Nakon što je gostujući u programu N1 general Pavao Miljavac rekao kako je braniteljsko iznošenje plinskih boca na Savsku cestu u svibnju 2015. imalo elemente terorističkog čina, ministar branitelja te potpredsjednik Vlade zadužen za nacionalnu sigurnost Tomo Medved njegove je riječi komentirao:
“Sam taj čin smo i mi svi hrvatski branitelji osudili istog trenutka. Govorim o činu postavljanja plinskih boca na cestu i plinske boce su vrlo brzo uklonjene. Taj čin, kao i prosvjed hrvatskih branitelja, bio je posljedica apsolutno neprihvatljivog i neodgovarajućeg odnosa tadašnje vlade prema hrvatskim braniteljima (..) Taj čin prosvjeda hrvatskih branitelja ne može se povezivati ni na koji način s onime što sada vidimo“.
Okupljeni branitelji u šatoru na Savskoj 66 blokirali su 28. svibnja 2015. godine u večernjim satima promet Savskom cestom, u vrijeme kada je policija okružila Crkvu sv. Marka u koju su se povukli prosvjednici predvođeni Josipom Klemmom i Đurom Glogoškim. Branitelji su tog dana održali neprijavljeni prosvjed na Trgu svetog Marka, a nakon što su iza 22 sata – do kada je inače bilo dopušteno prosvjedovanje na tom trgu – odbili napustiti lokaciju, sukobili su se pripadnicima interventne policije.
Mediji su tada izvještavali kako je na Savskoj stanje napeto jer su branitelji prijetili da će raznijeti plinske boce koje su stavili na cestu.
Policija je naknadno priopćila kako su branitelji u dva navrata između 22.28 i 23 sata nakratko zaustavili promet Savskom ispred kućnog broja 66, na kojem je sjedište Ministarstva branitelja te da su pritom na kolnik iznijeli tri plinske boce.
Do sada u javnosti nije bilo poznato da su branitelji „sam taj čin osudili istog trenutka“, kao što kaže Tomo Medved koji je postao ministar u HDZ-ovoj vladi nakon što je i sam boravio u šatoru na Savskoj.
Takvu javnu osudu nismo do sada čuli niti od samog ministra Medveda. Obilježavajući treću obljetnicu šatora, 20. listopada 2017., tada već kao aktivni ministar branitelja, Medved je, tako, nakon Đure Glogoškog održao govor pun priznanja „jedinstvenom prosvjedu u novoj hrvatskoj povijesti nakon kojeg se sve promijenilo“ te ustvrdio kako je hrvatske branitelje na prosvjed „prisililo poniženje i izostanak dijaloga“.
Spomen obilježje tijekom prosvjeda preminuloj Nevenki Topalušić tu je, rekao je tom prilikom, „kao podsjetnik i nas koji danas radimo u Ministarstvu hrvatskih branitelja i onih koji će doći poslije nas, da je jednom bila politika koja nije željela razumjeti ljude koji su najzaslužniji za slobodu domovine“.
Tijekom tog govora ili bilo kojeg prije ili poslije njega ministar Medved nije osudio nijednu dvojbenu metodu kojima su se prosvjednici poslužili.
Ravnateljstvo: najveći napad na policijske službenike do sada
Uz plinske boce na cesti, paralelno se istog dana zbivalo i opasno naguravanje s policijom na Trgu svetog Marka.
Ravnateljstvo policije nekoliko dana nakon događaja priopćilo je kako medijski napisi i izjave o postupanju interventnih policajaca za vrijeme braniteljskog prosvjeda ispred Vlade i u Crkvi sv. Marka 28. i 29. svibnja 2015. predstavljaju “najveći napad na policijske službenike i policijsku službu do sada”.
Bilo je to, naravno, godinama prije napada kojeg je ovog 12. listopada na Trgu svetog Marka počinio 22-godišnji Danijel Bezuk. Iako ministar Medved tvrdi da se događaji s braniteljskog prosvjeda ne mogu ni na koji način povezivati s užasnim činom kojeg je počinio mladi napadač, a istina je da nitko ranije nije pucao iz automatskog oružja na policiju ispred Vlade, podudarnost je da je za prosvjed odabrano isto mjesto, Trg svetog Marka, koje simbolizira pobunu protiv Vlade te da je u oba slučaja bilo nasilja i napadnuta je policija.
