Josip Dabro, bivši ministar i potpredsjednik Vlade, a sad zastupnik Domovinskog pokreta i 76. ruka koja drži vladajuću većinu, odgovorio je u četvrtak na zahtjev HSLS-a da se u roku od 30 dana “resetira vladajuća većina“, odnosno Dabro udalji sa svoje pozicije ili da se ide na nove izbore.
Ta reakcija HSLS-a uslijedila je nakon što je u nedjelju tijekom “pokladnog jahanja” u Komletincima Dabro veličao ustaškog poglavnika Antu Pavelića, pjevajući kako je “u Madridu grobnica od zlata, u njoj leži vođa svih Hrvata.”.
Dabro je rekao da će otići iz Sabora ako se u sljedećih 30 dana donese “zakon koji izričito zabranjuje komunističke simbole i slogane te javnu afirmaciju istaknutih komunista koji su u antihrvatskoj i antidemokratskoj maniri masovno likvidirali, proganjali i zatvarali Hrvate“.
“Zabranimo zakonom crvenu zvijezdu petokraku pod kojom su u zatvoru patili osnivači HSLS-a, pod kojom je razaran Vukovar i drugi hrvatski gradovi, pod kojom su ginuli hrvatski branitelji i mene više nema u vladajućoj koaliciji. Zabranimo ‘smrt fašizmu, sloboda narodu’. Zabranimo srp i čekić. Zabranimo bal vampira u Kumrovcu i za Josipa Dabru čut ćete samo ako budete preslušavali moj album s domoljubnim hitovima“, šaljiv je bio Dabro.
“Predlažem sljedeće: donesimo zakon koji će predvidjeti najstrožu kriminalizaciju i sankcioniranje, isticanje i afirmacije simbola totalitarnih režima, poput SFRJ, komunizma, NDH, nacizma, fašizma, isto tako i njihove protagoniste na području Republike Hrvatske, isticanje simbolike srpske imperijalne politike tijekom 20. stoljeća, njezinih protagonista i suvremenih reformatora“, rekao je Dabro u svojoj izjavi nakon koje novinarima nije dopustio pitanja.
Preambula Ustava i Ustavne odredbe
Kada bi se u roku od 30 dana stvarno donio zakon kakav Dabro zahtijeva te se tako, između ostalog, zabranila afirmacija SFRJ, crvena zvijezda, srp i čekić i parola “smrt fašizmu – sloboda narodu“, nužno bi se postavilo pitanje ustavnosti takvog zakona.
Ustav RH, podsjetimo, u svojim izvorišnim osnovama navodi:
“Izražavajući tisućljetnu nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost hrvatskoga naroda, potvrđenu slijedom ukupnoga povijesnoga zbivanja u različitima državnim oblicima te održanjem i razvitkom državotvorne misli o povijesnom pravu hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost, što se očitovalo:
(…) – u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju Drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.), na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi, hrvatski je narod na prvim demokratskim izborima (godine 1990.), slobodno izraženom voljom potvrdio svoju tisućgodišnju državnu samobitnost”.
Ustav, dakle, među temeljima državne suverenosti moderne Hrvatske spominje odluke ZAVNOH-a iz 1943. te modernu Hrvatsku određuje nasuprot proglašenju NDH.
Podsjetimo i kako je Hrvatska međunarodno priznata na osnovi granica bivše SR Hrvatske te da se teritorijalno prostire po bivšim administrativnim granicama SR Hrvatske.
Uz to, Ustavom je zajamčena i sloboda govora, osim onog koji se može okarakterizirati kao govor mržnje, a koji je Ustavom zabranjen.
Zakon koji bi poništavao spomenute odredbe mogao bi naići na ukidanje od strane Ustavnog suda, a za prethodno mijenjanje Ustava bila bi potrebna dvotrećinska većina koja se sigurno neće skupiti. I to bi se, k tome, sve trebalo dogoditi unutar 30 dana, što je rok s kojim su nastupili najprije HSLS-ov Dario Hrebak, a potom i Josip Dabro.
Vijeće je bilo za kažnjavanje fašističkih simbola
Od kad se dogodila nova proustaška situacija, u režiji člana Domovinskog pokreta, HDZ i HSLS pokušavaju veličanje Ante Pavelića i prozivanje “Milorada” relativizirati podjednakim osuđivanjem oba totalitarizma.
