Pod povećalom

Žene, dezinformacije i mizoginija

Istraživanje pokazuje da rodne dezinformacije imaju tendenciju negativno prikazati žene predstavljajući ih kao neprijateljice, kao žrtve ili kao nesposobne.
Foto: visuals// Unsplash

Pandemija Covida-19 potvrdila je da se dezinformacije koje kruže javnim prostorom prilagođavaju postojećim prilikama i kontekstu, a njihovom dubljom analizom moguće je uočiti kako se one često vežu za mizogine narative.

Zaključci su to analize koju je proveo EU DisinfoLab, briselska nevladina organizacija čiji je fokus djelovanja upravo na istraživanju dezinformacija. Autori analize naglasak su stavili na širenje rodnih dezinformacija temeljnih na stereotipima te načinima na koje se takve dezinformacije šire – ženomrzilačkim komentarima na društvenim mrežama i internetskim nasiljem i prijetnjama, sve u cilju održavanja negativne percepcije žene u javnom prostoru.

Predmet analize bili su razni narativi koji se temelje na rodnim dezinformacijama, a koji su se pojavili s početkom pandemije Covida-19. Takvi narativi imaju tendenciju negativno prikazati žene predstavljajući ih kao neprijateljice te kao žrtve ili nesposobne, a nije neuobičajeno da se uz njih veže govor mržnje.

Žene kao glavni krivci

Kao primjer, autori analize navode Međunarodni dana žena u Španjolskoj (8M) koji se obilježavao skupovima diljem zemlje. Unatoč tome što su okupljanja bila odobrena i što su prethodila proglašenju izvanrednog stanja u zemlji, u javnom prostoru pojavile su teorije zavjere o tome kako su skupine prosvjednica imale nedobronamjernu te skrivenu agendu širenja koronavirusa. Dezinformacije koje su se tada pojavile bile su fokusirane na predrasude o ženskim pravima te feminističkom pokretu i njegovim sljedbenicama.

Prosvjedi su se dogodili samo nekoliko dana nakon što je vlada odobrila promjenu zakona o seksualnom nasilju kako bi redefinirala silovanje kao bilo koji spolni čin bez pristanka. Ono što je uslijedilo bile su optužbe ekstremno desne stranke Vox te Narodne stranke, koje su prozvale žene kao glavne krivce za širenje zaraze koronavirusom. Unatoč tome što su se taj dan održavale i nogometne utakmice koje su privukle na tisuće obožavatelja tog sporta, a barovi i restorani još nisu bili zatvoreni, prosvjednice su istaknute kao najodgovornije za lošu epidemiološku sliku nacije.

Desničarki pokreti i stranke tako su, nastojeći demonizirati žene koje su sudjelovale u skupovima,  iskoristili priliku za potkopavanje feminističkog pokreta u cijelosti. (Foreign Policy)

Italija

U studiji se kao primjer navode i dezinformacije koje su talijanski aktivisti protiv pobačaja počeli širiti na društvenim mrežama. Naime, dezinformatori su tvrdili kako vladina radna skupina za oporavak nakon pandemije potajno uvodi rodnu teoriju u školski program. Takva je tvrdnja proistekla iz krive interpretacije programskog dokumenta koji je usmjeren na oporavak, a u kojem je jedna stranica posvećena promicanju ravnopravnosti spolova kroz konkretne inicijative u školama, sve kako bi se prevladali štetni stereotipi o djevojčicama.

Nije, dakle, bila riječ o potajnom guranju “rodne ideologije”, već o poticanju programa poput sportskih tečajeva i tečajeva STEM-a za djevojčice te edukacijama o internetskom zlostavljanju i sigurnoj uporabi društvenih medija.

Kako je Covid-19 stvorio ekonomske poteškoće koje su tražile hitne ekonomske mjere, na meti dezinformatora našle su se i ženske političarke na odgovornim pozicijama. Autori analize ističu primjer Novog Zelanda, Njemačke i Tajvana, država čije su liderice rano donijele odluku o lockdownu. Njihove odluke da u prvi plan stave ljudske živote, a ne ekonomiju, pripisale su se tome što kao žene problemu navodno pristupaju s više empatije, što se pak tumači kao slabost.

Mete lažnih vijesti

Koliko dezinformacije mogu imati utjecaja na karijeru govori i slučaj Svitlane Zalishchuk, ukrajinske zastupnice koja je 2017. godine u UN-u održala govor na temu utjecaja rusko-ukrajinskog sukoba na žene. Nedugo poslije društvenim mrežama proširio se lažni tweet u kojem se tvrdi da je da je Zalishchuk obećala prošetati se gola ulicama Kijeva ako proruski separatisti dobiju ključne bitke.

Dezinformacija se prvo pojavila na ruskim profilima, da bi se kasnije proširila među ukrajinskim korisnicima društvenih mreža. Zalishchuk je jednom prilikom izjavila da je priča, s ciljem da je se diskreditira kao političarku, internetom kružila godinu dana.

Sličnih primjera je mnogo  – uoči parlamentarnih izbora u Gruziji 2016. godine nekoliko političarki bile su žrtve takvih napada. Društvenim mrežama počele su se dijeliti lažne snimke na kojima su navodno ulovljene u seksualnim odnosima. Cilj takvih napada bio je proširiti strah među ženama u politici jer im takve snimke, unatoč tome što su lažne, u patrijarhalnoj i konzervativnoj Gruziji mogu samo naškoditi. (WorldPolicy)

Tu je i slučaj Kamale Harris, izabrane potpredsjednice SAD-a. Nakon što je članica Demokratske stranke objavila kandidaturu, broj dezinformacija o njoj na Twitteru naglo je skočio. Jedna je analiza pokazala da ih je u prosjeku u jednom satu objavljeno oko 3000.

