Pod povećalom

Svijet poslije američkih izbora

Joe Biden idući je američki predsjednik. Analiziramo kakvu će vanjsku politiku voditi Biden i kako će njegov mandat utjecati na ostatak svijeta.
EPA/DIVYAKANT SOLANKI

“Europa ne može ostati ujedinjena bez Sjedinjenih Država! U Europi nema moralnog središta! Kada su u protekla dva stoljeća Francuzi, ili Britanci, ili Nijemci, ili Belgijanci, ili Talijani krenuli putem ujedinjenja tog kontinenta kako bi se usprotivili genocidu? Jedini razlog zašto se nešto u tom smislu događa je zato što Sjedinjene Američke Države konačno, KONAČNO, razumiju svoju ulogu.”

Tako je u američkom Senatu vikao Joe Biden u prosincu 1995. godine zahtijevajući ukidanje embarga na oružje za Bosnu i Hercegovinu kako bi, obrazlagao je srčano, Muslimani u BiH dobili priliku za obranu od srbijanske agresije.

Predlažemo da i sami pogledate taj dio strastvenog Bidenovog govora koji pokazuje da je tada 53-godišnji Senator u punoj snazi imao jasna stajališta o geopolitičkim i strateškim događanjima u našem dijelu svijeta.

Ovaj je govor jedan od razloga zašto su u bliskom susjedstvu toliko oprečna stajališta o Bidenu, kojega Bošnjaci nazivaju velikim prijateljem BiH, a Srbi srbomrscem.

Bidenu se, što su više puta dali do znanja, ne vesele ni srbijanski Predsjednik Aleksandar Vučić, ni mađarski premijer Viktor Orban, niti slovenski premijer Janez Janša. Hrvatska je kopnena granica tako većim dijelom okružena državama čiji su sadašnji vlastodršci otvoreno simpatizirali doktrine Donalda Trumpa o nacionalnim obnovama.

“Budućnost ne pripada globalistima, budućnost pripada domoljubima, budućnost pripada suverenim i neovisnim državama,” govorio je Donald Trump u Ujedinjenim narodima, dajući tako vjetar u leđa nacionalistima širom svijeta, pa tako i konzervativnijim snagama u Hrvatskoj i Srbiji koje u Trumpu vide svjetskog vođu desnice.

Hoće li Joe Biden imati snage i pluća za puhnuti iz suprotnog smjera? Kako će se njegove godine u Bijeloj kući odraziti na Hrvatsku, Europu i cijeli svijet? Na ta ćemo pitanja pokušati odgovoriti u nastavku ovog teksta.

Amerika sita, Zemlja cijela, a Hrvatska plinarski igrač

Iako će Biden sigurno pokušati obnavljati napuknuća u vezama SAD-a i Europe, pitanje je što će reći američka javnost, smatra komentator tjednika Atlantic Tom McTague koji sumnja da će građani SAD-a ponovno prešutno pristajati da se iz poreza koje plaćaju financira američka uloga svjetskog policajca.

Biden bi mogao pokušati voditi politiku koja bi davala privid da je vuk sit, a koza cijela, odnosno koja bi domaćoj javnosti ponavljala da mu je Amerika prioritet, a međunarodnoj zajednici da neće provoditi Trumpove metode izolacionizma i napuštanja međunarodnih organizacija. Stoga bi Biden trebao pritisnuti europske članice NATO-a da izdvajaju više za obranu, smatra professor Jerry Haar s Međunarodnog sveučilišta Florida, ističući da međunarodna suradnja nema alternative jer najveće prijetnje poput terorizma, pandemija, globalnog zatopljenja, trgovine drogama, ljudima i oružjem – nemaju granica.

Hrvatske vlasti, koje se tijekom američke predizborne kampanje nisu otvoreno svrstavale na bilo čiju stranu u američkoj izbornoj utrci, u odnosima sa Sjedinjenim Državama su u relativno povoljnoj poziciji, ponajviše zbog LNG terminala koji bi uskoro trebao proraditi u Omišlju na Krku.

