Mirovinska reforma: potrebna, ali kakva?

Ante Pavić

Sve skromnije stope rađanja uza sve dulji očekivani životni vijek, a sve začinjeno velikom financijskom krizom 2008. godine, tjeraju sve zemlje Europske unije da bez iznimke promišljaju duboke promjene u svojim mirovinskim sustavima koji u današnjim uvjetima postaju neodrživi.

Sveobuhvatna reforma

Hrvatska vladajuća ekipa u ovom trenutku jedna od rijetkih u EU koja je odlučila izmjenom seta od čak šest zakona – o mirovinskom osiguranju, stažu osiguranja s povećanim trajanjem, dodatku na mirovine ostvarene prema zakonu o mirovinskom osiguranju, obveznim mirovinskim fondovima, dobrovoljnim mirovinskim fondovima i mirovinskim osiguravajućim društvima –  provesti sveobuhvatnu reformu vlastitog mirovinskog sustava, prvu takvu nakon 2000. godine kad se odlučila na nagovor Svjetske banke privatizirati dio mirovinskog sustava i uvesti drugi obavezni stup, što je većina istočnoeuropskih zemalja tada odbila učiniti jer su na vrijeme shvatile da će im takav zahvat značajno povećati javni dug.

Prema izračunima nekih ekonomista, hrvatski javni dug je zbog uvođenja obaveznog drugog stupa povećan za četvrtinu jer se zbog smanjenih doprinosa, budući da svaki radnik u drugi stup mora izdvajati pet posto bruto iznosa plaće, država mora svake godine zaduživati pet milijardi kuna kako bi se iz prvog međugeneracijskog stupa isplatile mirovine.

Rezervni stup

Čini se da su i u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava postali svjesni toga pa će budućim umirovljenicima reformom biti omogućeno da se prilikom umirovljenja prebace u prvi stup, čime će  biti nagrađeni dodatkom od 27 posto. Iako ministar Marko Pavić ponavlja da će se predloženim rješenjem samo ojačati drugi stup, samo je Ministarstvo u obrazloženju seta zakona navelo da očekuje da će se u tom slučaju 97 posto radnika odlučiti za prvi stup.

Osim toga, mirovinski fondovi se do sada nisu pretjerano proslavili transparentnošću pa Vlada reformom želi promijeniti pristup u poslovanju obveznih mirovinskih fondova. Predviđa se imenovanje predstavnika osiguranika u nadzornim odborima mirovinskih društava, kao i obveza članova uprava obveznih mirovinskih društva da se povuku iz nadzornih odbora tvrtki u kojima imaju vlasničke udjele.

Povećanje rizičnih ulaganja

Da bi donekle udobrovoljio četiri obavezna mirovinska fonda kojima upravljaju banke, a od kojih  država posuđuje novac uz kamate kako bi pokrila proračunsku rupu uzrokovanu djelomičnom privatizacijom sustava, Pavić im je ponudio mogućnost ulaganja do 100 milijuna kuna u visokorizične, tek osnovane brzorastuće male kompanije, koje još i nazivaju start-upovima.

To je tek djelić novca kojima raspolažu mirovinski fondovi koji su na kraju listopada 2018. godine upravljali su imovinom od 97,5 milijardi kuna.

Kako je još 2016. godine primijetila Europska komisija, privatni mirovinski fondovi manje su otporni na financijske krize, a Komisija je izračunala da su 2008. godine zbog globalne krize izgubili 23 posto svoje imovine. Baš zato postoje zakonska ograničenja u ulaganjima obaveznih mirovinskih fondova.Pavić im je svejedno odlučio na pladnju poslužiti start – upove.

Globalne financijske krize utječu, naravno, i na državne fondove, a kad se dogodi jedna takva financijska kriza koja se prelije na sve aspekte ekonomskog i društvenog života, stariji radnici koji izgube posao biraju odlazak u prijevremenu mirovinu. Hrvatska je to iskusila još 90-ih godina, kada su u općoj privatizaciji propadala brojna poduzeća, od kojih su brojni u socijalizmu bili giganti, posebno u današnjim mjerilima, pa je tadašnja vlast kupovala socijalni mir potičući dokup staža da bi radnici koji su završili na ulici otišli ravno u prijevremenu penziju.

