Glasnović šuruje s NPD-om, a NPD sa neonacističkom i pročetničkom Srbskom akcijom

Ana Benačić

“18. novembar obeležavamo kao dan trijumfa srbskog oružja nad hrvatskim zlikovcima i dan prestanka ustaškog terora nad srbskim narodom Slavonije, Baranje i zapadnog Srema. Nastojaćemo i ubuduće da obnavljamo sećanje na ovu oklevetanu nacionalnu ofanzivu, koja predstavlja krvavu ali pobedničku epopeju srbskog oružja, snažeći želju svih srbskih rodoljuba za novim i konačnim oslobođenjem Vukovara”, riječi su kojima je Srbska akcija prije dvije godine obilježila godišnjicu razaranja Vukovara, koristeći arhaični korienski oblik srpskog jezika. Nisu to propustili učiniti ni u nedjelju, putem posta na Facebooku – pozivajući na slavu u oružju.

“Na današnji dan 1991. godine, oslobođen je srbski grad Vukovar od strane hrvatskih okupatora. Kasnije, sporazumima iz 1995. i 1998. godine, uz pritisak NATO-zločinaca, ovaj grad sa čitavom oblašću je bez borbe predat Hrvatima. Hrvatski zločinci kao marionete cionista i atlantista i kao verni saveznici muslimana, okupirali su zapadne srbske zemlje. Ali kada njihove gazde ne budu u situaciji da ih zaštite, srbski narod će osloboditi svoje okupirane teritorije. Živio srbski Vukovar! Slava u oružju!”

No, zašto bi ikoga trebalo zanimati što o Vukovaru kaže ova ekstremno desna inicijativa? Odgovor na to pitanje glasi – zbog zastupnika Željka Glasnovića. On je ovih dana, s jedne strane glasno u Saboru nanizao tko je sve uvrijedio i pljunuo na Vukovar, a s druge je, također ovih dana, gostovao u Berlinu na događanju organiziranom od strane ekstremno desne Nacionaldemokratske stranke Njemačke (NPD). Ta stranka, baš kao i s  Glasnovićem, njeguje tople prijateljske odnose upravo s organizacijom Srbska akcija, inspiriranom radom srpskog kolaboracionista Dimitrija Ljotića.

NPD je minorna strančica koja često izaziva zazor i bilježi pokušaje zabrane rada u Njemačkoj, iz niza razloga. Njemački ustavni sud odbacio je prošle godine zahtjev savezne vlade za zabranom NPD-a zbog opasnosti po demokraciju i to samo zato što stranka ima zanemariv utjecaj na saveznoj razini i zato nije stvarna opasna po demokraciju. Naime, na zadnjim saveznim izborima NPD je privukao tek 0,4 posto glasača. Pod skutima okuplja i nasilnike i neonaciste te dovodi njihove istomišljenike iz drugih zemalja, poput notornog Francuza Jean Mariea Le Pena, koji je svoj dolazak na NPD-ov skup ove godine otkazao u zadnji čas. Neonaciste Glasnović, dakako, nije vidio ovih dana dok je boravio u Berlinu, kazavši da se radi isključivo o – domoljubima.

I tu se Glasnović slaže sa Srbskom akcijom, pa i Nacionalnim srpskim frontom, još jednom organizacijom koja se bori za “ujedinjenje svih Srba” i, dakako, “svih srpskih zemlja”. Upravo su ove dvije organizacije zajedničkim snagama prije godinu dana organizirale tribinu “Evropa slobodnih nacija” na kojoj su govorili Udo Voigt, zastupnik NPD-a u Europskom parlamentu i “njegov partijski saborac” Thorsten Heise, kojega se u Njemačkoj atribuira kao militantnog neonacista.

“Najbolji Srbi i najbolji Nemci su pali u borbi za otadžbinu”, kazao je tada Voigt, dok je Heise ustvrdio da je Njemačka “1945. godine okupirana”. Tvrdnju je ponovio i drugi govornik skupa, profesor Zoran Buljugić, prevoditelj knjige Jürgena Grafa “Mit o holokaustu“. Ova knjiga zabranjena je u Srbiji zato što “zagovara rasnu, nacionalnu i versku mržnju koja podstiče na diskriminaciju, neprijateljstvo i nasilje”. Uvodnu riječ održao je vođa Srbske akcije i prosvjeda za rehabilitaciju Milana Nedića, Marko Dimitrijević.

