Društvenim se mrežama ponovo, nakon skoro pet godina, dijeli ista fotografija boraca jedne od brojnih frakcija tzv. Slobodne sirijske vojske. Snimljeni su u Alepu sredinom rujna 2013. godine i tvrdi se da su ponovno fotografirani kao izbjeglice.
Posle ove slike svi oni koji sazaljevaju “migrante” da se nose u #tripickematerine !!!
Ko nije rastumacio sliku….ovi gore su isti ovi dole…
Znaci grupno i u “migraciju”…pa posle kolji po kucama a oruzje pokupio Vucko da se ne povredimo, pa ce da se branimo viljuskama.
Autor prve fotografije je Reutersov fotograf Molhem Barakat, a druga se pojavljuje dvije godine kasnije, krajem listopada 2015., na turskom Hürriyetu. Drugi tekst bavi prijedlogom pojedinih političara u Belgiji da se izbjeglice obveže na nošenje specijalnih bedževa.
Prvi je ove dvije fotografije “povezao” jedan tuniški blog u 2015. Najprije su krajem rujna te godine ustvrdili da među izbjeglicama ima terorista i nevješto to ilustrirali crtanjem strelica između prve i druge fotografije. Zatim su, nakon napada na pariški Bataclan, istu fotografiju iskoristili kao “dokaz” da je točna njihova teza objavljena u prethodnom postu. Objavili su uz nju i fotografije bombaša.
“Upozorili smo da će se teroristi infiltrirati među nevine civilne sirijske izbjeglice; I evo, nakon što je francuska policija objavila fotografije bombaša samoubojica na Stade de France, sumnje su postale još legitimnije: pogledajte fotografije i sličnost”, objavili su.
Kompilacija koju nije koristio ni jedan kredibilan medij, niti policija
Uz svoju su montažu objavili i fotografije napadača na stadion u Parizu, koje je policija identificirala pod imenima “Ahmad al-Mohammed” te “M al Mahmod”. Oni jesu pristigli na grčki otok Leros 3. listopada 2015. i francuski su istražitelji naveli da su se predstavljali kao sirijske izbjeglice.
Međutim, njihova konkretna kompilacija fotografija nije dokazala ništa. Osim na društvenim mrežama, nije korištena ni od strane policije, vezano za istragu bilo kojeg terorističkog napada, niti se u čitavih pet godina pojavila u medijima vezano za Bataclan, odnosno Stade de France ili bilo koji drugi teroristički napad u Europi.
[#AppelàTémoins] La #PJ cherche à identifier le 3ème auteur d’un des attentats du 13/11 #StadeDeFrance #ParisAttacks pic.twitter.com/TZxieSUlyY
— Police nationale (@PoliceNationale) November 22, 2015
Dakle, policija je zaista objavljivala fotografije napadača na mete u Parizu, ali kompilacija fotografija koja se danas ponovo dijeli na društvenim mrežama u gotovo pet godina nije isplivala u pričama o terorističkim napadima.
Efekt druge rase
Da se ne radi o zavjeri, jednostavno se može utvrditi promatranjem muškaraca na dvjema fotografijama. Naprosto se ne radi o istim ljudima, već o percipiranoj sličnosti.
Znanstvenici su, naime, proučavali neurološki fenomen zbog kojeg se ljudima često čini da su osobe druge boje kože međusobno slične, čak i kad to nije slučaj. “Efekt druge rase” opisan je dulje od stotinu godina, ali je i različitim metodama dokazan u znanosti.
“Amaterskom oku Amerikanca svi će azijati izgledati slično, kao što će azijatima svi bijelci izgledati slično”, napisao je Gustave Feingold još 1914.
Fenomen se tumači činjenicom da većina ljudi ima više iskustava s članovima vlastite rase i tako lakše pamtimo njihova lica. To proizvodi dojam da lica ljudi drugih rasa općenito imaju manje jedinstvenih osobina i, stoga, imaju više zajedničkog jedni s drugima. Fenomen “efekta druge rase” dokazan je kroz više različitih neuroloških studija [1, 2, 3, 4].
Ne mora imati veze s rasizmom, već s razvojem mozga. Naime, ukoliko djeca od najranije dobi upoznaju osobe drugih rasa, teže će odrasti u ljude koji ne raspoznaju (slična) lica druge rase.
Jedan mladi Sirijac je zbog lažnih optužbi da je sudjelovao u terorističkim napadima čak odlučio tužiti Facebook. Njegova fotografija s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel iskorištena je više puta za potkrepljivanje teze da je upravo on sudjelovao u terorističkim ili drugim nasilnim napadima u Njemačkoj, iako on nije prikazan na fotografijama stvarnih napadača. Tužbu je izgubio jer je sud u Njemačkoj zaključio da Facebook nije odgovoran za klevetničke i netočne informacije koje se iznose na njihovoj mrežnoj platformi.
