Faktograf.hr

Samo činjenice

Nagorno Karabah nije Armenija, isto kao što “Herceg-Bosna” nije Hrvatska

nagorno-karabah
EPA/AZIZ KARIMOV

Na Instagram profilu hrvatskaslava95 objavljena je dezinformirajuća ilustracija koja šalje poruku da Artsakh, nepriznata država na azerbajdžanskom teritoriju, pripada Armeniji, a “Herceg-Bosna” Hrvatskoj.

U opisu objave arhivirane ovdje autori pozivaju na borbu protiv Islama te još navode:

“27. rujna 2020 godine Azerbajdžan je počeo intenzivne topničke napade na Nagorni Karabah, sporni teritorij pod nadzorom Armenije i većinski nastanjen armenskim stanovništvom. Ne zaboravite i Hrvatske žrtve 1990tih godina u HRHB počinjene od strane ARBIH. Zato braćo ne dajte svoje zemlje i borite se u ime križa i slave protiv Islama!”

Riječ je o Instagram profilu na kojem se može naći nekoliko objava protumigrantskog sadržaja, ali i onih u kojima se slavi “Herceg-Bosna”.

Budući da ćemo se u ovom tekstu fokusirati na tvrdnje o sukobu na području Nagorno Karabaha, valja samo kratko podsjetiti kako je, prema presudi Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, nekadašnji politički i vojni vrh “Herceg-Bosne” proglašen krivim za udruženi zločinački pothvat protjerivanja i ubijanja Bošnjaka u Bosni i Hercegovini. Kako se navodi u presudi, cilj je bio da se trajno uklone i etnički očiste Bošnjaci iz onih dijelova BiH koji su proglašeni Herceg-Bosnom te da se ta područja pripoje Hrvatskoj, ili da se proglase državom unutar BiH. Drugim riječima, “Herceg-Bosna” nije Hrvatska.

No vratimo se sukobu na Kavkazu. Informacija da je 27.rujna Azerbajdžan prvi počeo s napadima spominje se i u vijesti portala Dnevno.hr. Međutim, činjenica je da se ne zna se tko je prvi počeo sukob u Nagorno Karabahu. Armenske vlasti tvrde da je to jutro Azerbajdžan započeo zračne i topničke napade, dok Azerbajdžan navodi kako je riječ o protuofenzivi kao odgovoru na vojnu provokaciju.

Kako su se borbe nastavile, tako je Armenija je proglasila vojno stanje i opću mobilizaciju, a vlasti u Azerbajdžanu su u nekim regijama najavile ratno stanje. Budući da brojke jedne strane pobijaju one koje dolaze s druge, nije sigurno koliko je dosad ljudi izgubilo živote u sukobima (Politico).

Artsakh nije Armenija

Kako bi objasnili kontekst sukoba u Nagorno Karabahu, obratili smo se Davoru Bobanu, profesoru koji na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu predaje kolegij “Novi autoritarni sustavi: Rusija i postsovjetski prostor”.

Boban kaže kako su sukobi između Armenaca i Azera počeli krajem 80-ih, no kako tenzije sežu još od onda kada je sporni teritorij kao Autonomna oblast Nagorno Karabah 1920. godine pripojen Azerbajdžanskoj Sovjetskoj Socijalističkoj Republici. Dio povijesnih izvora navodi da je to bila Staljinova odluka, donesena unatoč tome što su većinu na tom teritoriju činili Armenci koji nisu htjeli pripadati Azerbajdžanu.

“Sukobi su počeli 1988. godine u jeku Gorbačovih perestrojki. Autonomna oblast Nagorno Karabah provodi referendum, proglašava neovisnost i izlazak iz Azerbajdžana te pripojenje Armeniji. To nije bilo neočekivano jer su oko 75 posto stanovništva tog područja činili Armenci, a 22 posto Azeri. Sukobi su trajali neko vrijeme, a onda je 1991. godine počeo rat koji je trajao do svibnja 1994. godine, kada je uslijedilo primirje. U tom ratu Azerbajdžan je zapravo stradao zato što su izgubili Nagorno Karabah, ali i neke druge okruge koje su graničile s tim područjem. Armenci su na tom teritoriju proglasili Republiku Artsakh (armenski naziv za Nagorno-Karabah), odnosno Republiku Nagorno Karabah. U tim sukobima je i s jedne i s druge strane došlo do progona i etničkih čišćenja. Armenci su pobjegli iz Azerbajdžana, a Azerbajdžanci iz Armenije i Nagorno Karabaha”, kaže Boban.