Arijevsko porijeklo Srba

Da su za racionaliziranje povijesti okupacije Jugoslavije, pa i srpskih zemalja, u doba Drugog svjetskog rata od strane Nijemaca, potrebne mentalne vratolomije, pokazuje i odgovor Srbske akcije kritičarima tog skupa naslovljen “Srbsko-nemačka družba – protivrečnost ili normalna pojava?“, gdje se nepotpisani autor poziva na – arijsko porijeklo ta dva naroda.  Naravno, nema nikakvog opravdanja za njemačke zločine prema Srbima u Drugom svjetskom ratu, piše tumač povijesti i modernosti srpsko-njemačkih odnosa, “ali kada bi se današnji spoljnopolitički nazori uopšte gradili na traženju istorijskih povoda za sukobe, onda bi svi narodi trebali da budu osuđeni na međusobno istrebljenje, što bi bilo štetno i apsurdno”.

“Ono što je ključno za saradnju između određenih nacija, to je da ne postoje uzajamne teritorijalne pretenzije i da zajednički ciljevi pretežu u odnosu na razlike. A sa današnjim nemačkim nacionalistima, mi imamo tu vrstu saglasnosti. Srbi i Nemci su dva velika i ratnička naroda koja su prirodno upućena na saradnju, i deo našeg kao i nemačkog identiteta jeste idejna pripadnost Evropi nacija. Jer i pored jaza između Istoka i Zapada (koji je nastao zapadnim padom u jeres u XI veku), mi u sferi politike i geopolitike poniremo dublje u one civilizacijske istočnike koji nas upućuju na jedinstvo. Naravno, nema punog jedinstva bez povratka Zapada autentičnom (pravoslavnom) Hrišćanstvu, ali one snage na Zapadu koje koliko-toliko čuvaju one naslage starog rimsko-hrišćanskog nasleđa, makar u kontekstu pogleda na svet, i koje osećaju impuls našeg zajedničkog arijskog iskona, jesu naši prirodni politički saveznici sa kojima je moguć i poželjan izvestan vid i stepen jedinstva”, navodi se u tom tekstu.

Veličanje Mladića, žal za Krajinom

Vrijedi li ovdje iskazana pomirljivost prema (nacističkoj) Njemačkoj i za Hrvatsku, odnosno načelo da ne treba tražiti povijesne povode za sukobe, e kako bi se izbjeglo štetno i apsurdno međusobno istrebljenje? Ne bi se reklo, ne samo vezano za obilježavanje 18. studenog kao dana “trijumfa srbskog oružja nad hrvatskim zlikovcima i dan prestanka ustaškog terora nad srbskim narodom Slavonije, Baranje i zapadnog Srema”, odnosno sjećanja “na ovu oklevetanu nacionalnu ofanzivu, koja predstavlja krvavu ali pobedničku epopeju srbskog oružja, snažeći želju svih srbskih rodoljuba za novim i konačnim oslobođenjem Vukovara”.

Oni i dalje nariču nad padom Republike Srbske Krajine, “srušene izdajom”, ali i slave ratnog zločinca Ratka Mladića.

O neonacistima u redovima HVO-a izvijestio Spiegel još 1992.

Ovo uzajamno uvažavanje srbijanskih ekstremista i NPD-a možda zbunjuje, jer je upravo Željko Glasnović kazao da je u Berlinu završio zato što su borci iz Njemačke, povezani s NPD-om, pomagali Hrvatima u Domovinskom ratu. Naime, nije sporno da su neonacisti sudjelovali u Domovinskom ratu. Stara je priča da su hrvatske snage tada podržavale razne sumnjive skupine “internacionalnih brigada”, a o konkretnoj pomoći u ljudstvu davnih je dana – još 1992. godine – izvijestio njemački Spiegel.

U reportaži o “grupi Chicago” u dalmatinskom Kleku, jasno se vidi vijorenje nacističke zastave, salutiranje uz “Sieg Heil”, ali i ponosno koračanje mladih neonacista iz Zapadne Europe u uniformama SS-a. Neki od njih pozdravili su ratovanje zasnovano na tradiciji ustaških formacija i hvalili se brojem ubijenih četnika.

Kako se ovaj detalj uklapa u priču o “Srbsko-nemačkoj družbi”, Svetoj alijansi i uzajamnim pozivima NPD-a i Srbske akcije na tribine i kongrese, teško je reći. No, internacionalne inicijative tvrdih nacionalističkih i nacističkih pokreta uvijek barem naginju apsurdu, ako već nisu u potpunosti na apsurdu i utemeljene.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.


Iz kategorije "Aktualno"