Kažnjavanje

Kratkoročno rješenje pretvorilo se u noćnu moru u srednjoročnom razdoblju jer je broj umirovljenika rastao, a broj zaposlenih se smanjivao. Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, od 1,14 milijuna umirovljenika koji su mirovinu zaradili prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, danas je njih nešto preko 100 tisuća mlađe od 60 godina.

Vlada novom reformom želi stoga što više otežati prijevremeno umirovljenje. Ministarstvo predlaže umanjivanje penzije za 0,3 posto za svaki mjesec ranijeg umirovljenja. U Ministarstvu tvrde kako je samo 20 posto trenutnih umirovljenika odradilo puni radni staž od 40 godina, da je 30 godina staža premalo te da ga treba produljiti. Osim toga, predviđa se podizanje radnog vijeka na 67 godina od 2033. godine, uz plan da se tako poveća zaposlenost jer u Hrvatskoj danas stoji jedan umirovljenik na 1,2 zaposlenika, što sustav čini neodrživim.

Međutim, prema opsežnoj analizi The Ageing Report: Economic and Budgetary Projections for the EU Member States 2016-2070, u Hrvatskoj je u 2017. godini stopa zaposlenosti dobne skupine od 25 do 54 godine starosti iznosila 74,9 posto, a dobne skupine od 55 do 64 godine starosti 40,3 posto, dok prosjek EU za dobnu skupinu od 25 do 54 godine starosti iznosi 79,7 posto, a za dobnu skupinu od 55 do 64 godine starosti iznosi 57,1 posto. Prema analizi, očekuje se da će 12 zemalja članica u projiciranom razdoblju imati pad u javnim troškovima za mirovine kao udjelu u BDP-u. Najveći pad očekuje se za Grčku (6,6 postotnih bodova ), zatim za Hrvatsku ( 3,8 postotnih bodova). Smanjenje, ali nešto manje, očekuje se i za Francusku, Latviju, Portugal, Dansku, Estoniju, Italiju, Litvu, Španjolsku, Švedsku i Poljsku.

Kako bi dodatno dobila podršku za ovu reformu, Vlada je iz šešira izvukla ideju koja je i 90-ih bila aktualna: uvodi i po šest mjeseci dodatnog mirovinskog staža za majke i posvojiteljice za svako rođeno ili posvojeno dijete što će im povećati mirovine za oko dva posto.

Otpor sindikata

Sindikati, kojima su se u otporu mirovinskoj reformi pridružile i opozicijske stranke predvođene SDP-om, protivili su se ovakvoj reformi smatrajući da Ministarstvo kažnjava radnike prezentirajući pogrešne brojke.

Savez samostalnih sindikata Hrvatske naglašava da odlazak u prijevremenu starosnu mirovinu najčešće nije izbor radnika, već ga poslodavac šalje u mirovinu čim navrši prvi uvjet.

Vlada obrazlaže da deficit mirovinskog sustava iznosi 17 milijardi kuna, a sindikati joj poručuju da od toga 12 milijardi kuna otpada na trošak privatizacije uvođenjem drugog stupa i trošak mirovina ostvarenih po posebnim propisima.

„Stoga tražimo da se umjesto radnika kazni, odnosno penalizira poslodavac (uključujući i državu), koji radnika šalje u prijevremenu mirovinu, jer je to mjera koja postoji u nekim zemljama. Ona se može provesti kroz propisivanje povećane uplate doprinosa, dokup mirovine do pune mirovine ili neki drugi oblik fiskalne destimulacije. Povećanje trajnog umanjenja prijevremenih mirovina, s obzirom na činjenicu nedobrovoljnog umirovljenja, neće imati za posljedicu duži ostanak u svijetu rada, nego porast siromaštva starijih osoba“, obrazložili su iz Sindikata.

