Gospodarska kriza koja dolazi mogla bi trajati duže nego što se očekuje

Gabrijela Galić

Nakon oštrog gospodarskog pada uzrokovanog pandemijom koronavirusa, Hrvatska bi ponovo mogla ući u dugogodišnju recesiju. Ekonomska kriza koja slijedi bi, prema previđanjima Željka Lovrinčevića s Ekonomskog instituta, mogla potrajati još pet godina.

Da postoji realna opasnost oštrog gospodarskog pada i dugotrajnog oporavka smatra i Luka Brkić, profesor političke ekonomije s Fakulteta političkih znanosti, koji pritom ističe kako je u jednadžbi izuzetno puno nepoznanica te je teško predviđati što će se u budućnosti događati.

„Nikada toliko znanja o tako velikom neznanju kojem svjedočimo i u pogledu ekonomije, epidemiologije, zdravlja, širih društvenih procesa i konotacija“, navodi Brkić.

„Mislim da će Hrvatska razinu od 31. prosinca 2019. godine dostići negdje 2025. godine. To znači da će se ovo protegnut otprilike pet godina dok se ne vratimo na normalnu razinu“, procjenjuje Lovrinčević.

Koji nas tip recesije čeka?

Lovrinčević naglašava i kako se nalazimo u specifičnoj situaciji, a procjene o sezonskom karakteru virusa pokazuju se manje-više pogrešnima. No svi oni koju su smatrali da će nakon oštrog pada uslijediti ubrzani oporavak po V modelu su, kako tvrdi, optimisti „koji su mislili da će ovo trajati tri do šest mjeseci“.

S tim se slaže i Brkić navodeći kako je izvjesno da će biti teško te da postoji opasnost da oporavak bude sporiji i dugotrajniji nego što neki optimisti govore.

„Gotovo je sigurno da se ova kriza i onda izlazak iz krize neće ponašati u obliku slova V, pa čak niti u obliku W. Dakle, postoji realna opasnost da bude u obliku slova L, a mi smo to prošli u šest godina izlaska iz krize, u odnosu na druge puno duže i puno kompleksnije, od krivih ekonomskih politika do specifičnosti hrvatske gospodarske strukture, a onda i gospodarske politike koju Hrvatska vodi“, smatra Brkić.

Ekonomija općenito razlikuje četiri vrste recesija koje se označavaju slovima „V“, „U“, „W“ i „L“ koja daju pojednostavljeni grafički prikaz ekonomskih kretanja. Posljednju „L“ recesiju Hrvatska je doživjela u svjetskoj ekonomskoj krizi započetoj 2008. godine, kada je nakon naglog gospodarskog pada u 2009. uslijedilo još pet godina negativnog kretanja BDP-a, uz visoku stopu nezaposlenosti i pad standarda stanovništva.

Recesije obilježene slovom „V“ su kratkotrajne i obilježava ih nagli pad te potom ubrzani oporavak. Slična je recesija obilježena slovom „U“ koju također obilježava nagli pad, ali se boravak na dnu produljuje prije no što dođe do ubrzanog oporavka.

Teže posljedice donosi recesija s dvostrukim dnom obilježena slovom „W“ gdje nakon naglog pada dolazi do slabog oporavka, a onda gospodarstvo ponovo pada.

Što kažu prognoze?

Relativno brz oporavak nakon snažnog pada BDP-a kao posljedice pandemije koronavirusa i zatvaranja gospodarstva Hrvatskoj su predviđale gotovo sve institucije. No, dio ih je počeo korigirati takve prognoze, iako u 2021. godini i dalje očekuju gospodarski rast.

Svjetska banka je u travnju izašla s optimističnom procjenom o padu od 6,2 posto u ovoj i rastu od 4,6 posto u idućoj godini, no u lipanjskoj prognozi ta je kretanja korigirala. Tako sada očekuje pad hrvatskog gospodarstva od 9,3 posto (što je na razini Vladinih očekivanja koja govore o padu od 9,2 posto), dok bi rast u idućoj godini bio na razini 5,4 posto. Vlada ga predviđa na razini 6,2 posto.

Međunarodni monetarni fond, pak, procjenjuje da će hrvatski BDP u ovoj godini pasti 9 posto dok bi u 2021. rastao 4,9 posto. EBRD trenutno govori o padu od 7 posto, nakon čega iduće godine slijedi rast od 6 posto. Hrvatska narodna banka u zadnjim predviđanjima očekuje da će BDP u ovoj godini pasti 9,7 posto, dok će rast iduće godine biti 6,2 posto (Vlada, Hup, Lider).

