Aktualno

Novinarke u javnom prostoru

Ilustracija: Faktograf

Kampanja #ženeujavnomprostoru razotkrila je s čime se žene svakodnevno suočavaju u školama, u liječničkim ordinacijama, na ulicama, na radnim mjestima. Potaknute nizom mizoginih poruka u elektroničkim sandučićima Faktografa, pišemo o tome s čime se novinarke suočavaju na svom radnom mjestu – samo zato što su žene.

Žene u Hrvatskoj i regiji čitavo ljeto dijele svjedočanstva o seksualnom uznemiravanju i zlostavljanju koje su doživjele u javnom prostoru, koristeći hešteg #ženeujavnomprostoru.

Seksualno nasilje, uz obiteljsko-partnersko nasilje, jedan je od dva dominantna oblika rodno uvjetovanog nasilja. Kako se navodi u Vodiču za osobe koje su preživjele seksualno nasilje, koji je Ženska soba izdala ove godine, seksualno nasilje može se promatrati kao kontinuum koji se proteže od blažih do težih oblika – od seksualnog uznemiravanja, seksualnog zlostavljanja, silovanja, do seksualnog nasilja u obitelji.

Svjedočanstva pod heštegom #ženeujavnomprostoru nisu specifičnost Hrvatske ili bilo koje druge države, problem je to s kojim se žene suočavaju globalno. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, trećina žena i djevojčica u svijetu u nekom trenutku života doživi fizičko ili seksualno nasilje.

Zajednički nazivnik većine svjedočanstava pod heštegom #ženeujavnomprostoru je manjak podrške. Žene koje su doživjele seksualno nasilje nisu imale podršku okoline, ni u trenutku dok se nasilje događalo, niti kasnije, kada su o nasilju progovorile – ako uopće jesu.

To nas dovodi do drugog zajedničkog nazivnika većine svjedočanstava, činjenice da je nasilje većinom prošlo nekažnjeno. Na taj način nasilje, umjesto društveno neprihvatljivog ponašanja koje se sankcionira, služi kao upozorenje, služi za izazivanje straha i betoniranje poretka od kojeg sustav profitira.

Oblak straha

Mediatoolkit je za Netokraciju kreirao takozvani oblak riječi, sastavljen od najčešće korištenih izraza u objavama pod heštegom #ženeujavnomprostoru. Žene najčešće spominju riječ strah, što ne iznenađuje – kad za nasilnike nema sankcija, kad se čin nasilja relativizira, a žrtvi nasilja ne vjeruje, ostaje samo strah.

Upozoriti i zastrašiti može se i prijetnjom. Prema izvještaju Međunarodne ženske medijske fondacije (IWMF) iz 2018. godine, dvije trećine novinarki koje su sudjelovale u istraživanju (25 novinarki intervjuirano je u sklopu istraživanja, a ukupno 597 novinarki ispunilo je upitnik) barem jednom su doživjele prijetnje i uznemiravanje putem digitalnih kanala.

Njih 40 posto je kazalo da su zbog takvih iskustava u profesionalnom životu izbjegavale određene teme. Jedna od deset novinarki koje su sudjelovale u istraživanju prijetnje i uznemiravanje doživljava svaki dan, a četvrtina novinarki doživjela je i fizički napad.

Prijetnje novinarima i novinarkama društveno su normalizirane, kao i nasilje prema ženama, a pandemija novog koronavirusa poslužila je kao ulje na vatru mržnje prema medijima.

Napad na novinarke – jer su žene

Faktograf je jedini medij u Hrvatskoj specijaliziran za provjeru činjenica u javnom prostoru, što nas je, u kontekstu pandemije novog koronavirusa i poplave dezinformacija povezanih s njom, učinilo vidljivijima nego inače. Facebook, s kojim surađujemo u sklopu Third Party Fact-Checking programa, tijekom pandemije provodi dodatne mjere protiv dezinformacija o virusu SARS-COV-2 te uklanja sadržaj za koji kompanija procijeni da ugrožava javno zdravlje.

Faktograf na takvu politiku Facebooka nema utjecaj, nismo informirani o tome koji će se postovi uklanjati, a kojima će se samo ograničavati doseg, ali korisnici i korisnice kojima Facebook briše dezinformirajući sadržaj, uvjereni su da iza toga stojimo mi, što rezultira optužbama za cenzuru, prijetnjama i uvredljivim komentarima – kojih nisu pošteđene ni novinarke i novinari koji pišu za Faktograf. Uvrede i prijetnje nerijetko se prelijevaju i na privatne profile novinarki i novinara.

