Hoće li zbog Monsanta do 2025. svako drugo dijete biti autistično? Neće

Ana Benačić

Da se Monsantov RoundUp smatra kancerogenim pa mu nakon Austrije prijeti zabrana u cijeloj Europskoj uniji, kudikamo je poznatije od njegove veze s autizmom. U slučaju iznimno popularnog teksta objavljenog na MatrixWorldu, koji se dijeli i godinama nakon njegove objave, ta je veza “narasla” do neodržive teze da će za oko pet godina svako drugo dijete biti autistično, zahvaljujući Monsantu.

“Davne 1975. godine je otkriveno kako je jedno od 5.000 djece bilo autistično, 1985. jedno od 2500 djece, 1995. jedno od 500 djece, 2005. jedno od 166 djece, a danas će jedno od svakih 68-ero djece razviti autizam. Istraživanja pokazuju da autizam nije genetska bolest, nego da je uzrok u okolišu (pesticidi, cjepiva, itd.) i na to se trebaju usredotočiti istraživanja koko bi se spriječio ovaj eksponencijalni rast stope autizma… Dr. Stephanie Seneff tvrdi: ‘Ovim tempom rasta stope do 2025. svako drugo dijete bit će autistično.'”, navodi se u tekstu koji je proteklih dana podijeljen preko dvije tisuće puta na društvenim mrežama.

Priča započinje 2014. godine kada je spomenuta doktorica s uglednog sveučilišta MIT (Massachusetts Institute of Technology) iznijela tu tezu. Činjenica da je ona doktorica i da je karijeru gradila na MIT-u zvuči impozantno, međutim, ono što često promiče onima koji ovako bombastičnu najavu uzimaju zdravo za gotovo jest da ona nije doktorica medicine, epidemiologije, biologije, toksikologije ili bilo čega sličnog. Seneff je stručnjakinja za kompjuterske znanosti i umjetnu inteligenciju, konkretnije razvoj komunikacije ljudi i računala, poznatije po engleskoj kratici NLP od “natural language processing”. Do razine preddiplomskog “bakalara” studirala je biofiziku, a njeni radovi vezani za biologiju i medicinu objavljivani su tek u marginalnim, neutjecajnim znanstvenim časopisima.

Premda se proslavila teorijama o cijepljenju, farmakologiji i medicini, nikada nije provodila vlastita istraživanja, niti je radila u laboratoriju, već se bavila samo obradom (znanstvenih) članaka uz pomoć softvera.Tako je predložena za svjedokinju u tužbi protiv farmaceutskog diva Pfizera, vezano za pripravak Lipitor, no sud je to odbio zbog toga što je nije smatrao stručnom, konkretnije zato što “nije liječnica, nikada nije pohađala medicinu, niti se bavila njome”, a zamjerili su joj i što nije pružila nikakve dokaze za svoje tvrdnje o štetnosti lijeka.

Matematika doktorice Seneff i dijagnostika poremećaja iz autističnog spektra (PAS)

Računica kojom se Seneff poslužila da bi uzbunila javnost i privukla pozornost na svoje analize, riječima Snopesa, nije potkrijepljena nikakvim objašnjenjem i naprosto je loša matematika temeljena na povećanju broja slučajeva dijagnoza u ovom mileniju u SAD-u. Centar za kontrolu bolesti (CDC) navodi da je ta brojka od 2000. godine sa jedne od 150 osoba u 2014. godini skočila na jednu od 59 (1,7 %). Po toj logici, navodi Snopes, “mogli bismo pretpostaviti da će do 2050. godine 125 posto populacije imati dijagnozu autizma”.

Sam CDC objašnjava rasprostranjenost autizma i povećanje broja slučajeva na sljedeći način:

“Globalna rasprostranjenost autizma povećala se za dvadeset do trideset puta od vremena najranijih epidemioloških studija provođenih šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća. U to vrijeme, procjene rasprostranjenosti u europskim studijama govorile su o jednom djetetu na 2,500, a do dvijetisućitih godina procjene rasprostranjenosti temeljem sveobuhvatnih ispitivanja o jedan do dva posto djece. Iako je teško govoriti empirijski o razlozima koji stoje iza ovih promjena, pojedine studije sugeriraju da se veći dio recentnog povećanja u rasprostranjenosti može pripisati vanjskim faktorima kao što su poboljšana svijest i prepoznavanje kao i promjene u dijagnostičkoj praksi te dostupnost liječenja.”

Dvije godine kasnije brojka pada na 1,5 %, odnosno na jedno od 68-ero djece.

U Hrvatskoj registrirana tek desetina slučajeva?

Hrvatski Centar za autizam, koji još od osamdesetih godina prošlog stoljeća predano i podfinancirano radi s djecom i odraslima s autizmom, također navodi da je “prividno povećanje prevalencije autizma rezultat preciznije dijagnostike, promjene dijagnostičkih kriterija i veće senzibilizacije javnosti za probleme osoba sa autizmom” te navodi da se procjenjuje kako u Hrvatskoj živi oko 8.000 ljudi s autizmom.

O velikoj diskrepanciji u procjenama i registriranim slučajevima, govore i podaci Hrvatskog registra o osobama s invaliditetom u kojem je zabilježeno 1.927 slučajeva, pri čemu je, kako navodi Hrvatski zavod za javno zdravstvo u članku objavljeno lani, moguće očekivati i do 12.000 osoba s navedenim spektrom.

