„To što mi radimo nije nešto što ne rade druge članice EU. Sve borbu prepuštaju vladi i njihovim tijelima. Francuski premijer može sve sam regulirati. Mi u Hrvatskom saboru postupamo kako mislimo da je najbolje, a mi mislimo da je to članak 16 Ustava. Mi mislimo da ne treba 101 ruka nego 76“, ponovio je predsjednik Kluba HDZ-a Branko Bačić na dan kada su tankom većinom od 76 glasova donesene izmjene Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti kojima su uvedene sankcije za nepoštivanje mjera za borbu protiv epidemije kao što je nošenje maski i ograničenje okupljanja čak i u privatnim prostorima.
Opozicija je, podsjetimo, inzistirala da se promjene moraju izglasati dvotrećinskom većinom, sukladno članku 17. Ustava, jer smatraju da se Hrvatska de facto nalazi u izvanrednom stanju te da se predloženim promjenama značajno zadire u ljudska prava i slobode. Zbog načina donošenja zakona, odbili su podržati izmjene.
Europske zemlje imaju različito zakonodavstvo
Bačić je samo djelomično u pravu kada vuče analogiju s Europom. Brojne zemlje EU, šire Europe te svijeta proglasile su, naime, izvanredno stanje još u proljeće, na početku pandemije, a potom su ga i vraćale ili zadržavale tijekom jeseni, dok se u Hrvatskoj vladajući HDZ tome nije priklonio, već je opetovano optuživao oporbu kako bi ona željela uvesti izvanredno stanje, odnosno policijski sat u zemlji. Za policijski sat u Hrvatskoj se nitko nije zalagao, ali opozicija je još od proljeća inzistirala da se odredbe koje toliko zadiru u slobode donose po članku 17. Ustava.
Članak 17. ne spominje izrijekom termin „izvanredno stanje“, ali ga opisuje:
„U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. O tome odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika, a ako se Hrvatski sabor ne može sastati, na prijedlog Vlade, uz supotpis predsjednika Vlade, Predsjednik Republike.
Opseg ograničenja mora biti primjeren naravi pogibelji, a za posljedicu ne može imati nejednakost osoba s obzirom na rasu, boju kože, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno podrijetlo.
Niti u slučaju neposredne opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi Ustava o pravu na život, zabrani mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, o pravnoj određenosti kažnjivih djela i kazni, te o slobodi misli, savjesti i vjeroispovijesti“.
Opozicija i dio ustavnih stručnjaka smatrali su da se ovakvo širenje virusa korone uklapa u opisanu „veliku prirodnu nepogodu“.
Vladajući HDZ je ipak restrikcije donosio prema članku 16. Ustava koji ne zahtijeva dvotrećinsku većinu, a navodi:
„Sloboda i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju“.
Ustavni sud se – uz neka izdvojena tumačenja – u rujnu priklonio tumačenju vladajućih za mjere, odnosno zakone koji su do tada bili donošeni.
U Francuskoj je proglašeno izvanredno stanje do veljače
Međutim, pozivanje na druge europske države ne može biti jednoznačno jer su u različitim zemljama različito regulirani uvjeti i načini proglašenja izvanrednog stanja. Odnosno, neke ga zemlje propisuju Ustavom, definirajući tko i u kojim okolnostima ga proglašava i kako se poslije toga vlada, a neke tu odredbu uopće nemaju u Ustavu (dok neke poput Ujedinjenog Kraljevstva niti nemaju pisani Ustav kakav mi poznajemo), ali su donosile zakone kojima su proglasile izvanredno stanje u zemlji ili barem donosile izvanredne zakone.
Od Bačića spomenuta Francuska, na primjer, Ustavom daje iznimne ovlasti predsjedniku države u slučaju velikih kriza kao što su neposredna ozbiljna prijetnja institucijama Republike, nezavisnosti, teritorijalnog integriteta ili ispunjavanju međunarodnih obaveza, odnosno u slučaju rata ili oružane pobune. Takvo izvanredno stanje proglašava predsjednik Republike.
Francuska se, podsjetimo, nakon terorističkog napada 2015. dvije godine nalazila u izvanrednom stanju.
Epidemija korone, ipak, nije prepoznata kao povod za proglašenje Ustavom propisanog izvanrednog stanja, već je krajem ožujka francuski parlament donio zakon koji omogućuje uvođenje “izvanrednog sanitarnog stanja” u trajanju od dva mjeseca.
Takvo „izvanredno sanitarno stanje“ premijeru je dalo ovlasti da regulira ili zabranjuje kretanje, zabranjuje napuštanje kuća, naredi samoizolaciju, sprečava okupljanja, naredi radnu obvezu, privremeno kontrolira cijene, poduzima mjere za osiguranje medicinske opreme i lijekova, poduzima mjere ograničavanja poslovanja.
Prvo proglašenje izvanrednog stanja proteglo se na zakonom predviđena dva mjeseca. Međutim, zbog jesenjeg vala širenja korone, francuski parlament je, iz drugog pokušaja, početkom studenog donio novi zakon kojim je produžio izvanredno stanje do 16. veljače 2021.
Glavne ovlasti u Francuskoj su, kako je to ispravno primijetio Bačić, u rukama premijera. Ali nakon što je parlament proglasio novo izvanredno stanje.
I u drugim državama upravo je na izvršnoj vlasti propisivanje mjera za borbu protiv epidemije, ali u skladu s Ustavima ili zakonima država koji propisuju kako mogu doći do takvih ovlasti.