Međutim, da se simboli od vladajućih rado spominjanog “drugog totalitarizma“, odnosno komunizma, ne mogu samo tako zabraniti smatralo je i Vijeća za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima koje je premijer Andrej Plenković okupio 2017. godine radi rješavanja problema pozdrava “Za dom spremni“ u grbu HOS-a.
“Osuda fašizma i njegovih zločina, posebice holokausta, dobro je poznata i neprijeporna tekovina suvremenoga demokratskog svijeta te svako pozitivno pozivanje na fašizam u javnom prostoru izaziva osude demokratske javnosti, što često uključuje i zakonske sankcije. Nadalje, priznanje antifašističkoj borbi sastavni je dio vrijednosti koje afirmiraju posebno one zemlje koje su se našle pod udarom fašističkih agresija, a to je golemo europsko i svjetsko okruženje kojemu pripada i Hrvatska. Ustav Republike Hrvatske u Izvorišnim osnovama, u kontekstu uspostave temelja državne suverenosti u razdoblju Drugoga svjetskog rata, među ostalim navodi i odluke Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske“, piše u Dokumentu dijaloga s kojim je u veljači 2018. godine okončan rad tog tijela, sastavljenog od stručnjaka s obje strane ideološkog spektra.
Vezano za simbole, oni navode: “S jedne strane, postoje sporna obilježja koja su jednoznačenjska jer su stvorena upravo za identifikaciju režima ili pokreta kojima pripadaju pa se i sama s njima identificiraju te služe kao točka prepoznavanja njihove zločinačke prakse i politike genocida i/ili masovnih ubojstava, ali i stvaranja specifičnih percepcija prema pojedinim narodima, kao što je antisemitizam kako ga je definirao Međunarodni savez sjećanja na holokaust, kojega je Republika Hrvatska članica od 2005. godine. U tom se smislu može govoriti o prima facie spornim obilježjima mržnje. U tu se skupinu ubrajaju obilježja fašizma u svim njegovim pojavnim oblicima.
S druge strane, postoje i višeznačenjska sporna obilježja. Tako je jugoslavenski totalitarizam preuzeo, kao vlastita, obilježja koja su neposredno prije toga služila kao simboli multietničkog partizanskog pokreta otpora protiv fašizma, iako su se upravo u ime borbe protiv fašizma pod tim simbolima otpora činili i zločini.
Što su rekli o partizanskim pozdravima i simbolima
Partizanski pokret otpora tijekom Drugog svjetskog rata bio je pod dominacijom tadašnjih komunista, pa su se i u ime komunizma pod tim simbolima otpora također činili zločini. Činjenica je da su se u ratnim prilikama činili zločini i sa strane demokratskih država, ma koliko oni bili neusporedivi po obujmu i smislu. Na sve te zločine treba uporno podsjećati te ih osuđivati, njihove žrtve treba poštovati i s njima suosjećati, a spomen na njih treba čuvati od zaborava.
Međutim, ti zločini ne mijenjaju izvorno značenje, smisao i svrhu partizanskog pokreta otpora tijekom Drugog svjetskog rata. Stoga obilježja oružanih snaga koje su se borile na području Hrvatske tijekom Drugoga svjetskoga rata pod komunističkim vodstvom do 1. 3. 1945. godine ostaju trajni simboli samog tog antifašističkog pokreta. Štoviše, neka od obilježja partizanskog pokreta otpora ujedno su bila vezana i uz globalne radničke pokrete, što im daje posebnu dimenziju (crvena zvijezda). Međutim, nesporna je povijesna kompromitacija tih obilježja tijekom i nakon Drugog svjetskog rata, kada ona bivaju preuzeta i iskorištena u svrhe uspostave, opravdanja i održanja jugoslavenskog totalitarnog komunističkog režima ‘partije i države’. Utoliko ta obilježja jesu i ostaju sporna“, smatrali su.
Stoga je jedan od zaključaka tog vijeća da bi “eventualne posebne blanketne zabrane smjele biti usmjerene samo na jednoznačenjska sporna obilježja koja se identificiraju s idejama totalitarizma, pa su sama po sebi njihovi noseći simboli”.
