od trećine domaćeg plinskog tržišta. A tada su im se poslovni rezultati s obzirom na lanjske doimali skromnima; u 2015. godini, na koju se odnosi IJF-ova analiza, uprihodovali su “tek” 3,6 milijardi kuna. Sve navedene brojke se, spomenimo i to, odnose samo na poslovanje samog PPD-a, a ne čitave Vujnovčeve grupacije Energia Naturalis (ENNA) u sklopu koje posluje i njegova najuspješnija firma.

“Liberalizacija je u najvećoj mjeri zahvatila opskrbu plinom uslijed čega je povećan tržišni udio privatnih tvrtki, dok se poduzeća u kojima država ima manjinski udio postupno ‘istiskuju’ s tržišta. Usporedno s procesom postupne ekspanzije poduzeća, Prvo plinarsko društvo d.o.o., postupno je slabilo poslovanje poduzeća Prirodni plin d.o.o. Prvo plinarsko društvo d.o.o. postalo je dominantan tržišni sudionik koji kontrolira više od trećine ukupnog tržišta opskrbe plinom u RH. (…) Tržišne procese u sektoru opskrbe i distribucije plina treba promatrati i u okviru širih – geopolitičkih odnosa i globalne borbe za tržišnim pozicioniranjem velikih kompanija. Naime, Prirodni plin je do 2011. nabavljao plin od ruskog Gazproma, a 1. siječnja 2011. je odabran novi dobavljač – talijanski ENI. Na taj je način Gazprom bio nekoliko godina praktički isključen s hrvatskog tržišta, ali mu je upravo Prvo plinarsko društvo poslužilo kao platforma za povratak na tržište. Naime, partnerstvo tog poduzeća i Gazproma od 2013. koincidira s rastom te tvrtke i postupnim gašenjem tvrtke Prirodni plin d.o.o.”, također su primijetili istraživači IJF-a Anto Bajo, Marko Primorac i Dijana Jurinec.

Potpuno je to u skladu s uobičajenim Gazpromovim modelom ovladavanja tržištem, opisanom u opsežnom istraživanju “Kremaljski priručnik” Centra za strateške i međunarodne studije iz Washingtona. Taktika je uvijek vrlo slična: na tržište Gazprom ulazi preko lokalnog posrednika u trgovini plinom, dok ruska država svojim često koruptivnim aktivnostima sabotira položaj dominantnog domaćeg opskrbljivača i otežava napore da se provede diverzifikacija energetskih izvora.

Petrokemija zatvara krug

Najveći potrošač Gazpromovog plina, pa i plina općenito, u Hrvatskoj je kutinska Petrokemija. Djelujući po principu vertikalne integracije na tržištu, idući potez Prvog plinarskog društva preuzimanje je vlasništva nad Petrokemijom. Sličan model Gazprom je primijenio i na susjednom, srpskom tržištu: najprije je kroz privatizacijski dogovor s državom preuzeo Naftnu industriju Srbije (NIS), a trenutno pregovara i o kupovini HIP-Petrohemije iz Pančeva.

Skupština Petrokemije iz Kutine, još uvijek većinski državnog poduzeća, nedavno je donijela odluku o dokapitalizaciji u iznosu od 450 milijuna kuna. Tim činom započela je završna faza dugogodišnjih nastojanja privatizacije Petrokemije. Budući većinski vlasnik postat će tvrtka Terra mineralna gnojiva, friško registrirano poduzeće koje su zajednički osnivali INA i PPD, glavni dobavljači Petrokemijinog plina.