Europska komisija (EK), prošli je tjedan pogoršala prognoze za Hrvatsku te očekuje da će u ovoj godini zabilježiti pad BDP-a od 10,8 posto, za razliku od 9,1 posto koliko je predviđala prije nekoliko mjeseci. Očekivanja rasta u idućoj godini zadržana su na razini od 7,5 posto.

Što će biti s bankama?

Država je s početkom krize uzrokovane koronavirusom sanirala problem, odnosno mjerama održavala likvidnost gospodarstva, što su radile i druge zemlje. Kako su očekivanja bila da će kriza trajati tri, odnosno maksimalno šest mjeseci, tako su i mjere ciljane privremeno.

„Međutim, problem likvidnosti sada eskalira i prelazi u problem nelikvidnosti. Dakle, firmama sada nije problem nelikvidnost koju će riješiti nekim kreditom, već postaju nesolventne, odnosno trebaju ići u stečaj. Taj problem eskalirat će prema kraju godine“, procjenjuje Lovrinčević.

Onog trenutka kada problem nelikvidnosti preraste u problem nesolventnosti, kako navodi, otvara se i pitanje moratorija na obveze poduzećima koja ih koriste kako bi osigurala likvidnost.

„Dobar dio tih moratorija ići će prema stečaju, što znači da se kriza seli prema bilancama banaka. Tada kreće normalna klasična financijska kriza. To znači da će oporavak biti jako dug“, ocjenjuje Lovrinčević, ponavljajući kako tek treba očekivati novi krug krize.

Koliko je opasna ovisnost o turizmu?

Bez obzira koliko bi se moglo prigovarati na mjere poći gospodarstvu, Brkić se slaže da su one amortizirale prvi udar krize uzrokovane pandemijom koronavirusa i „koliko-toliko konsolidirale priču koja je izgledala užasno“. Međutim, pitanje je što će se događati na jesen.

„To je nešto što je vrlo upitno jer nemamo odgovor na neke fundamentalne stvari. Zatvoriti se definitivno više nećemo, ne samo mi, nego nitko na svijetu – jer ne bi preživjeli. E sada, kakvi će biti monetarni i fiskalni kapaciteti država, to ćemo vidjeti. Do kuda će to moći ići, gdje su ti gornji limiti nečeg što poznajemo kao tradicionalne politike – monetarne i fiskalne. Ako s pandemijskog aspekta jesen bude vruća, mislim da tradicionalne mjere monetarne i fiskalne politike neće biti dostatne, bez obzira na veličinu tih transfera, jer jednostavno ćemo se morati drugačije organizirati, raditi, kupovati, proizvoditi“, veli Brkić, pitajući se što nekom znači da ima novac, a ne može putovati po svijetu.

„Mislim da će dugo biti kako je bilo prije dok ne shvatimo da se svijet promijenio i da nema više kočije kojom smo se vozili“, navodi Brkić.

Pandemija uzrokovana koronavirusom snažno je pogodila gospodarstva svih zemalja članica Europske unije. Međutim, oporavak će biti neravnomjeran i najteže će stradati one zemlje koje u većoj mjeri ovise o turizmu, ocijenila je EK u nedavno objavljenim privremenim ljetnim ekonomskim prognozama (EK).

Hrvatska je prema tim procjenama među tri najteže pogođene zemlje. Najveći gospodarski pad, predviđa se za Italiju (11,2 posto), Španjolsku (10,9 posto) i Hrvatsku (10,8 posto).

Kako je EK ocijenila, udar na gospodarstvo Europske unije je simetričan jer je pandemija pogodila sve države članice. Međutim, „očekuje se znatna asimetričnost pada gospodarstva u 2020. i jačine oporavka u 2021.“. Prema sadašnjim predviđanjima, „razlike u opsegu posljedica pandemije i snazi oporavka među državama članicama bit će još izraženije nego što se očekivalo u proljetnoj prognozi”.

Koliko će kriza pogoditi hrvatske vanjskotrgovinske partnere?

Glavni pokretač gospodarskog pada u prvoj polovici godine, ali i kasnijeg oporavka, trebala bi biti domaća potražnja za koju Komisija procjenjuje da će se brzo oporaviti jer su izbjegnuta velika otpuštanja zahvaljujući državnoj potpori za subvenciju isplate plaća.

Oporavak investicija trebali bi olakšati projekti koji se financiraju europskim sredstvima kao i mjere za očuvanje likvidnosti poduzeća.

