Članak o incidentima na grčkom otoku Samosu sredinom listopada prenesen s portala GeopolitikaNews na portalu Narod.hr je privukao priličnu pozornost. To i ne čudi s obzirom na naslov: “(VIDEO) Neredi u Grčkoj: Migranti napali kamenjem gradsku upravu i zapalili niz požara!” Međutim, informacije iz naslova, kao i njihova razrada u tekstu, nisu točne. Tekst o “napadu na središte grada”, s pričom o raspravama koje su “prerasle u pravo ratno poprište i svojevrsnu ‘antičku arenu'” je prenio i portal Dnevno.hr.
Ono što je odmah upadalo u oko jest da video snimke na koje se pozivaju ne prikazuju nikakav fizički obračun, niti nerede u središtu grada, već požar.
Naime, grčki su mediji, lokalni i nacionalni, ali i pojedini svjetski, izvijestili da se dogodio incident između sirijskih i afganistanskih migranata 14. listopada te da je iste večeri izbio požar u kampu.
Reuters je o toj večeri naveo: “Požar na Samosu započeo je ispred kampa u ponedjeljak navečer, naveli su vatrogasci, prije nego što se proširio unutra. Ranije su tri Sirijca prevezena u bolnicu s ubodnim ranama pretrpljeni u tučnjavi s grupom Afganistanaca, navodi policija”.
Newsweek je izvijestio da su Liječnici bez granica “zaprimili izvještaj o konfliktu između stanovnika prihvatilišta izvan kampa ranije u ponedjeljak”, ali i da “nije jasno jesu li ti sukobi povezani s požarom”.
Redom su se fokusirali na pogoršanje ionako nadaleko poznatog očajnog stanja u kampu. Napravljen je, naime, za 650 osoba, a ondje se u trenutku izbijanja požara nalazilo između pet i šest tisuća ljudi. Mnogi od njih su morali napustiti centar zbog štete nastale požarom. Dakle, doista je došlo do tučnjave te povlačenja noževa između izbjeglica iz Afganistana i Sirije, izbio je i požar. Ali napada na grad o kojemu su izvijestili hrvatski portali naprosto nije bilo – ni u relevantnim medijima, niti u stvarnosti.
“Ne, to se nije dogodilo”
Obratili smo se, naime, gradskim vlastima i grčkoj policiji, odnosno tamošnjem ministarstvu vanjskih poslova, koje odgovara na inozemne novinarske upite. Iz njihovih odgovora proizlazi da sljedeća tvrdnja ne stoji:
“Migranti su s kamenjem u rukama pošli u pohod na središte grada i napali zgradu gradske uprave, podmećući požare.”
Najprije nam je ministarstvo vanjskih poslova na upit o nizu citata iz teksta o “pobuni” migranata proslijedilo priopćenje policije vezano za “sukob stranaca” i “nemire u Prihvatilištu i identifikacijskom centru” od 15. listopada. Ono ne spominje “pohod na središte grada”, kao ni kamenovanje i podmetanje “niza požara”.
“Tri (3) osobe iz kompleksa ozlijeđene su oštrim predmetima i prevezene su u bolnicu u Samosu, od čega su dvije ondje zadržane. Uprava za sigurnost na Samosu provodi preliminarnu istragu. Na otok Samos rano jutros iz Atene su pristigle policijske snage kako bi pojačale lokalne službe.”
Zamjenik gradonačelnika Istočnog Samosa, Giorgos Dionysiou kazao nam je kako je osobno bio u hot spotu tu večer kada je izbio požar. Na pitanje jesu li migranti napali, odnosno kamenovali zgradu lokalne samouprave, kaže nam:
“Ne, to se nije dogodilo”.
Na upit o divljanju u gradskom centru i podmetanju više požara također navodi:
“Ne, nisu išli prema gradskoj vijećnici. Jedini požar koji je podmetnut te večeri je bio onaj ispred Recepcijsko-informacijskog centra, koji je praktički dio kampa. Najprije se dogodio incident u gradu, koji je uključivao četvero do petero izbjeglica. Potukli su se i netko je potegao nož. Sat ili dva kasnije došlo je do sukoba u kampu i izbio je požar ondje. Započeo je eksplozijom plina, koji se inače koristi za kuhanje”, kazao nam je Dionysiou. Upitali smo ga i jesu li ta dva incidenta povezana, budući da mediji u prvi mah nisu to uspjeli potvrditi, a ni policija u odgovoru na naš upit nije to direktno dovela u vezu.
