Faktograf.hr

Samo činjenice

Izbjeglička kriza još uvijek muči europsku birokraciju

Hrvatska mora Europskoj komisiji vratiti veći dio novca iskorištenog za pomoć izbjeglicama 2015. godine. Simptom je to izostanka zajedničke EU migracijske politike, koja se pokušava formulirati već pet godina.
CMS

Hrvatskoj prijeti da zbog nesređene papirologije Europskoj komisiji vrati većinu sredstava koja su joj dodijeljena 2015. i 2016. godine, u vrijeme tzv. migrantske krize.

“Ovdje bih izdvojio ova 42 milijuna kuna povrata sredstava prema Europskoj komisiji, naslijeđen problem s kojim se potpredsjednik Božinović uhvatio u koštac. Međutim, činjenica je da taj povrat očito moramo platiti s obzirom na određene nepravilnosti, odnosno anomalije u samom procesu. I sada smo tih pet milijuna i nešto eura dužni vratiti Europskoj komisiji”, otkrio je ministar financija Zdravko Marić, predstavljajući na sjednici Vlade rebalans ovogodišnjeg proračuna kojim su i Ministarstvu unutarnjih poslova (MUP) osigurana dodatna sredstva (Vlada, od 35 minute).

Ministar financija nije iznio podatak za što su sredstva koja je potrebno vratiti bila namijenjena. Iz MUP-a na naš upit odgovaraju kako se radi “o povratu većeg dijela sredstava hitne pomoći koju je Europska komisija odobrila Republici Hrvatskoj tijekom migracijske krize u 2015. i 2016. godini”.

Od 6,3 milijuna trebali bi vratiti 5,7

“Hrvatska je tada mogla iskoristiti ukupno 13,8 milijuna EUR-a za upravljanje migracijskom krizom, povukla je 6,3 milijuna EUR-a, a revizijskim izvješćem utvrđeno je da bi Hrvatska, odnosno MUP RH trebao vratiti 5,7 milijuna EUR-a”, objašnjavaju u MUP-u.

Razlog za takav nalaz revizije, kako navode iz MUP-a, je provedba izravnih postupaka javne nabave za hranu, smještaj i ostale troškove zbrinjavanja 658 tisuća izbjeglica i migranata koji su tada prošli kroz Republiku Hrvatsku.

“Reviziji, unatoč opetovanoj zamolbi sadašnjeg rukovodstva Ministarstva unutarnjih poslova, nije dostavljena potrebna dokumentacija kojom bi se objasnile posebne okolnosti i žurnost pokrivanja potreba migranata zbog kojih tada nije bilo moguće provesti redovne postupke javne nabave”, navode u MUP-u.

Za Europsku komisiju i reviziju relevantna dokumentacija kojom se pravda utrošak dodijeljene pomoći, kako objašnjavaju u MUP-u, bile bi primjerice i odluke Kriznog stožera za vrijeme migracijske krize 2015. i 2016. godine.

“Sadašnje rukovodstvo MUP-a, međutim, nije moglo ući u trag niti jednoj odluci tadašnjeg Stožera, što je bio dodatan razlog za nalaz revizije kojim se traži povrat predmetnog iznosa hitne pomoći”, navode iz MUP-a, objašnjavajući kako se nakon nalaza revizije, “sadašnje rukovodstvo Ministarstva obratilo Europskoj komisiji te zamolilo da se zatraženi povrat sredstava još jednom razmotri”.

Komisiji su argumentirali da bi “povrat iznosa od 5,7 milijuna EUR-a značio da je Hrvatska gotovo ukupan trošak migracijske krize platila iz državnog proračuna, a što nije slučaj kod nijedne druge države članice koja se našla u toj situaciji”.

Podsjećaju pritom da su “troškovi prijevoza migranata vlakovima u iznosu od 56 milijuna HRK tada plaćeni iz državnog proračuna, premda su se i ti troškovi mogli deklarirati za financiranje iz sredstava hitne pomoći”.

Hrvatske vlasti još su početkom 2020. godine informirane o nalazima revizije, potvrđeno nam je iz EK. Za problem je hrvatska javnost, međutim, doznala tek kod zadnjeg rebalansa proračuna za 2020. godinu.

Revizija trošenja sredstava provedena je u sklopu redovitih revizijskih aktivnosti Komisije. Iz EK nam je rečeno da trenutno još uvijek “procjenjuju dodatne informacije dobivene od hrvatskih vlasti s ciljem ponovne procjene nalaza i predlaganja odgovarajuće financijske korekcije”.

