Ocjena točnosti

Provjerili smo je li štrajk u školama zakonit

foto HINA/ Admir BULJUBAŠIĆ/ abu

„Što se tiče pravnih modaliteta, to je jedan od modaliteta – pobijanje zakonitosti štrajka. Međutim, Vlada ne utvrđuje sama je li štrajk zakonit ili nije, može tražiti da se utvrdi zakonitost. Drugi modalitet je da štrajk ne bude plaćen. Mi smo i dalje spremni na dogovor u mirnom postupku i vidjet ćemo što će nam to donijeti, ali ove pravne mogućnosti postoje. Vremenski rok tu ne igra nužno ulogu, ukoliko se ide prema tome da štrajk ne bude plaćen, možemo je donijeti bilo kad do kraja mjeseca dok traje obračun plaće, ali još nikakva odluka nije donesena“, ustvrdio je Josip Aladrović, ministar rada i mirovinskog sustava odgovarajući na novinarski upit o mogućnosti da vlada štrajk u osnovnim i srednjim školama proglasi nezakonitim (N1).

Da je pravna osnova za štrajk u obrazovanju „tanka“ prije nekoliko dana je poručio i Andrej  Plenković, predsjednik Vlade.

„Ovdje imate vrlo fokusiran zahtjev sindikata o aktu koji se zove Uredba o koeficijentima složenosti poslova koja nije predmet pregovora, to je pravni akt koji svojom odlukom donosi Vlada, prema tome pravna osnova za ovaj štrajk je vrlo tanka“, kazao je Plenković (HRT).

Međutim, ni predsjednik Vlade, a ni ministar rada i mirovinskog sustava, kada je riječ o legitimnosti štrajka nisu u pravu. Prema odredbama Zakona o radu (ZOR), poslodavac, odnosno udruga poslodavaca može zahtijevati od nadležnog suda da zabrani organiziranje i poduzimanje štrajka protivno odredbama zakona (članak 217.). Poslodavac, u ovom slučaju Vlada, sudsku zabranu štrajka koji je započeo 10. listopada i traje treći dan nije zatražila. Da su uvjereni u upitnost zakonitosti štrajka, zabranu bi vjerojatno već zatražili.

Sami sindikati – Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske (NSZSSH) i Sindikat hrvatskih učitelja (SHU) – štrajk su najavili i provode temeljem odredbi ZOR-a, što znači da su zakonsku proceduru ispunili. Nakon što su Vladi najavili štrajk, prošli tjedan održano je mirenje, no na dva održana sastanka sindikati i Vlada nisu našli zajednički jezik. Mirenje nije uspjelo i sindikati su krenuli u štrajk.

ZOR propisuje da se mirenje, osim ako se stranke u sporu drugačije ne sporazumiju, treba provesti u roku od pet dana. U najavi štrajka, pak, sindikati trebaju naznačiti razloge za štrajk, mjesto, dan i vrijeme početka štrajka te način njegova provođenja.

Sindikati, jasan je ZOR (članak 205.), imaju pravo pozvati na štrajk i provesti ga u svrhu zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa svojih članova te zbog neisplate plaće, dijela plaće, odnosno nakade plaće, ako nisu isplaćene do dana dospijeća. Osim toga, u slučaju spora o sklapanju, izmjeni ili obnovi kolektivnog ugovora, „pravo pozvati na štrajk i provesti ga imaju sindikati kojima je u skladu s posebnim propisom utvrđena reprezentativnost za kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnog ugovora i koji su pregovarali o sklapanju kolektivnog ugovora“.

Obrazovni sindikati, štrajk do ispunjenja zahtjeva su najavili upravo temeljem članka 205. ZOR-a, „sa svrhom zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa članova sindikata, a posebice zbog ne prihvaćanja zahtjeva za izmjenama i dopunama Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama“ (vidljivo u dokumentu Obavijest i najava štrajka od strane štrajkaškog odbora u ustanovi). S obzirom da su sindikati štrajk najavili ne zbog kolektivnog ugovora, već zbog zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa članova sindikata, upitna je točnost ocjene predsjednika Vlade da je pravna osnova za štrajk “vrlo tanka”.

Što se tiče samog plaćanja dana provedenih u štrajku, oni mogu i ne moraju biti plaćeni. Naime, ZOR kaže da se radniku koji je sudjelovao u štrajku, plaća i dodaci na plaću, „mogu umanjiti razmjerno vremenu sudjelovanja u štrajku“. U pravilu, kada je riječ o javnom sektoru Vlada te štrajkove plaća jer joj je jeftinije platiti dane u štrajku nego prekovremene sate (zbog  nadoknade satnice „izgubljene“ u štrajku).

No, ima i primjera da štrajk nije plaćen. Tako su osnovne škole u siječnju 2003. godine u štrajku bile pet dana, dok je u srednjim školama održan jednodnevni štrajk. Tadašnji ministar obrazovanja Vladimir Strugar, u koalicijskoj Vladi Ivice Račana, učiteljima i profesorima poručivao je da štrajk neće platiti. Prijetnju je realizirao, a pet dana štrajka u osnovnim školama svojim su članovima platili sindikati.

I u novijoj povijesti zabilježen je primjer neplaćanja štrajka u obrazovanju – jednodnevnog štrajka održanog 29. studenog 2012. godine, ponovo u vrijeme SDP-ove koalicijske Vlade. Od tadašnjeg resornog ministra Željka Jovanovića, sindikati su dnevnicu pokušavali naplatiti i godinu dana nakon štrajka.

Facebook
WhatsApp

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.