“Ova dva incidenta jesu uključivala iste osobe pa bih rekao da jesu povezani”, odgovorio nam je.
Stvaranje dojma o ugroženosti lokalnog stanovništva
U tekstu objavljenom na ova dva hrvatska portala, nakon priče o podmetanja (više) požara i napada na centar grada navodi se i rečenica: “Policija je uspjela odbiti dva napada nasilnika, a požari su ugašeni”. Budući da se iz nje može izvući zaključak da se radi o dodatna “dva napada nasilnika”, nastojali smo i to razjasniti.
“Dva napada koja je policija zaustavila su spomenuta dva – tučnjava u gradu i požar u hot spotu“, odgovara Dionysiou.
Zanimljivo je i da je Narod.hr “primijetio” ovu priču tek pet dana nakon događaja. GeopolitikaNews je, naime, u startu kasnila dva dana za događajem pa su izvještaj o požaru i tučnjavi objavili 16. listopada, kao i Dnevno, dok Narod njihovu vijest objavljuje tek 19. listopada. Pritom svi izvještavaju da škole i vrtići ne rade, premda je to vrijedilo samo jedan dan, neposredno nakon požara, 15. listopada. Rečenica je glasila: “Trenutačno su u gradu zatvorene sve škole i dječji vrtići, a napetost se ne smanjuje jer se očekuju novi neredi”.
Dionysiou nam je potvrdio da su se izbjeglice nakon tih incidenata zaista našle u nezavidnoj situaciji, bez krova nad glavom. Ali život se nakon 15. listopada nastavio normalno odvijati za lokalno stanovništvo.
“Prvi dan nakon ovih incidenata škole i vrtići nisu radili iz sigurnosnih razloga, jer je velik broj izbjeglica – uglavnom obitelji – morao napustiti hot spot. Boravili su na ulicama i iskazivali su da se boje Afganistanaca”, kaže nam on.
Šatori, štakori i bolesti
Ipak, temeljem činjenice da su djeca nastavila pohađati nastavu ne treba zaključivati da je stanje u Samosu podnošljivo. Njihov kamp Vathy, kao i Moria na grčkom Lesbosu mračne su europske priče o suzbijanju protoka tražitelja azila. Poput Bihaća u Bosni i Hercegovini, njihovi prihvatni kapaciteti nisu ni izbliza dovoljni da omoguće izbjeglicama i migrantima dostojanstven boravak, zdravstvenu zaštitu i minimalne, održive uvjete života.
Konkretno, na Samosu, koji se nalazi samo dva kilometra od Turske, tražitelji azila žive uglavnom u šatorima, okruženi ogradom sa bodljikavom žicom na vrhu. Izloženi su padalinama, paklenim vrućinama ljeti te nepodnošljivoj hladnoći zimi. Iako žene čine gotovo četvrtinu stanovnika kampa, za njih su predviđene tek četiri kupaonice i četiri tuša. Djeca koja borave ondje, jednako su izložena prljavštini, pa i štakorima, insektima i zmijama.
Mnogi od njih zarobljeni su ondje dulje od pola godine, neki godinama, s mogućnosti da ondje ostanu još neodređen broj godina, kao i da u konačnici budu deportirani. Iako se broj stanovnika kampa kreće između četiri i šest tisuća, ondje stalno radi tek jedan liječnik. Zbog toga nije rijetkost da im zdravlje propada, ne samo tjelesno, već i mentalno obolijevaju, kao ni da frustracije boravkom kojemu se ne nazire kraj eskaliraju u sukobe. Zato lokalne vlasti nisu jedine koje zazivaju razmještanje tražitelja azila, kao ni oni sami – to traže i Liječnici bez granica, koji neprestano upozoravaju na zvjerske uvjete u kojima ovi ljudi žive, naglašavajući da su polovica stanovnika kampa žene i djeca.
#Greece | With only one doctor for about 5,000 people, access to healthcare in Vathy camp, Samos, is almost impossible.
When will this end? pic.twitter.com/2GZAyT9q2j
— MSF International (@MSF) September 6, 2019
Kao i izbjeglice na otoku, i stanovnici Samosa, njih oko 33 tisuće, osjećaju se napuštenima. Raspoloženje u odnosu na početni period povećanog priljeva izbjeglica 2015. godine polako se mijenja iz solidarnosti u strah i neprijateljstvo.