Turistički sektor, koji predstavlja većinu izvoznih usluga, u ovoj godini ostat će u depresiji dok će se iduće samo djelomično oporaviti zbog poremećaja u međunarodnim putovanjima. Oporavak izvoza, pak, trebat će više vremena, među ostalim i zbog pogoršanih globalnih izgleda i neizvjesnosti vezane uz međunarodnu trgovinu.

Aktualna ekonomska prognoza EK ukazuje da Hrvatska ne može očekivati brz oporavak od krize uzrokovane koronavirusom.

Pritom ne treba samo gledati ovisnost hrvatske o turizmu. Na domaće gospodarstvo odrazit će se i kretanja u vanjskotrgovinskim partnerima Hrvatske u EU.

Najvažniji vanjskotrgovinski partneri Hrvatske lani su bili Italija, Njemačka i Slovenija. Italiju u ovoj godini prema prognozama EK očekuje snažniji pad BDP no što se za sada prognozira za Hrvatsku, dok bi u idućoj godini mogla rasti po stopi od 6,5 posto.

Njemački BDP će na razini ove godine pasti 6,3 posto dok bi u idućoj godini mogao porasti 5,3 posto. Slovenija bi, pak, tekuću godinu mogla završiti s minusom od sedam posto dok bi iduće godine mogla ostvariti rast BDP-a od 6,1 posto.

Što će biti s eurozonom?

„Oni koji su govorili o brzom oporavku, V oporavku, bili su optimisti koji su mislili da će ovo trajati maksimalno šest mjeseci. Pakao ima devet krugova i neki su bili uvjereni da su u devetom krugu. Tek se silazi u niži krug pakla od jeseni prema zimi, ali daleko je to od devetog kruga pakla“, ocjenjuje Lovrinčević.

Lovrinčević ističe i problematičnu domaću strukturu gospodarstva, odnosno djelatnosti vezane prvenstveno uz turizam za koje se predviđa da će im za puni oporavak trebati dvije do tri godine.

„To je takva struktura ekonomije u kojoj nema oporavka preko noći i zemlje koje imaju takvu strukturu ekonomije ostat će jako dugo u recesiji. Pritom su naši vanjskotrgovinski partneri drastično pogođeni tim istim stvarima, poput Italije“, veli Lovrinčević, naglašavajući probleme koji će se događati na razini EU.

„Možemo mi zatvarati oči pred čim hoćemo, ali cijela Europa će se do jeseni suočiti s činjenicom da su Grčka, pa i Italija, praktično u stečaju i da nemaju odgovor na pitanje kako dalje. Mi ovih dana razgovaramo o eurozoni, što je dobro za Hrvatsku jer se snižava premija rizika, ali objektivno kroz dvije godine eurozona može biti u svojoj najvećoj krizi u povijesti gdje će ona kriza iz 2009. biti malena i smiješna. Nema rješenja za Grčku, Italiju, blizu je i Španjolska“, smatra Lovrinčević.

Sve te zemlje, kao i Hrvatsku, kako objašnjava Lovrinčević, muči i preferencija i ponašanje ljudi, odnosno promjene navika i mogućnost da „neke vrste turizma, poput prekooceanskog, dugoročno nestanu te da tržišta postanu više lokalnog karaktera“. Naime, već sada su prisutne naznake da ni iduća sezona neće biti „normalna“ čak i ako se pronađu zdravstvena rješenja.

„Taman i bilo zdravstvenih rješenja, trebate ponovno uspostaviti, obnoviti turističke kontakte, aranžmane agencija, vratiti operatere… Pitanje je do koje razine će te zemlje moći prihvatiti novu realnost, jer su njihovi resursi dugoročno locirani u sektorima u kojima će doći do promjene preferencija potrošača, ali i relativnih cijena. Dakle, u cijenu će se ukalkulirati i rizik, trošak transporta..“, navodi Lovrinčević, ističući da bi lokalizacija tržišta dugoročno bila loša za Hrvatsku jer bi to krivulju preferencija potrošača odmaklo od sektora koji su nam najvažniji.

Mogu li hrvatski poduzetnici potaknuti oporavak?

Da gospodarska struktura oslonjena na turističke usluge Hrvatskoj ne ide u prilog naglašava i Brkić. Međutim, on upozorava i na još jedan element domaćeg gospodarstva koji „nije baš često u javnom prostoru, ali nije ni bezopasan“.