“Samo bi se takva prima facie sporna obilježja mržnje smjela podvesti pod poseban režim blanketnih zabrana. Primjeri takvih prima facie spornih obilježja mržnje su fašistički rimski pozdrav, tzv. hitlerov pozdrav uz riječi Sieg heil, nacistički znak kukastog križa, nacistički znak ‘SS’, četnička kokarda, ustaško ‘U’, ustaški pozdravi ‘Za dom i poglavnika’ i ‘Za dom spremni'”.
Zaključuju potom da “sporna obilježja koja u hrvatskom, europskom i/ili međunarodnom okružju imaju (i) druga, pozitivna značenja, a u hrvatskim se prilikama ili na svim područjima Republike Hrvatske ne prepoznaju jednoznačno kao obilježja mržnje (višeznačenjska sporna obilježja), ne bi bila prikladna da budu predmet blanketnih zabrana”.
“Primjer je simbol crvene zvijezde petokrake, koji je i danas u javnoj uporabi diljem Europe. Značenje crvene zvijezde petokrake jasno je odredio Europski sud: ‘… ne može se smatrati da ona predstavlja isključivo komunističku totalitarnu vladavinu (…). Jasno je da ta zvijezda još uvijek simbolizira i međunarodni radnički pokret, borbu za pravednije društvo, kao i pojedine zakonite političke stranke aktivne u različitim državama članicama’. Primjer je i partizanski poklič ‘Smrt fašizmu – sloboda narodu’ pod kojim je, s jedne strane, Narodnooslobodilački odbor za Istru 13. 9. 1943. godine proglasio priključenje Istre matici zemlji te ‘ujedinjenje sa ostalom našom hrvatskom braćom’ u ‘hrvatsku Istru’, ali koji je, s druge strane, neposredno nakon Drugog svjetskog rata poslužio komunističkim vlastima i kao ideološka parola pod kojom su se potpisivale smrtne kazne, oduzimala građanska prava te provodile konfiskacije i nacionalizacije ravne masovnim zločinima.
S aspekta eventualnog pravnog uređenja tih obilježja, ne postoji normativno zadovoljavajući način na koji bi se odvojila njihova različita značenja jer ona istodobno simboliziraju i partizanski antifašistički pokret otpora tijekom Drugog svjetskog rata koji uključuje ideje zaštićene člankom 38. Ustava i člankom 10. Europske konvencije o ljudskim pravima, s jedne strane, ali i jugoslavenski totalitarni komunistički režim ‘partije i države’, s druge strane.
Sukladno tome, odluče li se nadležna tijela za posebnu pravnu (normativnu) regulaciju spornih obilježja, za prethodno opisana višeznačenjska sporna obilježja trebala bi vrijediti pozitivna presumpcija slobode njihove javne uporabe. Za kontrolu njihove javne uporabe, ako bi se ona pokazala nužnom u demokratskom društvu, primjenjivo je postojeće prekršajno i/ili kazneno zakonodavstvo pod uvjetom da su ispunjene pretpostavke iz članka 39. Ustava. Pod uvjetom ispunjenja pretpostavki iz članka 39. Ustava ne bi bilo neprihvatljivo njihovu javnu uporabu i izričito zabraniti, što bi u prvom redu ovisilo o zakonodavčevoj ocjeni svrsishodnosti takve zabrane”, zaključili su.
Članak 39. Ustava navodi kako je “zabranjeno i kažnjivo svako pozivanje i poticanje na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti”.
Korištenje odluke Vijeća na sudovima
Mišljenje spomenutog Vijeća tek je mišljenje i nije bilo pretočeno u konkretne zakone. Međutim, upravo je ono poslužilo za uvođenje “dvostrukih konotacija” u pozdrav “Za dom spremni”. Ispisano izuzeće za komemorativne potrebe HOS-a počelo se u godinama koje su uslijedile koristiti znatno šire, uz pozivanje na odluke Vijeća.
Mišljenje Vijeća počelo se čak koristiti u odlukama i presudama sudova kada je u pitanju pozdrav “Za dom spremni” (1, 2). uključujući i presudu prekršajnog suda Marku Perkoviću Thompsonu.
Možda je stoga važno i kad je u pitanju široko sankcioniranje kakvo predlaže Dabro.
