Publicist Igor Vukić, predsjednik revizionističke udruge Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, osvrnuo se na komemoraciju održanu 2. kolovoza u Uštici, što je potaklo pojedine portale na osporavanje razmjera genocida nad Romima u Drugom svjetskom ratu na području tzv. NDH.
“Predstavnik Roma u Saboru tvrdi da u Jasenovcu je bilo 16.173. Roma, iako ih je bilo 1500!”, objavio je HOP. Isti je Vukićev status prenio i Kamenjar, no u naslovu ne umanjuje brojku ubijenih Roma u Jasenovcu.
Prema poimeničnom popisu koji vodi Javna ustanova Spomen područje Jasenovac, u tom je logoru smrti izlistano je upravo 16.173 žrtve romske nacionalnosti, među kojima je bilo 5.608 djece. Enciklopedija Muzeja holokausta u Washingtonu navodi da je ondje ubijeno između 15.000 i 20.000 Roma. Demograf Vladimir Žerjavić u svom istraživanju objavljenom pod naslovom “Jugoslavija – Manipulacije brojem žrtava Drugoga svjetskog rata” navodi da je u Jasenovcu ubijeno oko 10.000 Roma.
U NDH je romsko stanovništvo gotovo potpuno demografski uništeno
U priručniku za nastavnike “Romi u Drugom svjetskom ratu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, 1941. – 1945.” urednika Danijela Vojaka, višeg znanstvenog suradnika Instituta Pilar navodi se više različitih procjena različitih istraživača, dok sam Vojak smatra da se brojka kreće oko 15.000 romskih žrtava. Naime, u priručniku se ističe kako su prijeratni popisi stanovništva zabilježili su oko 15.000 Roma (1931.), a prvi poslijeratni popis stanovništva iz 1948. zabilježio ih je samo 405 na području Hrvatske i 442 na području Bosne i Hercegovine.
“Očito je da je romsko stanovništvo na području NDH gotovo potpuno demografski uništeno, iako se tim „službenim podacima“ uvijek treba služiti s velikim oprezom zbog metodoloških i drugih (navedenih) pitanja (poput etničke mimikrije Roma). No, kada se uzme odnos između broja Roma u ukupnom broju stanovnika NDH i broja ubijenih Roma, tada se možemo složiti s tezom Dennisa Reinhartza koji je u jednom od svojih radova naveo kako je na području NDH, proporcionalno gledajući, izvršen najveći genocid nad romskim stanovništvom tijekom Drugoga svjetskog rata”, stoji u priručniku.
“Znanstvenici” tendenciozno zaključuju
Navodi se i kako pri utvrđivanju broja stradalih zapreku čini nedostatak relevantne dokumentacije ustaških jasenovačkih logorskih vlasti, za koju neki navode kako ni ne postoji jer su je, prema nekima, ustaške vlasti uništile i/ili je uopće nisu vodile. Osim toga, tu je i pitanje nepostojanja „okupatorske“ dokumentacije, točnije dokumentacije mađarskih i talijanskih vlasti o progonima Roma na „okupiranim“ hrvatskim područjima.
“Iako su sve navedene dokumentacije značajne te danas dijelom sačuvane i dostupne istraživačima, malo se toga učinilo u njihovoj analizi. Razlog je tomu izostanak sustavnih znanstvenih istraživanja. Korak u tom smjeru objavljivanje je djela Poimenični popis žrtava KL Jasenovac koje je nastalo unutar Spomen-područja Jasenovac. Unatoč kritikama upućenim tom popisu žrtava, koje se odnose ponajprije na metodologiju prikupljanja (i provjeravanja) podataka, može ga se uzeti kao okvir za određivanje razmjera stradanja pojedinih skupina žrtava, pa tako i Roma. Nažalost, nestručno kritiziranje Popisa dovodi neke ‘znanstvenike’ na tendenciozne zaključke, poput onih da Romi uopće nisu stradali u jasenovačkom logoru”, stoji u priručniku.
Upravo je to jedan od zaključaka Igora Vukića. On u citiranom statusu tvrdi da “[š]to se dogodilo s onima koji su internirani u Jasenovac, nije posve jasno. Postoje pojedini svjedoci koji tvrde da su bili masovno ubijani: no za to nema materijalnih dokaza (posmrtnih ostataka), a ni drugih svjedoka koji bi to potvrdili… U jasenovačkom logoru nisu bili ubijani ni aktivni protivnici NDH, koji su oružjem ustali protiv nje ili su špijunirali za partizane, tako da je teško prihvatiti da bi bez osobita razloga bili ubijani baš pripadnici romske populacije.”
