Zelena ljevica i liberalni centar nisu srodne političke opcije

Petar Vidov

U zadnjim danima predizborne kampanje rasplamsao se sukob između “novih” političkih opcija: zeleno-lijeve koalicije Možemo! i koalicije liberalnog centra koju čine Pametno, Fokus i Stranka s imenom i prezimenom.

Započelo je sučeljavanjem Davora Huića i Katarine Peović (N1), nastavilo se Facebook polemikom Damira Bakića (Možemo!) i Ivice Puljka (Pametno), a kulminiralo je u debati emisije “N1 Fokus”, prepirkom između Puljka i Sandre Benčić (Možemo!); predstavnik koalicije centra rekao je da mu je žao što su propali njihovi razgovori o zajedničkom izlasku na izbore, na što je Benčić odgovorila da takvih razgovora nikad nije ni bilo.

Povod sukoba

Povod sukoba je tvrdnja koalicije centra da zeleno-lijeva koalicija Možemo! namjerava građanima oduzimati mirovine i osobnu štednju. Osvrnimo se najprije na činjeničnu utemeljenost ove optužbe, inspirirane tekstom koji je Katarina Peović iz Radničke fronte, stranke članice koalicije Možemo!, objavila u Večernjem listu. U tom je tekstu, pišući o cijeni predstojeće korona krize, iznijela sljedeću tvrdnju:

“Umjesto osiromašenja većine, država bi trebala posegnuti u džepove bogataša. Oko 51.000 bogataša u Hrvatskoj na bankovnim računima ima oko 75 milijardi kuna. Bilo bi potrebno u fondove za saniranje krize preraspodijeliti sva sredstva u bankama koja premašuju iznos koji garantira Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju bankarskog sustava, što iznosi oko 700.000 kuna.”

Peović je u naknadnom pojašnjenju tvrdila da se nije založila za oduzimanje štednje, već za preraspodjelu dostupnog, a neiskorištenog kapitala kroz progresivno oporezivanje (N1). Istu interpretaciju ponudio je neformalni lider koalicije Možemo! Tomislav Tomašević, kazavši da neće biti nikakve nacionalizacije štednje i uputivši birače na njihov izborni program (Telegram).

Možemo! se u svom izbornom programu doista ne zalaže za oduzimanje štednje, ali zagovara progresivno oporezivanje kao sredstvo suzbijanja društvene nejednakosti. Koalicija Možemo!, drugim riječima, smatra da oni koji imaju više novca trebaju i plaćati veće poreze.

Ostaje nejasno temeljem čega su predstavnici koalicije liberalnog centra zaključili da se Možemo! zalaže za oduzimanje mirovina. Takvu tvrdnju nismo uspjeli pronaći u javnim nastupima članova ove koalicije, kao ni u njihovom predizbornom programu.

Uzrok sukoba

Nedostatno činjenično utemeljenje ove tvrdnje sugerira kako uzrok sukoba zapravo treba tražiti u percepciji da se obje koalicije bore za slično biračko tijelo, tj. za birače koji su spremni dati šansu “novim” licima (termin “novi” stavljen je u navodnike jer nije sasvim precizan: iako obje koalicije prvi put u ovim sastavima izlaze na parlamentarne izbore, predvode ih ljudi koji već imaju određeno političko iskustvo).

Dojam da bi zeleno-lijeva koalicija trebala s koalicijom centra gajiti partnerske, a ne suparničke odnose prisutan je i u raspravama na društvenim mrežama, gdje veći broj ljudi izražava žaljenje što se Možemo! i centristička koalicija svađaju, umjesto da surađuju. U nastavku ovog teksta pokušat ćemo stoga ponuditi odgovor na pitanje je li takva suradnja uopće moguća.

Biračima naviklima na duopol HDZ-a i SDP-a se zaključak da bi zeleno-lijeva koalicija i koalicija centra trebale nastupati zajedno, protiv “zajedničkog neprijatelja”, može učiniti sasvim logičnim. Glavne razlike između HDZ-a i SDP-a svode se teme koje su predmet tzv. kulturnih ratova: odnos prema antifašizmu i nacionalizmu, prema ljudskim i reproduktivnim pravima, prema rodnoj ravnopravnosti. U tom aspektu političkog djelovanja između liberala i zelene ljevice doista nema znatnije razlike.

Njihovi stavovi se, međutim, razilaze na temi upravljanja društveno-političkim procesima.

Nepomirljive razlike

Politika suvremene europske zelene ljevice, pa tako i koalicije Možemo!, temelji se na idejama solidarnosti i kolektivizma. Cilj njihovog rada je osnaživanje društva. Političku platformu temelje na municipalizmu i zelenoj transformaciji, tj. na slabljenju uloge centralne države i jačanju lokalnih vlasti, uz sudjelovanje građana u važnim odlukama te velikim javnim investicijama u transformaciju prema ekološki održivom gospodarstvu.

Politika liberalnog centra je, s druge strane, utemeljena na ideji individualizma. Cilj političkog rada liberalnih opcija je osnaživanje pojedinca. U liberalnoj viziji društva, država je mala i skromna, posvećena prvenstveno očuvanju sigurnosti svog teritorija i svojih građana, dok porezi trebaju biti niski, a tržište lišeno državnih intervencija i administrativnih prepreka.

Zelena ljevica se s liberalima bez većih problema može usuglasiti oko stavova prema ljudskim pravima, ali njihova razmišljanja o tome što je zapravo posao države sadrže fundamentalne i nepomirljive razlike. Birači koji bi ove dvije opcije rado vidjeli u koaliciji, a kako bili pošteđeni promišljanja za koga će glasati, svoju dilemu stoga mogu razriješiti odgovorom na jednostavno pitanje.

Što odnosno koga želite osnažiti – društvo ili pojedinca?

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.


Iz kategorije "Analize"