Na nagrađivanoj fotografiji Pixsellovog Željka Lukunića vidljivo je kako prosvjednici te 2015. napadaju mladog interventnog policajca. Policija je priopćila da se na fotografiji nalazi „Stjepan Ursa, policijski službenik iz srca naše Slavonije, strastveni sportaš i uzorni policijski službenik za kojeg kolege i rukovoditelji imaju samo riječi hvale. Čovjek koji je 1991. godine imao tri godine. Čija obitelj oplakuje svoje stradale u Domovinskom ratu i još uvijek traga za nestalima. Sin dragovoljca i hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata”.
U spomenutom govoru od prije tri godine ministar Medved je ustvrdio i kako je branitelje na prosvjed „prisililo poniženje i izostanak dijaloga“. Pri tome je potrebno reći da tadašnji premijer Zoran Milanović nije pristao na braniteljske zahtjeve za smjenom tadašnjeg ministra Freda Matića i njegovog pomoćnika Bojana Glavaševića, ali se jest u više navrata uzalud sastajao s izaslanicima branitelja.
Milanovića je upravo jedan od sastanaka s predstavnicima branitelja, neslužbeni sastanak s kojeg su detalji preko snimke procurili u javnost, smatra se, koštao izbornog poraza 2016. godine, jer je zbog tadašnje retorike izgubio podršku lijevog političkog krila. Taj je sastanak, međutim, održan u kolovozu 2016. godine, nekoliko mjeseci nakon što su šatoraši napustili Savsku. Milanović tada više nije bio premijer, ali su sve ankete SDP-u davale prednost nakon što se Vlada HDZ-a i MOST-a netom neslavno raspala.
Paljenje vatre, razbijanje prozora, gađanje djelatnika ministarstva
Zanimljivo je da je prvi dan prosvjeda na platou u Savskoj 66 bio 20. listopada 2014., jutro nakon što je priveden zagrebački gradonačelnik Milan Bandić.
Uz Josipa Klemma i Đuru Glogoškog, predsjednika Udruge stopostotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida prve skupine, na tom su prvom okupljanju bili i Mirko Ljubičić Šveps, čelnik zagrebačke Hvidre i zaposlenik Holdinga (koji je kasnije u međubraniteljskim okršajima smijenjen s čela Hvidre), i Ilija Vučemilović Šimunović, bivši predsjednik Zbora veterana gardijskih postrojbi. Iako nije bilo jasno zašto prosvjeduju, tvrdili su kako su se okupili jer “smatraju da se osjećaju poniženima i zaboravljenima”.
Ubrzo se kao razlog za okupljanje počelo navoditi kako su nezadovoljni tadašnjim ministrom branitelja Fredom Matićem i njegovim pomoćnikom Bojanom Glavaševićem. Navodno su upravo u jednoj Glavaševićevoj tvrdnji izrečenoj na tribini našli povoda za prosvjed. “Kako to da hrvatski branitelji, civilne žrtve rata s hrvatske strane, boluju od niza malignih oboljenja i PTSP-a, a to je populacija koja je dobila rat, pobijedila u njemu i ostvaruje brojna prava, uključujući mirovine. S druge strane, imamo korpus populacije sa strane Krajine koja je izgubila rat, nema prava i nema PTSP. Možda ih mi ne vidimo jer nisu u bolnicama. To pitanje još nema odgovor i treba na njega odgovoriti, zar ne”, rekao je Glavašević, što su branitelji navodno protumačili na način da se žrtva i agresor izjednačavaju.
Tezu da je početak prosvjeda koji je, bez službene dozvole, potrajao 555 dana mogao biti povezan s uhićenjem Bandića podebljava i podatak da su u ožujku 2015. predstavnici branitelja iz šatora potpisali peticiju protiv „političkog hapšenja“ Milana Bandića, a gradonačelnik im se, osim tehničke pomoći, odužio i na način da je 425. dana prosvjeda svečano na platou ispred Ministarstva branitelja otkrio spomen trg Nevenke Topalušić, u spomen na prosvjednicu koja je bila stopostotni invalid i umrla je ispred ministarstva već na drugi dan prosvjeda.
Prema jednoj izjavi Glavaševića, iako su Josip Klemm i Đuro Glogoški bili u prvom redovima i postali simboli protuvladina pokreta, oni nisu bili jedini. “Na samom početku protest su inicirali Mirko Ljubičić Šveps i Miodrag Demo, bliski suradnici zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića koji je tog 20. listopada završio u pritvoru zbog optužbi za korupciju. Međutim, Ljubičić i Demo su se ubrzo povukli, a pojavili su se novi igrači, koji su dotad bili u pozadini”.