Kako je moguće da HZJZ zna samo za šestinu slučajeva ili tek desetinu? Naime, u Posebnom izvješću pravobraniteljice za osobe s invaliditetom iz prosinca 2014., to vrlo plastično objašnjava Tomislav Benjak, voditelj Službe za javno zdravstvo HZJZ-a i autor doktorske disertacije na temu kvalitete života obitelji osoba s PAS, i to kroz primjer kako se postavljaju dijagnoze. O incidenciji autizma u RH navodi kako je između 1991. i 1997. bila 5 do 9 na 10.000 živorođenih; a od 1998. do 2007. ta brojka raste na 11 do 17 na 10.000 živorođenih, no zbog nalaza CDC-ja izražava vjerovanje da bi u RH mogli očekivati i do 12.000 djece s navedenim poremećajima. U tom trenutku, u Hrvatskoj je registrirano tek 1.314 osoba s autizmom, uglavnom djece – njih 979.

Razlozi manje zabilježenoj prevalenciji u RH su, nabraja, što djeca, među ostalim, “umjesto dijagnoze autizma dobivaju dijagnoze iz spektra tj. mentalnu retardaciju, poremećaje razvoja govora i slično”. Pretpostavlja da je brojka od 12.000 moguća, jer “ukoliko zbrojimo broj registrirane djece s mentalnom retardacijom, poremećajima razvoja govora i autističnim spektrom dobijemo broj od 15.473 djece što bi bilo oko 2% djece sa simptomima koji su dijelom i poremećaji spektra, što bi odgovaralo novijim istraživanjima zabilježene prevalencije PAS u svijetu”, ali ostavlja mogućnost da ih ima i više. U Hrvatskoj, naime, u trenutku kada piše svoje mišljenje ne postoji algoritam dijagnostike PAS-a u RH, a obuhvat u Registru, u kojemu nema veliki broj osoba s PAS, je nepotpun, jer iskustveno, “odgojno-obrazovne institucije svjedoče o porastu broja djece s poremećajima iz autističnog spektra”.

Taj problem ima i stvarne posljedice, upozorava on: “Opasnost manjeg obuhvata i dijagnosticiranja autizma u konačnici će značiti i pridavanje manjeg značaja ovoj problematici i stoga i izostanak razvijanja adekvatnih politika usmjerenih na skrbi za osobe s autizmom”.

Kontroverze oko okolišnih faktora

Izvješće navodi kako su uzroci autizma manje-više nepoznati, dok Centar za autizam piše da “nisu posve razjašnjeni”, odnosno da znanstvena istraživanja ukazuju na to da se radi o nasljednom neurorazvojnom poremećaju, o utjecaju faktora okoliša. No, razmotreni su brojnii rizici – od genetike, preko izlaganja majke utjecajima u periodima prije i za vrijeme trudnoće, zatim pri porodu, kao i okolišni faktori koji mogu utjecati na dijete  u prvim godinama života.

Ovdje treba napomenuti da je Seneff prigrljena od strane organizacije roditelja djece s autizmom AutismOne, koja čvrsto vjeruje da su vanjski faktori uzrok autizma, a ne genetika, a ne vjeruju ni u tezu da je do dramatičnog porasta broja dijagnoza došlo zbog drugačije dijagnostike.

No, CDC među faktorima rizika na prvom mjestu navodi upravo genetiku, pozivajući se na studije na jednojajčanim i dvojajčanim blizancima, ali i obiteljima djece s autizmom. Nastavljaju s genetskim i kromosomskim poremećajima te povećanim faktorom rizika kod starijih roditelja. Navode i da je mali postotak djece koja su rođena prije vremena ili s malom porođajnom težinom u većoj opasnosti da imaju PAS, a kasnije se tome dodaje i carski rez, mada se navodi da za svaki od tih ishoda postoji niz uzroka.

Brojnost potencijalnih uzroka i kombinacija faktora nije vezana samo za one u okolišu: utvrđena je i veza između autizma i medicinski potpomognute oplodnje, no ona je pripisana komplikacijama u prenatalnom i postporođajnom periodu, uz napomenu da se rizik smanjuje kada je MPO-om začeto samo jedno dijete.  Povezivan je i s premalenim i prevelikim razmakom između trudnoća.

Pesticidi jesu povezani “s malim do umjereno povećanim rizikom” za PAS

Ipak, najviše se kopalja lomilo oko okolišnih faktora koji doprinose razvoju autizma. CDC je na svojim stranicama objavio niz istraživanja vezana za njih (otkrivena je veza između majčinog korištenja opioida u razdoblju prije trudnoće, veza s onečišćenjem okoliša arsenom, olovom i živom…), pa i vezano za pesticide. I dok je teorija o cijepljenju još uvijek naširoko odbačena, jer ga sastojci cjevipa naprosto ne izazivaju (CDC), pesticidi su potvrđeni. Proljetos je tako izašla i studija objavljena u British Medical Journalu, koja zaključuje da je izloženost djeteta pesticidima u prenatalnom razdoblju i ranom djetinjstvu povezana “s malim do umjereno povećanim rizikom za PAS”. Među promatranim pesticidima je i Monsantov glifosat, kao i niz drugih.

Ono što je sigurno za sada jest da ne mogu dovesti do toga da će u idućih šest godina kod svakog drugog djeteta uzrokovati autizam. Portal koji je objavio viralni članak, a Seneff neprestano oslovljava sa “Sneff”, piše i da je “Sneff prezentirala podatke koji potvrđuju korelaciju između porasta upotrebe Monsantovog herbicida Roundup (s aktivnim sastojkom glifosatom) na usjevima i rasta stope autizma”. Nisu ga objavili, ali je on objavljen na originalnom članku s Natural Newsa.

Da bi ilustrirali kako se veza između nekakve dvije pojave ne može dokazati usporednim linijama na grafu, jer korelacija ne dokazuje uzrok, objavili su i graf kojim porast broja slučajeva autizma “pripisuju” prodaji organske hrane.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.


Iz kategorije "Provjera točnosti"