Hrvatska, međutim, nije jedina članica EU kod koje su revizijom uočene nepravilnosti te bi trebala vratiti dio pomoći dodijeljene u vrijeme migrantske krize. Kako nam je odgovoreno iz EK, revizija je obuhvatila i ostale pomoći dodijeljene u to vrijeme. No kako postupci još traju, ne mogu iznositi informacije o slučajevima, niti je moguće dobiti revizijski izvještaj.

Ostojić: Na terenu nismo brinuli o postupcima javne nabave

U situaciji kada je Hrvatska žurno djelovala na prihvatu migranata teško je bilo očekivati da se će se moći provoditi postupci javne nabave za smještaj, hranu i ostale troškove zbrinjavanja izbjeglica, ukazuje Ranko Ostojić, tadašnji ministar unutarnjih poslova.

Postupke javne nabave, u situaciji kada je Hrvatska suočena s valom izbjeglica i migranata na granicama nije bilo moguće provoditi, navodi Ostojić, objašnjavajući kako je u toj krizi Hrvatska izvukla maksimum.

“Izvukli smo maksimum, radili efikasno, a administrativni dio nije rješavan na terenu”, tvrdi Ostojić, dodajući kako “pravdanje troškova i namjensko trošenje realizira logistika MUP-a koja ima dokumentaciju o istom”.

Iz MUP-a nismo uspjeli dobiti jasan odgovor na pitanje imaju li traženu dokumentaciju, tj. gdje se dokumentacija nalazi. Ipak, rekli su nam da razgovori o povratu novca još uvijek traju te je i dalje moguće da će iznos koji će Hrvatska morati vratiti u europski budžet biti manji od 5,7 milijuna eura, a iz čega se može zaključiti da je barem dio dokumentacije ipak lociran.

Niti iz odgovora Europske komisije nismo uspjeli saznati jesu li ipak pronađeni neki dokumenti jer, kako nam je od tamo poručeno, dok postupak traje EK ne može davati detaljnije informacije.

Brza reakcija tadašnje hrvatske Vlade

Koliko je velik bio izbjeglički val u jesen 2015. godine jasno je kada se priljev izbjeglica i migranata usporedi s podacima Europske komisije  o godinama koje su slijedile. Dok je 2015. registrirano 1,82 milijuna ilegalnih prelazaka granice, do 2019. taj se broj spustio na 142 tisuće. Broj tražitelja azila 2015. je bio 1,28 milijuna, dok je 2019. on spušten na 698 tisuća.

Od spomenutih 1,82 milijuna ulaza, najmanje 658 tisuća izbjeglica prošlo je preko Hrvatske, tzv. Balkanskom rutom koja je na Hrvatsku preusmjerena u rujnu 2015., nakon što je Mađarska digla zaštitnu ogradu na svojoj granici sa Srbijom – kuda je do tada tekla izbjeglička ruta prema središnjoj Europi.

Skretanje izbjegličkog vala u Hrvatsku u dobroj je mjeri iznenadilo tadašnju hrvatsku Vladu, ali se ona brzo organizirala prihvatom preko Šida u Slavonski Brod. U tamošnjem prihvatno-tranzitnom centru izbjeglice i migranti su registrirani i tamo su dobivali hranu, informacije i pomoć, uključujući zdravstvenu skrb, da bi se potom ponovo ukrcavali u vlak za Sloveniju. Dnevno je znalo biti i po 12 tisuća ulazaka. Hrvatsku je ta rijeka ljudi shvaćala kao tranzitnu zemlju, a prema tada aktualnom izvještaju misije Europskog socijalnog i gospodarskog odbora (EGSO)  između 16. rujna i 31. prosinca 2015. azil u Hrvatskoj zatražile su samo 43 osobe.

“Suočena s masovnim priljevom izbjeglica, Hrvatska je toj situaciji pristupila na odgovoran i human način. Provedene su brze i učinkovite mjere za osiguravanje primjerenog prihvata, pružanja pomoći, registriranja i informiranja izbjeglica. Sve su usluge besplatne, uključujući i prijevoz željeznicom iz Srbije i u Sloveniju, čime je spriječeno krijumčarenje ljudi. Hrvatske organizacije civilnog društva i međunarodne organizacije imaju važnu ulogu jer podupiru napore vlade da izbjeglicama pruži pomoć i informacije. Hrvatski Crveni križ službeno je zadužen za koordinaciju humanitarnih aktivnosti. Suradnja između vlade i organizacija je, po svemu sudeći, učinkovita. Formirani su stožeri za koordinaciju aktivnosti, a svakodnevno se održavaju i sastanci u svrhu koordinacije.

