“EUROPA TRAŽI IZBACITE TITA IZ ULICA, PARKOVA I BRODOVA” [sic], naslov je teksta objavljenog 5. listopada na portalu Tjedno.hr (arhiviranog ovdje). Tvrdnja iz naslova je netočna.
U tekstu portala Tjedno tvrdi se kako kredit za obnovu broda “Galeb”, kojim je po svijetu putovao Josip Broz Tito, neće moći biti realiziran zbog rezolucije Europskog parlamenta o važnosti europskog sjećanja za budućnost Europe, usvojene 19. rujna 2019. godine. U pitanju su dvije potpuno nepovezane informacije.
Gradsko vijeće Grada Rijeke, kao što se može vidjeti na njihovim službenim stranicama, 30. rujna 2019. godine prihvatilo je odluku o kreditnom zaduženju zbog realizacije trogodišnjeg EU projekta “Turistička valorizacija reprezentativnih spomenika riječke industrijske baštine”. Ukupni proračun projekta veći je od 81 milijun kuna, od čega gotovo 69 milijuna kuna dolazi iz europskih fondova. U sklopu projekta predviđena je obnova broda “Galeb” i Palače Šećerane. Oba objekta bit će pretvorena u muzeje. Ne samo da EU nije zabranila obnovu “Galeba”, već se projekt realizira europskim novcem.
Projekt za obnovu “Galeba” i Šećerane nepovezan je s rezolucijom Europskog parlamenta, kojom se doista problematizira prisutnost totalitarnih simbola u javnim prostorima. Međutim, niti Europski parlament ima ovlasti zabranjivati određene simbole u javnim prostorima zemalja članica, niti bi se takva zabrana primjenjivala na obnovu “Galeba”, s obzirom na neupitnu važnost muzeja za ispravno kontekstualiziranje europske povijesti. U ime ispravnog kontekstualiziranja povijesti, važno je također spomenuti i da znanstvenici smatraju karakteriziranje Jugoslavije kao totalitarne države terminološki netočnim i nepreciznim.
Dok se za mnoge bivše komunističke režime u Europi može nedvojbeno ustanoviti njihova totalitarnost, s Jugoslavijom to nije slučaj. “Je li Titova Jugoslavija bila totalitarna?”, zapitali su se u naslovu svog članka iz 2014. godine sociolozi Sergej Flere i Rudi Klanjšek sa Sveučilišta u Mariboru. Istraživanje ih je dovelo do zaključka da se Jugoslaviju ne može svrstati među totalitarne režime.
“Smatramo da je Titovu Jugoslaviju nemoguće pozicionirati u klasifikaciji političkih sustava. Što se tiče totalitarizma, čini se da se Jugoslavija samo u svojoj prvoj fazi približila totalitarnim režimima, u periodu od 1945. do 1953. Ali već sredinom 60-ih elementi poliarhije (vladavine pomoću velikog broja ljudi, op.a.) prisutni su kod obnašatelja vlasti prilikom legitimne obrane interesa onih prostora koje su shvaćali kao svoje povijesne regije”, navode Flere i Klanjšek u zaključku svog rada. Kao argumente u prilog tvrdnje da Jugoslavija nije bila totalitarna država navode npr. slobodno cirkuliranje vjerskih publikacija i liberalizaciju tržišta kojom je dopušteno privatno poduzetništvo.