Radi se o strateškom energetskom projektu koji će, kako se očekuje, koristiti uglavnom američki ukapljeni prirodni plin (UPP ili LNG – liquid natural gas), a na koji će se putem plinovoda priključiti brojne zemlje regije te tako direktno smanjivati ovisnost zemalja središnje i jugoistočne Europe o ruskom plinu. Američki izvoznici ukapljenog plina žele da terminal na Krku uspije jer će potražnja za tim energentom u Europi postojano rasti, usprkos potencijalno štetnom utjecaju na okoliš, o čemu je Faktograf ranije pisao.

U Francuskoj je, primjerice, Vlada nedavno odgodila tamošnji veliki LNG projekt jer smatra da je američki plin prljav, to jest da sadrži previše čestica štetnih za okoliš. Poljska je pak tijekom ljeta odlučila proširiti LNG terminal na Baltičkom moru, a o intenzitetu trgovine tim energentom govori i podatak da se američki izvoz ukapljenog plina u Poljsku povećao čak deset puta u dvije godine.

O izvorima energije raspravljat će se neumorno idućih godina, kako iz geostrateških tako i ekoloških razloga, a Rusija će u Europi i Aziji poticati izgradnju novih vlastitih plinovoda i naftovoda jer o izvozu tih energenata dobrim dijelom ovisi i blagostanje ruskih građana.

Sjedinjene Države, u kojima proizvodnja nafte i plina doživljava procvat, pokušavat će pridobiti veći tržišni kolač u državama koje nemaju dovoljno izvora energije, poput Japana, Kine ili Indije. Joe Biden, iako je najavio udaljavanje od fosilnih goriva u korist ekološki prihvatljivijih izvora energije poput vjetra i sunca, neće se usuditi brzo usporavati naftnu industriju u SAD-u koja je trenutačno najveća u svijetu, a naročito ne u rodnoj Pensilvaniji ili Novom Meksiku koji obilno profitiraju zahvaljujući frackingu, kontroverznom načinu istiskivanja goriva iz sedimentnih škriljaca.

Tri mora od Vardara pa do Triglava?

Inicijativa tri mora, labavi forum 12 država između Jadranskog, Baltičkog i Crnog mora, izaziva brojne prijepore u Hrvatskoj i Europskoj uniji jer se potencijalno radi o mijenjanju odnosa snaga na kontinentu.

Sjedinjene Države sredinom su listopada obećale dodatnih 300 milijuna dolara za projekte u zemljama Inicijative te tako najavile novu rundu natjecanja s Rusijom i Kinom za što veći utjecaj u istočnoj i središnjoj Europi, što, međutim, često ne odgovara Bruxellesu i zapadnoj Europi koji izražavaju sumnje da se radi o stvaranju zajednice alternativne Europskoj uniji koju financira SAD.

Hrvatska službena stajališta o “Tri mora” u ovome trenutku nisu odveć precizna jer premijer Andrej Plenković odmjereno podržava hrvatsko sudjelovanje u projektima Inicijative, dok predsjednik Zoran Milanović smatra da je takvo povezivanje za Hrvatsku nepotrebno i potencijalno štetno zbog mogućeg zamjeranja Berlinu i Moskvi.

Nova administracija u Bijeloj kući mogla bi tražiti modificiranje Inicijative tako što će, kako je najavio Bidenov savjetnik za međunarodne odnose Michael Carpenter, poticati priključenje zemalja Zapadnog Balkana, dakle potencijalno Albanije, Makedonije, Srbije i BiH.

Carpenter je također kazao da je vladavina prava krucijalna za demokraciju i važna Bidenu, što se vjerojatno nije svidjelo liderima Mađarske i Poljske, Viktoru Orbanu i Predsjedniku Adrzeju Dudi. Biden je k tome ranije prozvao Mađarsku, Poljsku i Bjelorusiju kada je govorio o totalitarnim režimima, a jednom se prilikom na Twitteru oštro osvrnuo na stigmatizaciju LGBTQ zajednice u Poljskoj.