Po svoj prilici učinkovita je i suradnja među organizacijama civilnog društva, pod vodstvom Crvenog križa, čime se izbjegava dupliciranje napora i zbrka. Hrvatske organizacije surađuju i sa sličnim organizacijama u drugim zemljama (Sloveniji, Mađarskoj i Srbiji). Uzajamno si pomažu i razmjenjuju informacije o izbjegličkim tokovima. Pomoć koja se pruža izbjeglicama je dobra. Adekvatne informacije o mogućnosti traženja azila u Hrvatskoj pružaju se na raznim jezicima izbjeglica. Prihvatno-tranzitni centar za izbjeglice u Slavonskom Brodu ima velike kapacitete i dobro je opremljen. S djecom bez pratnje postupa se na učinkovit način, uz dobru suradnju između vlade i organizacija“, nalazilo se tada u zaključcima EGSO-a.

Djelovanje kampa hvalile su i razne međunarodne humanitarne organizacije. Kamp je otvoren početkom studenog 2015., a zatvorila ga je, zbog rezanja troškova, vlada HDZ-a i MOST-a u travnju 2016.

Dublin malo ne vrijedi, malo vrijedi

Iako je tzv. Balkanska ruta bila aktivna i ranije, do masovnog izbjegličkog vala došlo je nakon što je, radi rata u Siriji, krajem kolovoza 2015. godine Njemačka objavila kako prestaje primjenjivati Dublinski ugovor koji predviđa da se izbjeglice pristigle u Europsku uniju trebaju registrirati i zatražiti azil u prvoj zemlji EU u koju su ušle, odnosno moraju biti vraćene u prvu zemlju ulaska.

Njemačka kancelarka Angela Merkel suspendirala je odredbe tog sporazuma za Sirijce, proglasivši je mjerom “europske solidarnosti” koja bi trebala smanjiti pritisak na vanjske članice. Slijedom tog poziva, na put prema Njemačkoj nisu krenuli samo Sirijci, već i velik broj Iračana, Afganistanaca te izbjeglica i migranata iz drugih zemalja. I Europska komisija tada se priklonila stavovima Angele Merkel.

U godinama kasnije, upravo slijedom istog Dublinskog sporazuma koji krajem 2015. nije važio, izbjeglice i migrante zemlje EU vraćale su u Hrvatsku kao prvu zemlju ulaska – jer je Grčka ranije proglašena zemljom u kojoj ne postoje odgovarajući uvjeti za prihvat.

Također, pet godina kasnije Europska komisija nam upućuje račun zbog nedostatne dokumentacije o trošenju sredstava za zbrinjavanje rijeke ljudi koji nisu bili zainteresirani za ostanak u Hrvatskoj te koje Hrvatska tada, da je i namjeravala, nije mogla zaustaviti na svojoj granici.

Što je europska birokracija u pet godina smislila kao rješenje izbjegličke krize?

Što je europska birokracija, s druge strane, u ovih pet godina osmislila kao rješenje izbjegličke krize? Nakon iskustva 2015. prionulo se osmišljavanju nove regulative koja bi više odgovarala vremenu u kojem se nalazimo, međutim, svi napori – poput pokušaja za raspoređivanje tražitelja azila po kvotama – propadali su zbog nevoljkosti pojedinih zemalja da omoguće bilo kakav prihvat tražitelja azila, prvenstveno zemalja iz tzv. Višegradske skupine (Mađarska, Poljska, Češka i Slovačka).

Nakon niza odgoda, najnoviji pokušaj u tom smjeru predstavljan je krajem rujna kada je Europska komisija izašla s novim Paktom o migracijama i azilu.

“Stari sistem više ne radi“, konstatirala je i nova predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen, te dodala kako “Europa mora krenuti od ad hoc rješenja ka predvidivom i postojanom sistemu upravljanja migracijama”.

Paket dokumenata koji se proteže stotinama stranica trebao bi biti dogovoren do kraja 2020. godine.

Osim legalnog premještanja tražitelja azila, pri čemu će zemlje voditi interese i o svojim potrebama za radnom snagom i talentima, težište je, međutim, i dalje na zadržavanju izbjeglica i migranata van EU, odnosno na suradnji s Turskom, za koju se kaže: “Instrument za izbjeglice u Turskoj još ispunjava osnovne potrebe milijuna izbjeglica, pa je kontinuirano i trajno financiranje od strane EU-a, u bilo kojem obliku, i dalje bitno”.

U dokumentima se zaziva solidarnost među članicama kako ne bi sve bilo ostavljeno na odgovornost državama na vanjskim granicama Unije.

Zemlje se mogu odlučiti za prihvat tražitelja azila i za to dobiti potporu od 10 tisuća eura po osobi, odnosno 12 tisuća za maloljetnike. Zemlje mogu odabrati ne prihvaćati tražitelje azila na svom tlu, ali onda se moraju uključiti u organizaciju povratka onih koji nemaju prava na ostanak u EU (Europska komisija navodi kako se svake godine odbije oko 370 tisuća zahtjeva za međunarodnom zaštitom, ali samo trećina od odbijenih se vratila u zemlju porijekla) ili se članice mogu uključiti financijskim sredstvima, prvenstveno za izgradnju kapaciteta, odnosno kroz operativnu potporu, tehničko i operativno stručno znanje.

