Na internetskoj stranici Istinom protiv laži objavljen je tekst u kojem se prenose tvrdnje njemačkog liječnika i bivšeg zastupnika u Bundestagu Wolfganga Wodarga, da će cjepivo protiv korone promijeniti gene ljudima.
“Planiranim cijepljenjem, želi se ljude genetski modificirati, iako je u zakonima EU pri definiciji GMO (genetski manipuliranih organizama), izuzeta primjena ove definicije na ljudima”, navodi se u tekstu.
Objava je arhivirana ovdje.
Wodarg je tezu o genetski modificirajućim cjepivima iznio 29. svibnja na svojoj Facebook stranici, a zatim je svoje tvrdnje proširio u blog objavi od 12. lipnja. Faktograf je već pisao o ranijim netočnim Wodargovim tvrdnjama, o čemu možete čitati ovdje.
Wodarg tvrdi da DNA i RNA cjepiva predstavljaju genetski inženjering
U tekstu na portalu Istinom protiv laži može se naći dosta konfuznih rečenica i tvrdnji (primjerice: “To su slučajevi liječenja teških bolesnika, primjenom lijekova koji sadrže RNK ili DNK. Primjenom samo takvih lijekova, ali ne i cjepiva”), zbog čega smo pročitali izvornu Wodargovu objavu kako bismo shvatili što se točno u njoj tvrdi.
Wodarg se u svojoj objavi od 12. lipnja osvrće na činjenicu da se u kliničkoj fazi ispitivanja cjepiva protiv SARS-CoV-2 virusa nalazi njih sedam (podaci Svjetske zdravstvene organizacije od 9. lipnja) koji se baziraju na rekombiniranoj RNA ili DNA molekuli, što po njemu “nema veze s cijepljenjem, nego je to genetski inženjering ljudi koji se prodaje pod lažnom zastavom”.
Wodarg navodi da “rekombinantna RNA, koja je unesena u ljudske stranice, mijenja genetski proces i stoga može biti klasificirana kao genetska modifikacija stanica ili organizma, jer genetsko modificiranje nije ograničeno na direktnu promjenu DNA”. I dalje: “Ljudi će biti modificirani planiranim “cjepivima”, unatoč tome što je zakonodavstvo isključilo korištenje ovog termina na ljude kad se definiraju genetički modificirani organizmi. Ovo je napravljeno kako bi se izbjeglo protivljenje zagovornika ljudskih prava, iako bi isti postupak na životinjama doveo do ovakve oznake. Ljudi su već genetički modificirani u posebnim slučajevima. To su slučajevi ‘genske terapije’ i podložni su brojnim zakonodavnim preprekama”.
Znanstvenici: DNA i RNA cjepiva ne izazivaju trajne ili nasljedne promjene genetskog materijala
Budući da Wodarg u svojoj objavi tvrdi da mRNA cjepivo spada pod genetsko modificiranje i za isti bi se postupak nad životinjom tvrdilo da je genetski modificirana, za komentar smo se obratili doc.dr.sc. Marku Močibobu s Kemijskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, dr.sc. Nenadu Malenici sa Zavoda za molekularnu biologiju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta te dr. sc. Dragomiri Majhen s Instituta Ruđer Bošković.
“Za početak, još ne znamo koje će od cjepiva koja su u istraživanjima doći u upotrebu. Cjepiva mogu biti mrtvi ili oslabljeni uzročnici bolesti, bezopasni mikroorganizmi koji eksprimiraju (proizvode) neki netoksični protein patogene vrste kako bi aktivirali naš imuni odgovor, cjepivo može biti i pročišćeni protein uzročnika bolest ili pak (a sad dolazimo do tvrdnje dr. Wodarga) gola DNA ili RNA. U ovom zadnjem slučaju, ideja je da naše stanice na temelju DNA ili RNA upute sintetiziraju protein uzročnika bolesti kako bi izazvali imuni odgovor. To ne spada u domenu genetičke modifikacije”, kaže dr. sc. Malenica.