Istraživanja

Žene političarke su u “lažnim vijestima” zastupljenije od muškaraca. Govori to i nekoliko drugih studija, poput one u kojoj su se, uoči američkih predsjedničkih izbora održanih ove godine, analizirali tweetovi. Studija je otkrila da su ženske kandidatkinje bile puno češća online meta napada koji su dolazili iz nepouzdanih izvora nego muški kandidati.

Tu je i istraživanje u kojem je sudjelovalo 55 ženskih zastupnica u parlamentima 39 zemalja diljem svijeta. Više od 40 posto ispitanica potvrdilo je kako su uočile da se društvenim mrežama dijele njihove fotografije s ponižavajućim ili seksualnim konotacijama.

Nadalje, 132 zastupnice u parlamentima zemlja Vijeća Europe sudjelovale su u istraživanju koje pokazuje da je 82 posto njih doživjelo psihološko nasilje za vrijeme svog mandata. Prijetnje smrću i silovanjem primilo ih je 46 posto, a 67 posto njih bile su meta rodnih stereotipa i komentara o fizičkom izgledu.

Mizoginija na internetu nije novost. Problem je to već niz godina, a s porastom korištenja društvenih mreža dobiva sve veći zamah. Istraživanje staro šest godina pokazuje kako su u periodu od 9. siječnja  do 4. veljače 2014. riječi slut (hrv. drolja) i whore (hrv. kurva) na Twitteru upotrijebljene 6 milijuna puta.

Vrijeđanje na društvenim mrežama postalo je uobičajeno, a s vremenom su i online prijetnje postala svakodnevica. Prema analizi Amnesty Internationala, u 2017. godini više od milijun uznemiravajućih i problematičnih tweetova objavljeno je o 778 novinarki i političarki.

Žene u našem sokaku

Kolege iz bosansko-hercegovačke udruge “Zašto ne” napravili su istraživanje koristeći bazu podataka fact-checking platforme Raskrinkavanje, čiji su izdavač. Cilj je bio istražiti koje su grupe najviše zastupljene u dezinformacijama koje se često prepliću s govorom mržnje, isključivosti i netrpeljivosti. U uzorku istraživanja se našlo 628 članaka koji sadrže dezinformacije o marginaliziranim skupinama i koji su objavljeni u 277 medija.

Rezultati pokazuju da su netočne tvrdnje kojima su meta žene, nakon izbjeglica i migranata, druge najzastupljenije u analizi. One se najčešće javljaju u obliku klikbejta, odnosno, zavaravajućih naslova članaka kojima se najavljuje sadržaj kojeg u tekstu – nema. Uočeno je kako uz takav sadržaj često ide postupak seksualizacije i sramoćenja žena (čak i djevojčica), najčešće zbog njihovog izgleda i načina odijevanja.

Nedavno smo objavili i tekst o uznemiravanju i prijetnjama koje novinarke u Hrvatskoj dobivaju samo zato što su – žene.  Povod je bila  kampanja #ženeujavnomprostoru kojoj je cilj bio osvijestiti širu javnost o tome s čime se žene susreću u svakodnevnom životu. Prijetnjama i uvredama i sami smo svjedočili. Poruke upućene novinarkama redakcije Faktografa često imaju rodni predznak.

Važnost medijske pismenosti

Odbor ministara Vijeća Europe prošle godine usvojio je Preporuku o sprečavanju i borbi protiv seksizma u kojoj podsjeća da je on široko rasprostranjen u društvu. U dokumentu je istaknut internet kao prostor koji pruža novu dimenziju izražavanja seksizma, iako korijeni te pojave ne leže u tehnologiji, nego u neravnopravnosti spolova.

Iz dokumenta su proizašle mjere kojima je cilj poticanje promjena u ponašanju te kulturnih promjena na individualnoj, strukturalnoj i institucionalnoj razini. Neki od prijedloga dani državama na razmatranje su kriminalizacija seksističkog govora mržnje te uvođenje medijske pismenosti o korištenju digitalnih alata za djecu i mlade.

Isto tako Europski parlament u svibnju ove godine usvojio je Rezoluciju o jačanju slobode medija u kojoj, u dijelu o govoru mržnje, poziva Komisiju i države članice da poduzmu mjere za jačanje sigurnosti žena na javnim mjestima te na internetu. U njoj se također ističe kako bi se mjere za borbu protiv dezinformacija trebale usredotočiti na poticanje pluralizma mišljenja i kvalitetnog novinarstva, pružanje pouzdanih i provjerenih informacija te na izgradnji medijske pismenosti.

Netočne i manipulativne tvrdnje u javnom prostoru često su odraz vrijednosti koje su zastupljene u društvu, stoga je njihovom rješavanju potreban puno širi pristup. Mizoginija je postojala i prije društvenih mreža, a njihovim je korištenjem ona samo dobila više odjeka.

Na kraju, preporuke proizašle iz analize EU Disinfo Laba s početka teksta također sugeriraju čitateljima da probaju identificirati socijalna i politička pitanja koja mogu biti motiv rodnih dezinformacija s kojima se susreću. Pitanje koje bi si svakako trebali postaviti jest –  bi li informacija bila drugačije prezentirana da ne uključuje ženu?

 

*Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.