Ubrzo je pred Ministarstvom niknuo šator s parolom „1991-oba su pala, 2015-oba će pasti“, koja je poručivala da je glavni cilj šatoraša smjena tadašnjeg premijera Zorana Milanovića i predsjednika Ive Josipovića.
Šator je dočekao proglašenje pobjede HDZ-ove predsjedničke kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović, koju je odmah i proslavila na tom mjestu, ali se i zadržao sve dok se nije ustalila nova vlada HDZ-a, a novi ministar branitelja došao iz njihovih redova. Još u veljači 2015. Ante Deur, koji je kao predsjednik Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojba bio jedan od vođa prosvjeda, postao je savjetnik za braniteljska pitanja predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, zadržavši veze sa šatorom koji je želio smjenu vlade, a danas je saborski zastupnik HDZ-a.
Mediji (Jutarnji list, Net ) pisali su da šatorom zapravo upravlja Milijan Brkić, desna ruka tadašnjeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka koji je i sam posjećivao šatoraše, a u prosincu 2014., u društvu drugih HDZ-ovih zastupnika, obišao ih je i Andrej Plenković.
Od prvog dana situacija u Savskoj 66 bila je vrlo napeta. Ispred šatora je zapaljena vatra za grijanje, Glavašević je prilikom ulaska u Ministarstvo zaliven vodom, razbijen je prozor na zgradi, sedmog dana prosvjeda benzinom se polio i zapalio branitelj Damir Čakanić, ali je, srećom, brzom intervencijom spašen, a prijetilo se i „krvavim Božićem“. Napetosti su kulminirale gore opisanim plinskim bocama i neredima na Trgu svetog Marka.
Ideju da je i sam šator pridonio radikalizaciji hrvatskog društva koja je kulminirala nedavnim napadom na Banske dvore nije u petak odbacio premijer Andrej Plenković na konferenciji za novinare koju je sazvao kao odgovor na ranije prozivke predsjednika Milanovića. Na novinarsko pitanje može li se, kad je riječ o radikalizaciji ignorirati prosvjed branitelja, odnosno plinske boce, Plenković je odgovorio:
„Ja vam nisam rekao da je on (Milanović op.a) jedini razlog“, da bi potom krenuo objašnjavati kako je on u šatoru „bio samo jedno jutro“, i to na dan kada mu se rodio sin. „To je bilo vrlo kratko i nikakvog govora mržnje od mene i drugih koji su tamo samnom bili nije bilo“, opravdavao se.
Materijalni razlozi
Prosvjed u Savskoj 66, kazao je Medved, “bio je posljedica apsolutno neprihvatljivog i neodgovarajućeg odnosa tadašnje vlade prema hrvatskim braniteljima”.
Ovdje treba reći kako je bunt započeo u vrijeme kada se vlada Zorana Milanovića još uvijek borila s recesijom. Iako su branitelji i tada uživali neka posebna prava, razljutile su ih najave o smanjenju mirovina koje prolaze 5000 kuna za 10 posto, nakon što je slično napravljeno još u vrijeme vlade Jadranke Kosor, te zamjena opskrbnina minimalnom naknadom, a trebali su, po novom, platiti i PDV prilikom uvoza automobila. Ono što ih je naročito razljutilo je odvajanje boračkog od redovitog radnog staža pri izračunu mirovina.
‘Mi čitamo ono što piše u Zakonu o mirovinskom osiguranju, a tamo piše da će se mirovine hrvatskih branitelja usklađivati na prijedlog ministra rada i ministra financija sukladno mogućnostima državnog proračuna. Kako se mirovine mogu mijenjati na gore, tako se mogu mijenjati i na dolje ako ne bude sredstava u državnom proračunu’, osuđivao je Glogoški.
Tražili su, također, i da se njihova prava zaštite ustavnim zakonom o pravima branitelja.
Po dolasku Plenkovićeve vlade, jedan od prvih poteza bile su upravo promjene spomenutog zakona o mirovinama, a u prosincu 2017. donesen je i novi Zakon o hrvatskim braniteljima, koji je omogućio znatno povećanje izdataka u korist braniteljske populacije. Uz spomenuto, Vlada je odmah sakrila registar branitelja te otvorila mogućnost naknadnih prijava za status.