 Joe Biden će, čim sjedne za stol u Ovalni ured, krenuti potpisivati niz uredbi, među njima američki povratak u Pariški sporazum o klimi, te zadržavanje američkih vojnika u Njemačkoj, a kako bi što prije poništio neke odluke Donalda Trumpa koje su izazvale najviše kontroverzi.

No novi predsjednik neće moći ignorirati raspoloženje priličnog broja birača koji smatraju da SAD ne trebaju rješavati probleme po svijetu, jer čak tri četvrtine Amerikanaca želi da se njihovi vojnici povuku iz Afganistana i Iraka. Amerika bi se, usprkos novom predsjedniku, mogla nastaviti pomalo zatvarati u sebe, među ostalim i zbog ekonomskih posljedica koronakrize. Baš kao što je, umorna od velike depresije 30-ih godina prošlog stoljeća, godinama bila nezainteresirana za događaje u Europi koji su doveli do Drugog svjetskog rata.

Ne spominjati socijalizam

Uspjeh republikanskih kandidata na izborima za Senat, Zastupnički dom i druge razine vlasti pokazali su potvrdu konzervativnih principa, smatra poznati republikanski Senator Mitt Romney, koji Trumpov poraz tumači tek kao referendum o jednoj kontroverznoj osobi, a ne kao poraz stranke.

Među demokratima pak traju prepirke o budućim potezima jer njihovi su kandidati u nekim važnim saveznim državama, a nakon potrošenih stotina milijuna dolara u kampanji, redom izgubili u srazu s republikancima.

Do medija je procurila i audio snimka na kojoj Abigail Spanberger, jedna od umjerenijih demokratskih zastupnica u Kongresu, oštro zahtjeva da demokrati prestanu spominjati termine “socijalizam” ili “socijalist” jer će u protivnom izgubiti na sljedećim izborima za Kongres. Alexandria Ocasio-Cortez, popularna zastupnica lijevog krila Demokratske stranke, ponudila je drugačiju analizu. Oštro je kritizirala Demokratsku stranku zbog loše vođene kampanje i poručila da demokrati moraju prigrliti progresivne vrijednosti ako žele računati na buduće izborne uspjehe.

U ovom trenutku demokrati imaju slabu većinu u Zastupničkom domu, dok će tijesna bitka za Senat biti odlučena početkom siječnja kada se ponavljaju izbori za dva senatska mjesta u saveznoj državi Georgiji. Joe Biden će, u slučaju da Republikanci zadrže kontrolu nad Senatom, teško moći provoditi važne odluke, kako u unutrašnjoj, tako i vanjskoj politici.

Od Boljševika do mračne zime

Sjedinjene Države nisu izvozna ekonomija u mjeri u kojoj su to Njemačka ili Kina, proizvode dovoljno hrane za svoje potrebe, energetski su neovisne i demografska slika je relativno povoljna s rezervoarom potencijalne radne snage iz Meksika i Južne Amerike. Kina, s druge strane, kao sadašnji najveći takmac na svjetskoj pozornici, ne može jamčiti rast standarda građanima bez snažnog izvoza, nema dovoljno vlastitih izvora energije i hrane, a očekuju se i poremećaji u brojnosti radne snage zbog politike jednog djeteta koja je provođena nekoliko desetljeća.

Europa je, gledana kao cjelina, najmoćnije svjetsko tržište, ali šokovi poput Brexita pokazuju da jedinstvo kontinenta može brzo doći u pitanje. Demografski su trendovi negativni i Europa zasad nema rješenja za problem rastućeg nedostatka radne snage. Velika Britanija pak koketira s CANZUK idejom o stvaranju svojevrsne unije koju bi činile Kanada, Australija, Novi Zeland i Ujedinjeno Kraljevstvo te sa Sjedinjenim Državama najavljuje tješnju vojnu suradnju, osobito na svjetskim morima i oceanima.

Pokušavati predvidjeti kakva će biti geopolitička svjetska slika za pet, deset ili dvadeset godina je, kao i uvijek, nezahvalno, no brojni analitičari slažu se da šokovi poput koronavirusa ili neočekivani međunarodni potezi moćnih svjetskih lidera mogu relativno brzo izazvati velike promjene.