“Prema uobičajenom i široko prihvaćenom shvaćanju pojma genetskih modifikacija i (nastajanja) genetski modificiranih organizama, promjena genetskog materijala domaćina mora biti trajna i nasljedna. Korištenjem sintetske RNA i unosom sintetske RNA u ljudski organizam ili ljudske stanice nije moguće izazvati trajne ili nasljedne promjene genetskog materijala u ljudskim stanicama”, pojašnjava doc. dr. sc. Močibob.
“mRNA, a samim time i mRNA cjepivo, ne ugrađuje se u genom domaćina te ni na koji način ne može promijeniti genetski materijal domaćina. S obzirom da se genetska modifikacija definira kao namjerna izmjena nasljednoga genetskog materijala organizma, unos mRNA cjepiva se ne može smatrati genetskom modifikacijom. S obzirom da se genetski modificirani organizam (GMO) definira kao organizam u kojem je genetski materijal izmijenjen na način koji se ne pojavljuje prirodnim putem parenjem i/ili prirodnom rekombinacijom, a imajući na umu da mRNA ne unosi modifikacije genetskog materijala domaćina, unosom mRNA cjepiva ne nastaje GMO”, slaže se dr. sc. Majhen.
Vezano za tvrdnju da bi “isti postupak na životinjama doveo do ovakve oznake (GMO, op.a.)”, doc. dr. sc. Močibob kaže da za to nema osnove. “Koliko mi je poznato ovakvi oblici terapije ili cjepiva se ne koriste kod životinja, pa je teško reći kakav stav bi zauzeo zakonodavac kada bi takav postupak bio moguć”, kaže.
“Dr. Wodarg interpretira da će de facto doći do genetičke modifikacije na način da se uneseno DNA ili RNA cjepivo ugradi u naš genom (nasumično u neki od ljudskih kromosoma). Prvo, dizajn DNA vakcine je kružna DNA koja se u pravilu ne ugrađuje u genom. RNA je druga vrsta molekule i u principu neće biti supstrat za gene koji sudjeluju u normalnom procesima DNA popravka u stanici. U oba slučaja, vijek trajanja DNA ili RNA cjepiva je relativno kratak i njegova funkcija je obavljena čim se stvori određena količina proteina koji od tog cjepiva potječe. Ideja je da stanica “pročita” uputu na DNA ili RNA i sintetizira spomenuti protein patogena koji onda predstavlja antigen za naš imuni sustav. Čak i da se dogodi ugradnja DNA cjepiva u ljudski genom, ona je lokalna (dogodila bi se na mjestu ištrcavanja cjepiva npr. u mišić). Eventualne mutacije izazvane takvom ugradnjom ne mogu se prenositi na potomstvo”, objašnjava dr.sc. Malenica.
mRNA cjepivo kao terapija za liječenje tumora
Na pitanje kad su istraživanja na ovim cjepivima počela, te koje su potencijalne koristi i rizici ovih cjepiva, dr. sc. Majhen kaže:
“Tijekom proteklog desetljeća, velike tehnološke inovacije i ulaganja u istraživanje omogućili su da mRNA postane obećavajući terapeutski alat u području razvoja cjepiva. Primjena mRNA ima nekoliko korisnih svojstava u odnosu na klasična cjepiva. Prvo, sigurnost: kako je mRNA neinfektivna, neintegrirajuća platforma, ne postoji potencijalni rizik od infekcije ili insercijske mutageneze. Uz to, mRNA se razgrađuje normalnim staničnim procesima, a njezin poluživot in vivo može se regulirati korištenjem različitih modifikacija i načina unosa u stanicu. Drugo, djelotvornost: različite modifikacije čine mRNA stabilnijom i efikasnijom. Treće, proizvodnja: mRNA cjepiva imaju potencijal za brzu i jeftinu proizvodnju u velikim količinama. Upravo je činjenica da je tehnologija mRNA cjepiva relativno nova, razlog što do sada ovakvo cjepivo nije bilo dostupno. Trenutno postoji više od 50 kliničkih istraživanja u fazama II, III i IV u kojima se ispituje mRNA ne samo kao cjepivo protiv infektivnih bolesti (SARS-CoV-2, HIV, citomegalovirus) već kao i pristup u liječenju tumora”.