Nepostojeći “puni staž”

Poručuju Vladi da pojam „puni radni staž“ ne postoji.

“Podsjećamo kako su početkom 1990-tih dotad posebni fondovi, radnički, obrtnički i poljoprivredni, objedinjeni u jednom, radničkom fondu. Na kraju, prosjek godina mirovinskog staža za starosne mirovine je 32 godine, a za prijevremene starosne mirovne čak 39 godina! Uz to, do 1.siječnja 1999. godine žene su u prijevremenu mirovinu mogle ići s 30 godina staža osiguranja, a u starosnu s 35 godina staža, dok je muškarcima i za jedno i za drugo trebalo 5 godina više. Godine starosti nisu bile primarne. Osim toga, tijekom 1990.-tih veliki je dio mladih povratnika s bojišta jednostavno „pospremljen“ u mirovinu dokupom staža ili bez toga, ako su imali uvjet za prijevremenu mirovinu, jer su tvrtke u kojima su radili propale u privatizaciji, dok su oni ratovali. Svih kasnijih godina, a i danas, poslodavci se ‘rješavaju’ starijih radnika koji imaju uvjet za prijevremenu mirovinu“, kažu u Sindikatu.

Hrvatska ima i još jednu specifičnost u odnosu na većinu zemalja EU: veliki broj korisnika povlaštenih mirovina, a u reformi se one ne spominju, iako Vijeće EU i Komisija već nekoliko godina preporučuju usklađivanje odredbi o mirovinama za posebne kategorije umirovljenika s općim pravilima za umirovljanje.

Najbrojnija skupina su branitelji, kojih 71.304 prima prosječnu mirovinu od 5.752 kune. S druge strane, 1,14 milijuna umirovljenika prima prosječnu mirovinu od 2.405 kuna.

Kraći zdravi i životni vijek

Ta ogromna razlika između visine mirovina različitih kategorija stanovništva nije jedina hrvatska specifičnost. Naime, među zemljama EU postoje značajne razlike u kvaliteti i uvjetima života pa je i nerealno očekivati uniformirano povećanje dobi za odlazak u mirovinu od 67 godina na području cijele EU. Hrvatska je u kategoriji “kvaliteta života”, naravno, ispod prosjeka EU. Očekivano trajanje života nakon 65. godine starosti u Hrvatskoj za 2016. godinu pokazuje da je ono ukupno 17,6 godina, dok EU prosjek iznosi 20,0 godina (15,6 godina muškarci i 19,2 godine žene, dok je prosjek EU 18,2 godina muškarci i žene 21,6 godina).

Očekivano trajanje zdravog života pri rođenju u Hrvatskoj u 2016. godini iznosilo je 57,1 godina za muškarce i 58,7 godina za žene, u odnosu na prosjek EU 63,5 godina za muškarce i 64,2 godine za žene, dok je očekivano trajanje zdravog života nakon 65. godine u Hrvatskoj u 2016. godini dvostruko kraće od prosjeka EU, odnosno u Hrvatskoj za muškarce iznosi 5,2 godine, a za žene 4,9 godina, dok je prosjek EU za muškarce 9,8 godina, a za žene 10,1 godinu. Tako, primjerice, u Švedskoj očekivano trajanje zdravog života nakon 65. godine za muškarce iznosi 15,1 godinu, a za žene 16,6 godina, u Norveškoj za muškarce 15,4 godine, a za žene 15,2 godine; u Danskoj ono iznosi 11,5 godina za muškarce i 11,9 godina za žene, dok je u Njemačkoj očekivano trajanje života u zdravlju nakon 65. godine 11,5 godina za muškarce i 12,4 godine za žene.

Vlada je uvjerena da će se reformom povećati ionako mizerne mirovine, a sindikati smatraju da će umirovljenici nakon svega izaći samo siromašniji i bolesniji.

Stoga najavljuju raspisivanje referenduma o ključnim odredbama ove reforme. Svojim nezadovoljstvom privukli su parlamentarne opozicijske stranke, sad im preostaje da još privuku i građane.

 

 

 

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.


Iz kategorije "Analize"