Jedan od analitičara koji smatra da je američka uloga u svijetu i dalje nezamjenjiva, George Friedman, podsjeća koliko smo se puta prevarili u predviđanjima u samo proteklih stotinjak godina. U grubom računanju s 20-godišnjim ciklusima, počev od početka dvadesetog stoljeća, sve smo, kaže Friedman, krivo procjenjivali.

Godine 1900., Europa je bila mirna i prosperitetna te gotovo nitko nije očekivao da će za samo dvadeset godina kontinent biti razoren i osiromašen Prvim svjetskim ratom, a Boljševici na vlasti u Moskvi. Te 1920. svi su smatrali da je Njemačka skršena, no samo dvadeset godina kasnije, 1940. godine,  njemački su vojnici vladali Parizom i drugim europskim gradovima. Dvadeset pak godina potom, 1960. godine, Njemačka je okupirana i podijeljena, a svijet je uvjeren kako nuklearni rat između SAD-a i SSSR-a samo što nije planuo. Dodajmo još plus dvadeset i eto nas u 1980. godini, kada je Amerika umorna od Hladnog rata, gubitka u Vijetnamu, a Sovjetski Savez čini se moćnim i čvrstim i nitko ni ne pomišlja da bi se mogao raspasti. No kad skočimo za još dvadeset, dolazimo u 2000. godinu u kojoj Sovjetski Savez više ne postoji, SAD je jedina svjetska sila, kapitalizam i globalna trgovina grabe krupnim koracima, a milijarde ljudi vjeruju kako je nastupilo dugo prosperitetno razdoblje.

I konačno smo u ovoj, 2020. godini, kada svijet u studenom strepi od, kako je Biden u jednom televizijskom srazu s Trumpom kazao, mračne zime, a uz povećanje broja oboljelih u pandemiji usporedno rastu i nejednakosti u gotovo svim kapitalističkim društvima. Istovremeno svijetu prijete klimatske promjene, koje uvelike utječu i na velike migracije stanovništva.

Čak i dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju Paul Krugman danas priznaje da je bio u krivu kada je podupirao globalizaciju ekonomije, ne uzimajući u obzir kakve će posljedice biti za radnike i njihova sada toliko nesigurna radna mjesta.

Hladne ili bojeve glave

Nezahvalno je prognozirati kakav će svijet biti 2040., no Deutsche Bank je, upustivši se hrabro u takve procjene, najavila 56% šansi da će nas u idućih dvadeset godina drmnuti jedna od sljedećih nepogoda – nova pandemija s barem dva milijuna mrtvih, katastrofalna erupcija vulkana, globalni rat ili solarni elektromagnetski udar (posljednji takav jači udar zbio se 1859. godine).

Takve eksplozije koje na suncu imaju snagu poput milijuna nuklearnih bombi izazivaju elektromagnetski val koji, smatraju znanstvenici, nije škodljiv za ljude i ne može uništiti planet, ali značajno može poremetiti moderne komunikacije. Elektromagnetski udar putuje do nas nekoliko dana, što nam daje vremena za pripremu, a to se pokazalo korisnim i u svibnju 1967. kada je oluja na suncu, tvrde, zamalo dovela do nuklearnog rata. Komunikacija između američkih vojnih baza i zrakoplova s bojevim glavama bila je poremećena zbog geomagnetske oluje i situacija tankih živaca bez kanala stalne komunikacije dovela je neke zapovjednike na rub odluke o lansiranju raketa. Viši zapovjednici ipak su preuzeli kontrolu i smirili napetost, a istraživači sa Sveučilišta u Koloradu kažu da je možda sa svime bio upoznat i tadašnji američki predsjednik Lyndon Johnson.

Nadajmo se da ćemo i u idućoj solarnoj oluji, pandemiji, predizbornoj kampanji ili međunarodnoj krizi, bez obzira na nervozu, imati snage i volje za smirivanje tenzija.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.