Ni modifikacija genskom terapijom nije nasljedna
Zamolili smo i za pojašnjenje djelovanja genske terapije, te pitali spada li ova vrsta liječenja u genetsko modificiranje.
“Genska terapija koristi se kod nositelja genetičkih bolesti koji putem modificiranih virusa primaju funkcionalnu kopiju gena koja se nasumično ugrađuje u njihov genom. To je tzv. genska terapija prve generacije koja je bila povezana s određenim rizicima (poznati su slučajevi tako izazvanih leukemija) jer se funkcionalni gen ugrađuje u genom nasumično i može izazvati mutacije u genu u koji se ugrađuje. Nove generacije genske terapije koje se sada stavljaju na tržište nemaju više takav rizik. Da, kod genske terapije kod koje se u genom trajno ugrađuje funkcionalna kopija gena (koji je neaktivan kod pacijenta) može se reći da je riječ o genetičkoj modifikaciji. No ni u tom slučaju, to nije nasljedna genetička modifikacija”, kaže dr.sc. Malenica.
“U zadnje vrijeme razvijaju se različiti oblici genske terapije, prvenstveno za stanice hematopoetskih (krvotvornih) tkiva. No važno je naglasiti da se radi o terapijama koje su tek u razvoju, začecima ili nisu u širokoj primjeni, a ograničene su isključivo na somatske (tjelesne) stanice. To znači da takve genetske promjene nisu nasljedne i ne prenose se na potomstvo – genetske modifikacije zametnih stanica (spolnih stanica) su striktno zabranjene”, napominje doc. dr. sc. Močibob.
Stanice kao svojevrsni bioreaktori
Upitali smo sugovornike da komentiraju još jedan navod iz teksta: “Ali sada sa ovim novim “cjepivom”, tj, genetskom manipulacijom, naše ljudske stanice trebaju biti reprogramirane, da postanu neka vrsta bioreaktora, za unutrašnju proizvodnju cjepiva. Dakle, cilj je da se cjepivo neće više proizvoditi iz kokošijih embriona ili na umjetni način u tehničkim bioreaktorima, već će sada sa ovim “cjepivom” želi napraviti to, da se naše stanice tako modificiraju, manipuliraju, da same proizvode nova cjepiva, od sebe samih, od naših vlastitih stanica!”
Da, to je u osnovi točno – kažu naši sugovornici.
“Umjesto da se ogroman novac troši na proizvodnju u kokošjim embrijima, DNA vakcine su daleko jeftinije, zato i jesu atraktivne kao koncept: uštrca se DNA za antigen u mišić, naše stanice na temelju te upute proizvedu proteinski antigen npr. virusa (u tom smislu stanice postaju “bioreaktor”) te se izazove imuni odgovor”, kaže dr. sc. Malenica.
“Unosom sintetske RNA stanice se mogu prolazno “preprogramirati” i poslužiti kao svojevrsni “bioreaktori”, ali to je samo privremeno. Ne mora biti ništa loše da stanice proizvode antigen, umjesto da se strani antigen injekcijom unosi u organizam. Mnogi lijekovi također djeluju na različite enzime i metaboličke puteve i također “manipuliraju” staničnim procesima”, tvrdi doc. dr. sc. Močibob.
Spomenimo i da je Reuters već demantirao slične navode o genetskim modifikacijama, kao i Deutsche Welle koji je objasnio kako djeluju DNK i RNA cjepiva.
Tvrdnje da će cjepivo protiv SARS-CoV-2 virusa genetski modificirati ljude pojavile su se još sredinom svibnja, što je Faktograf demantirao. Također, objasnili smo da DNA manipulatori i DNA multiplikatori ne postoje u vakcinologiji.
Ovaj tekst je naknadno nadopunjen izjavama dr. sc. Dragomire Majhen.