„Mi u ovoj suludoj – potpuno suludoj, a da ne kažem da je zastarjela – raspravi koja je počela početkom krize o privatnom i javnom, nikada nismo ozbiljno otvorili raspravu o kvaliteti poduzetničkog sloja u Hrvatskoj. Dakle, kako je nastao s aspekta poduzetništva“, navodi Brkić, podsjećajući na privatizaciju provedenu ’90-tih godina i kriminalne radnje koje bi netko drugi trebao rješavati.

„No, pitam se jesmo li dobili poduzetnički sloj koji je uistinu poduzetnički. Ja tvrdim da nismo. Jako puno ljudi će vam posvjedočiti da tih četiri tisuće kuna od države nisu dobili, da su dobili manje, da su otjerani po dva-tri tjedna na godišnji odmor… To nitko ne spominje. Nije da sam protiv privatnog jer dolazim iz javnog, ali gospodo dvije do tri trećine hrvatskih izvoznih proizvoda je inferiorno. Ako je tome tako, onda znači da vi niste ni približno u skladu s trendovima u svijetu, da nemate potencijal ni inovativni niti kreativni i da se stalno izvlačite na državu i pri čemu veliki dio tog sektora radi za državu“, upozorava Brkić.

Hoće li EU pomoći?

Paket pomoći o kojem bi se na razni EU tek trebao postići finalni dogovor, važan je kao odgovor na aktualnu krizu.

„To su izuzetno važna sredstva, ali treba vidjeti koji će biti uvjeti za korištenje pomoći. No, zasigurno će se tražiti drugačije izvođenje politika nego do sada, strukturalno drugačije, jer govorimo o Europi za buduće generacije“, veli Brkić, objašnjavajući kako će EU pomoć članicama zahtijevati strukturalne reforme, poput uvođenja cirkularne ekonomije, korištenja alternativnih, odnosno obnovljivih izvora energije, daleko većih ulaganja u istraživanje i razvoj, radikalnih promjena na tržištu rada.

Pritom Brkić upozorava kako je pomoć uvijek dobro došla ako nije uvjetovana, ali „na pomoći se nikada nitko razvio nije pa neće niti Hrvatska“.

Paket pomoći EU zemljama u teškim problemima, poput Italije ili Grčke može biti privremeno rješenje da pristupe kapitalu, do kojeg bez „akcije“ na EU razini ne bi mogle doći.

„Tu su, naravno, rasprave na razini što je tu zadužujuće, a što može biti olakšavajuće kroz neki transfer. Međutim, nema tu nezadužujućih transfera, jer će se oni u budućnosti morati platiti, a to u budućnosti znači i rast poreznih opterećenja za sve zemlje“, navodi Lovrinčević, procjenjujući kako će za dvije godine ključne teme kojima će se svijet baviti biti razina javnog duga, otpis, restrukturiranje duga.

„I tu će biti svega i svačega, od otpisa za pojedine zemlje, bankrota do rastezanja toga na 40-50 godina. Tu će vjerojatno biti i potrebe za konferencijama na razini svijeta, neke vrste dealova. S tim da su uvijek ti dealovi bili prema slabijim zemljama, ali ovog puta su velike zemlje u problemima. A svi su ti dugovi u bilancama banaka“, veli Lovrinčević, pomalo ironično dodajući kako su sada odjednom čuđenja što nema brzog oporavka pa i EK to uočava i navodi da će oporavak biti duži.

„Nagodinu u ovo doba, ponovo će se to produžiti i predviđati da će oporavak biti duži i da će se vidjeti u 2022. ili 2023. godini, jednostavno jer će eskalirati elementi o kojima govorim“, predviđa Lovrinčević, podsjećajući na nesolventnost koja slijedi i „zombi kompanije koje egzistiraju i koje će morati propasti“. A kada propadnu, trebat će se realizirati gubitci burza, banaka, kredita, rezervacija.

„Svijet se održava na umjetan način već jedno šest mjeseci, međutim, do kraja godine taj umjetan način više neće moći parirati nelikvidnosti“, zaključuje Lovrinčević. Što se tiče Hrvatske u tom svijetu, izražava bojazan da ćemo 2025. godine biti na razini 1978. godine; imat ćemo, kaže, nove tehnološke gadgete, ali će nam dostupnost kvalitetne hrane, zdravstvenih usluga, mogućnost putovanja, odlaska na odmor biti na razini otprije 40 godina.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Želite nas upozoriti na neodgovorno ponašanje političara? Pišite nam na info@faktograf.hr ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.


Iz kategorije "Analize"