Iako 450 milijuna kuna, koliko će budući dioničari uložiti u dokapitalizaciju Petrokemije, djeluje kao vrtoglav iznos, prava je istina da im je Vlada RH Petrokemiju zapravo isporučila – besplatno. Na sjednici krajem svibnja vlada Andreja Plenkovića donijela je odluku kojom preuzima kreditna dugovanja Petrokemije prema Erste banci, Hrvatskoj poštanskoj banci (HPB) i Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak (HBOR). Petrokemijini dugovi teški 450 milijuna kuna, dakle u iznosu jednakom predstojećoj dokapitalizaciji, past će tako na teret državnog proračuna, tj. hrvatskih poreznih obveznika. Novi vlasnici u Petrokemiju će uložiti 450 milijuna kuna, a oprostit će im se dug u jednakom iznosu.

Takva odluka samo je nastavak HDZ-ove ranije politike čiji je cilj od početka bio prepuštanje Petrokemije u ruke novim vlasnicima. Poreznom reformom, provedenom pod paskom Plenkovićeve vlade, ali pripremljenom još u mandatu Tihomira Oreškovića i Tomislava Karamarka, PDV na mineralna gnojiva za poljoprivredu smanjen s 25 na 13 posto. Oreškovićeva vlada u svom mandatu Petrokemiji je izdala i državno jamstvo za 200 milijuna kuna kredita kod HBOR-a. Od svih ovih poteza profitirat će budući vlasnik.

A Petrokemija, iako je već godinama kronični gubitaš, itekako ima prostora da postane koliko-toliko profitabilna kompanija. Radi se o poduzeću koje obrće prilično velike količine novca: prošle godine zaradili su gotovo dvije milijarde kuna. Pa ipak, uknjižen je minus u iznosu od skoro 150 milijuna kuna, i to kao posljedica maćehinskog odnosa države prema kutinskoj firmi. Glavni razlozi negativnog poslovanja Petrokemije su visoka cijena za transport plina u Hrvatskoj, što je danak koji ubire državni Plinacro, kao i skupoća same sirovine. Ove dvije stavke Petrokemiju čine nekonkurentnom na europskom tržištu, ali za pretpostaviti je da će se pod paskom budućih, privatnih vlasnika i za te probleme pronaći rješenje.

U tom svjetlu treba promatrati i budućnost Agrokora. Petrokemijina mineralna su gnojiva, naime, osnovni resurs poljoprivredne proizvodnje, a Agrokor je Petrokemijina glavna i najveća mušterija. “Poznato je da je koncern Agrokor, kao organizator poljoprivredne proizvodnje najznačajniji pojedinačni činitelj u cjelovitom lancu stvaranja vrijednosti od ratarske proizvodnje do prerađivačke industrije i lanca distribucije hrane, tako da se njegovi problemi posljedično preslikavaju i na brojne proizvođače hrane različitog profila i veličine, od obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava pa do velikih sustava”, stoji u Petrokemijinom izvješću o poslovanju za prošlu godinu.

I tako je ruski kapital na hrvatskom tržištu napravio puni krug. Gazprom u Hrvatskoj prodaje svoj plin preko PPD-a. PPD kupuje Petrokemiju, čime osigurava kontinuiranu potrošnju Gazpromovog plina. Petrokemija plin koristi za proizvodnju mineralnih gnojiva. Mineralna gnojiva od Petrokemije kupuje Agrokor, u vlasništvu ruskih državnih banaka. Agrokor koristi mineralna gnojiva kao sirovinu za proizvodnju hrane, na državnom poljoprivrednom zemljištu nad kojim ima koncesiju. Tu će koncesiju, usprkos procesu restrukturiranja u kojem se postojeće firme gase, a osnivaju nove, Agrokor zadržati. Kad je prošle godine donesen novi Zakon o koncesijama, u njemu je zadržana odredba prema kojoj se smatra da u slučaju “korporativnog restrukturiranja koncesionara” ne dolazi do nikakve promjene u koncesijskom ugovoru. Tako proizvedena hrana i dalje će se prodavati na policama Konzuma, a možda i ruskog Migrosa. Ivica Todorić izbačen je iz igre, sve ostalo je business as usual.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka

Iz kategorije "Analize"