“Pored političkih izazova koji prijete jedinstvu Europske unije, u ovom se trenutku Srednja Europa može smatrati uporištem europske ideje – o tome kako kohezija, konsolidacija, blagostanje i potpuno integrirano i funkcionalno unutarnje tržište čine Europsku uniju otpornijom na globalnoj razini”, rekla je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović na panelu “Europa koja raste: gospodarska vitalnost Srednje i Istočne Europe”, koji su na marginama Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu organizirali Atlantic Council, Goldman Sachs i najveća poljska osiguravateljska grupacija PZU.
Na taj se način Grabar Kitarović još jednom založila za Inicijativu triju mora, koju još uvijek aktualna predsjednica RH smatra jednim od najvećih uspjeha svog mandata. Međutim, novoizabrani predsjednik Zoran Milanović je, podsjetimo, nesklon Inicijativi triju mora. U razgovoru s novinarima je Grabar Kitarović uputila i poruku Milanoviću, kojem je preporučila da nastavi sudjelovati u Inicijativi triju mora (Dnevnik.hr).
The Economist: Istočna Europa regija je koja je najviše nazadovala
Predsjednica je možda citiranom izjavom ciljala na blagodati koje su od svog ulaska u Europsku uniju zemlje Istočne Europe imale od korištenja sredstava za koheziju, ali je u potpunosti zanemarila kako ne predstavlja samo integrirano tržište „uporište europske ideje“, već se ta europska ideja u velikoj mjeri odnosi i na demokratske vrijednosti.
Isti dan kada je predsjednica davala tu izjavu, objavljen je novi godišnji indeks demokracije kojeg izrađuje The Economist. U 2019. godini, na koju se odnosi izvještaj, globalni rezultati najgori su od početka mjerenja u 2006., prije svega zbog velikih regresija zabilježenih u Latinskoj Americi i Subsaharskoj Africi, međutim, u izvještaju se konstatira i sljedeće: „Istočna Europa regija je koja je najviše nazadovala od kada je 2006. ustanovljen indeks demokracije“.
U Inicijativi Triju mora 12 je članica od kojih su sve, izuzev Austrije, u izvještaju smještene u regiju Istočne Europe. Uz osnivačice Hrvatsku i Poljsku, u Inicijativi su Mađarska, Češka, Slovačka, Slovenija, Estonija, Litva, Latvija, Rumunjska, Bugarska i Austrija.
Od svih nabrojanih članica, po The Economistu, samo se Austrija smatra zemljom „pune demokracije“ (full democracy), dok su sve ostale, uključujući i Hrvatsku, „manjkave demokracije“ (flawed democracy).
Manjkave demokracije, prema njihovoj definiciji, one su koje imaju slobodne i poštene izbore i u njima se osnovne građanske slobode poštuju, ali postoje značajne slabosti u drugim aspektima demokracije, uključujući probleme u vladanju i nedovoljno razvijenu političku kulturu te nisku razinu političke participacije.
„Poput Azije, Istočna Europa nema nijednu ‘punu demokraciju’, naglašava se u izvještaju, uz konstataciju kako je to regija koja bilježi najveće nazadovanje. Demokracija u tim zemljama pati zbog slabe političke kulture, teškoća u provođenju vladavine prava, raširene korupcije, u nekim zemljama prisutnog odbacivanja vrijednosti „liberalne“ demokracije te preferiranja snažnih ličnosti koje zaobilaze demokratske institucije – što sve kreira slabe temelje za demokraciju.
Velika je razlika između Slovenije i Mađarske i Poljske – a Hrvatska je još iza njih
Kad je riječ o Istočnoj Europi, navodi The Economist, „zemlje srednje Europe su blizu baltičkih po indeksu demokracije, ali jaz između Češke, Slovenije i Slovačke s jedne strane, te Mađarske i Poljske s druge strane, sada je supstancijalan. K tome, 2019. Poljska je po prvi put pala iza Mađarske, dok poljska vladajuća konzervativno-nacionalistička stranka Pravo i pravda nastavlja s naporima da zemlju pretvori u ‘iliberalnu demokraciju’, uključujući i zauzdavanje nezavisnosti sudstva i konsolidiranje vlasništva nad medijima u poljskim rukama“.
Hrvatskom se u izvještaju koji prati tablice ne bave posebno. Iz tabela se vidi da je Hrvatska ostala u svojoj stagnaciji, odnosno da je i u 2019., kao i u 2018., na najnižoj razini demokracije još od vremena početka mjerenja, odnosno 2006. i 2008., kada je (u vrijeme Ive Sanadera) bilježila rekordnu ocjenu od 7,04 od 10 mogućih. U kriznoj 2011. indeks se spustio na 6,73, da bi se u razdoblju od 2012 do 2015. ustabilio na 6,93, u 2016. pao na 6,75, a onda nastavio spuštanje do 6,57 koliko je Hrvatska bilježila i u 2018. i u 2019. godini. Za izborni proces i pluralizam dobili smo visokih 9,17, ali smo u drugim kategorijama slabiji – funkcioniranje vlade je na 6,07, politička participacija 5,56, politička kultura 5,00 i građanske slobode 7,06.
Od globalno rangiranih 167 zemalja, Hrvatska se s ukupnom ocjenom od 6,57 nalazi na 59. mjestu. Zanimljivo je da je demokracija u Hrvatskoj u vrijeme vlade Andreja Plenkovića na nižem stupnju i od apostrofirane Mađarske i Poljske.
Mađarska je u kontinuiranom padu od početka mjerenja 2006., dok je Poljska trend pada započela 2014. godine, s novom vladom. Mađarska s Ganom sada dijeli 55. mjesto, Poljska je 57., a Hrvatska 59.
Od svih zemalja Inicijative triju mora, i od svih zemalja Europske unije, od Hrvatske je gora samo Rumunjska koja se s ukupnom ocjenom od 6,49 nalazi na 63. mjestu.
Od zemalja Inicijative izdvaja se samo Austrija koja je 16. u globalnom poretku s ukupnom ocjenom 8,29 i ocijenjena je, kako smo već naveli, “punom demokracijom”.
Najbolje europske zemlje su Norveška, Island i Švedska
Za razliku od Istočne Europe, regija koja se naziva Zapadna Europa zauzima sedam od prvih 10 mjesta u globalnom poretku, a 15 država te regije (uključujući i zemlje koje nisu članice EU) proglašene su punim demokracijama.
Na globalnoj ljestvici prva tri mjesta zauzimaju Norveška (9,87), Island (9,58) i Švedska (9,39), a najgore rangirani na globalnoj ljestvici su autoritarni režimi u Centralnoafričkoj Republici (1,32), DR Kongu (1,13) i posljednjoj Sjevernoj Koreji (1,08).
*Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