Republiku Nagorno Karabah ne priznaje međunarodna zajednica. Za vrijeme rata devedesetih, Vijeće UN-a donosi rezoluciju koja ne priznaje neovisnost te države i u kojoj se  osuđuje okupacija azerbajdžanskog teritorija. Isto tako, u rezoluciji se poziva armenska vlada da iskoristi svoj utjecaj kako bi Armenci koji žive na području Azerbajdžana poštivali međunarodno pravo.

“Armenci od 1994. drže to područje pod okupacijom. Azerbajdžan je zadržao tek mali dio teritorija stare Autonomne oblasti Nagorno Karabah. Osim tog malog dijela kojeg kontroliraju, Azeri na tom teritoriju zapravo nemaju nikakvog utjecaja. Kada je riječ o povijesnom pravu na Nagorno Karabah, moglo bi se reći da to pravo više imaju Armenci. Povijest govori da su u zadnjih tisuću i nešto godina na tom području uvijek bile armenske vladavine, ovisne ili neovisne države, ovisno o vremenu. Isto tako, Armenci tamo čine veći dio stanovništva. Međutim, jednom kad se uspostave granice, onda je to manje-više gotova priča. Taj se slučaj može usporediti sa Krimom.  Veće povijesno pravo na taj teritorij ima Rusija nego Ukrajina, no to ne mora značiti da treba doći do otimačine teritorija od strane jedne države”, kaže Boban koji se slaže s tim da se ne može jasno utvrditi tko je krajem rujna započeo sukobe.

“To je slično s nedavnim incidentom na granici Indije i Kine od početka rujna, gdje je jedna strana optužila drugu za početak provokacija. Teško bi bilo reći kome je u interesu sukob. Možda više ide na stranu Azerbajdžana koji ima puno jaču vojsku, ali samo pod uvjetom da Rusija i Iran ne uđu u sukob na stranu Armenije. Rusija ima interes da Armenija drži taj dio Azerbajdžana jer na taj način ona ima svoj utjecaj na Južnom Kavkazu. Turska pak podupire suprotnu stranu. Sve to čini jedan osjetljiv raspored snaga među državama od kojih svaka ima svoj interes”, smatra Boban.

Kako navodi, Armenci imaju veliku dijasporu koja preko medija širi svoju propagande. Međutim, prema međunarodnom pravu, oni ne mogu imati državu na tom području jer je to dio Azerbajdžana, stoga se na neki drugi način moraju riješiti pitanja ljudskih prava i slobode etničkih manjina.

Sukobi se nastavljaju

Prema zadnjim informacijama, Azerbajdžan tvrdi da su armenske snage raketirale grad Ganju, dok vlasti u Nagorno Karabahu navode kako su Azeri napali neka područja te regije te grad Stepanakert (Hina).

Nadalje, azerbajdžanske vlasti optužile su Armeniju da je lansirala rakete za ciljanje naftovoda koji azerbejdžansku naftu nosi u Tursku, ali i istaknule da je njihova vojska odbila taj napad. Glasnogovornica armenskog Ministarstva obrane odbacila je te navode.

U međuvremenu, armenski premijer Nikol Pašinjan u intervjuu za BBC branio je prisutnost svoje zemlje u Nagorno Karabahu. Koristeći armenski naziv za to područje, Artsakh, Pašinjan je rekao da je to “Armenija, zemlja Armenaca”. Osim toga, tvrdi da se regija suočila s napadima kombiniranih snaga Azerbajdžana, Turske i “teroristima” iz Sirije.

Turska je umiješanost u sukobe negirala, iako je ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu rekao je da se “status quo mora promijeniti” . Pritom je dodao da Turska poštuje teritorijalni integritet Azerbajdžana te da je spremna pružiti vojnu pomoć (Al Jazeera).

Prema pisanjima ruske novinske agencije Intefax, rusko ministarstvo vanjskih poslova priopćilo je da je, u pregovorima s Azerbajdžanom i Armenijom, organiziran mogući sastanak u Moskvi s dvoje ministara vanjskih poslova zaraćenih država (Al Jazeera).

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Sumnjate u točnost viralnih objava na društvenim mrežama? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.

Faktograf.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice Faktograf.hr slažete se s korištenjem kolačića.