Prema novom prijedlogu mijenja se i načelo da je zemlja prvog ulaska u EU odgovorna za razmatranje zahtjeva za azilom. Komisija predlaže da zemlja koja treba obraditi zahtjev za azilom bude ona s kojom je tražitelj azila na neki način povezan – preko članova obitelji, obrazovanja i slično.

Ako takva veza ne postoji, zemlja prvog ulaska u EU ostaje odgovorna za razmatranje zahtjeva. Dodatni će korak biti izmjena Direktive o osobama s dugotrajnim boravištem kako bi korisnici međunarodne zaštite imali mogućnost stjecanja statusa osobe s dugotrajnim boravištem nakon tri godine zakonitog i neprekinutog boravka u toj državi članici. To bi pomoglo i njihovoj integraciji u lokalne zajednice.

Trijaža na vanjskoj granici

Bez obzira na proklamiranu solidarnost među članicama, i novim paktom velik teret ostaje na zemljama na vanjskoj granici, a s obzirom da se tamo odlučuje ima li neka osoba osnove za traženje azila ili se odmah mora vratiti.

“Ta će provjera uključivati identifikaciju, zdravstveni i sigurnosni pregled, uzimanje otisaka prstiju i registraciju u bazi podataka Eurodac”, navodi se u komunikaciji Europske komisije, uz pojašnjenje kako se isti postupak odnosi i na one koji su identificirani u dubini teritorija. Provjerom bi se trebao ubrzati postupak utvrđivanja statusa osobe, odnosno koja bi se vrsta postupka trebala primjenjivati.

Zahtjeve za azil s malim izgledima za prihvaćanje trebalo bi brzo razmotriti, bez potrebe za ulaskom na državno područje države članice, navodi se.

Za one čiji su zahtjevi odbijeni u postupku azila na granici, odmah bi se primjenjivao postupak EU-a za vraćanje na granici. Time bi se uklonili rizici od nedopuštenih kretanja i poslala jasna poruka krijumčarima.

To bi bio posebno važan alat na rutama na kojima postoji velik udio podnositelja zahtjeva za azil iz zemalja s niskom stopom priznavanja, smatra Komisija te naglašava: veća usklađenost koncepta sigurne zemlje podrijetla i koncepta sigurne treće zemlje putem popisa EU-a, na kojima su navedene zemlje kao što su one zapadnog Balkana, bit će posebno važna u nastavku pregovora koji se nadovezuju na prethodne međuinstitucijske rasprave.

Iako nije jasno kako će to biti provedeno, Komisija tvrdi da će se prema svim tražiteljima primjenjivati individualni pristup te podcrtava kako se ne smije primjenjivati načelo prisilnog udaljenja.

Mučenje na granici

Za razliku od pristupa koji su Hrvatska i velik dio Europe primjenjivale u jesen 2015. godine, a za koji danas Hrvatska mora vratiti dodijeljenu europsku pomoć, sadašnji pristup hrvatske policije prema izbjeglicama i migrantima pod optužbama je međunarodnih organizacija i medija upravo zbog kršenja načela zabrane prisilnog udaljavanja te zbog nasilja.

Najnovije je ono Danskog komiteta za izbjeglice koji je u svom izvještaju dokumentirao seriju brutalnih protjerivanja izbjeglica i migranata s granice Hrvatske i BiH u razdoblju između 12. i 16. listopada ove godine.

Europska povjerenica za unutarnje poslove Ylva Johansson u nedavnom razgovoru za N1 ustvrdila je kako EU treba štititi svoje granice, ali i voditi računa o temeljnim ljudskim pravima. Izrazila je zabrinutost zbog izvještaja Danskog komiteta za izbjeglice te potvrdila kako će izaslanstvo Europske komisije doći provjeriti te navode u Hrvatskoj.

Apostrofirala je dio novog pakta o migracijama gdje se spominje uspostavljanje učinkovitog mehanizma nadzora kao zaštitnu mjeru protiv kršenja temeljnih ljudskih prava, potvrdivši kako za nadzor ne može biti dovoljna sama policija, već ga mora provoditi neko neovisno tijelo. Po svemu sudeći, ministar Davor Božinović morat će u budućnosti promptnije odgovarati na upite pučke pravobraniteljice.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Sumnjate u točnost viralnih objava na društvenim mrežama? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.

Faktograf.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice Faktograf.hr slažete se s korištenjem kolačića.