“Tko vas plaća?” – pitanje je koje često osvane u  elektroničkim sandučićima Faktografa, iako je ta informacija objavljena na našem portalu. Odmah iza po učestalosti je pitanje “Tko ste, imenom i prezimenom?”. I ta informacija objavljena je na našem portalu, između ostalog i zato što Zakon o medijima nakladnike obvezuje da na vidljivom mjestu objave impressum – što je obveza koju rubni portali koji služe kao rasadnici dezinformacija uglavnom ne ispunjavaju, ali se zato njihovi pratitelji i pratiteljice nerijetko obraćaju Faktografu sa spomenutim pitanjima.

Dogodi se da nam šalju poruke koje sadrže screenshot našeg impressuma, dakle screenshot našeg portala i tvrde da su nas razotkrili. Fotografije i imena novinarki i novinara Faktografa dijele po raznim profilima na društvenim mrežama i rubnim portalima, nerijetko uz uvrede i dezinformacije o našem radu, ali i privatnom životu.

A kad nas već “razotkriju” informacijom koju smo sami objavili, shvate da na Faktografu uglavnom rade novinarke. Izrazito su česte, stoga, uvrede koje imaju rodnu perspektivu. Novinarke se napada – jer su žene.

“JEBEM VAM MATER NEDOJEBANE KARIKATURE, VI ŠIRITE LAŽNE VEST DA MASKE NISU ŠTETNE, BUDEM LI JOŠ JEDNOM VIDEO DA STAVLJATE LAŽNE NALEPNICE NA ISTINITE ČINJENICE, VIŠE NEĆU BITI OVAKO NEŽAN”,  poručio nam je jedan čitatelj u mailu naslovljenom “Bes”, nakon kojeg su uslijedila još tri, naslovljena “Srdžba” – u kojem je novinarki Faktografa poručio “nedojebana jadnice, možeš da popušiš kurac Robertu Youngu”, zatim “Gnev” – u kojem je dvjema novinarkama Faktografa poručio “dve rugobe i moralne nakaze i vakcinaška govna, možete da poljubite u dupe Jadranku Vrhovec“, a za kraj je u mailu naslovljenom “Pravda” poručio “Ko ste vi nedojebane kurvetine, da blatite časne i poštene ljude, i da odlučujete šta jeste, a šta nije istina. Idite, tražite kurac, pošto van on izgleda u životu fali. Mozga sigurno nemate kad verujete da su vakcine SAFE AND EFECTIVE”.

Kad već spominjemo Jadranku Vrhovec – nakon što je na Faktografu objavljen tekst “Antivakserska prevarantica Jadranka Vrhovec na Facebooku promovira lažne lijekove i zarađuje milijune”, u kojem smo razotkrili lažne tvrdnje da su njeni proizvodi rješenje za brojne zdravstvene tegobe, uključujući i one uzrokovane koronavirusom, Vrhovec se na svom profilu na Facebooku (arhivirano ovdje) “obračunala” s autoricama spomenutog teksta.

Vrhovec tako piše da se “one osobno i nemaju za koga boriti budući da su pripadnice gay populacije i ako se ne varam, nemaju djece, a žena joj ne može napraviti dijete kao što ne može niti ona drugoj ženi. Za ostalu tuđu djecu ih nije briga i smatraju da ne treba upozoravati na opasnosti od cjepiva, te me nazivaju otrcanim priprostim riječnikom ‘antivakserica’“. Dodala je i da im od srca želi “promjenu spolne orijentacije gdje će ipak imati svoje dijete, te da osjete sve čari koktela cjepiva koje promoviraju”.

Početkom kolovoza obratio nam se čitatelj Stipe s ovom porukom: “Dragi Jugofasisti, ja sam odgajan konservativno Hrvatski u dijaspori pa nisam nikada imao priliku jebavati Srbkinje ili Jugoslovenke zato vam pisem da mi pomognete. Znam da ste vi u vezi toga puno iskusniji. Ja volim jebavati u usta i u dupe. Da li imate u redakciji nege Jugoslovenke koje bi mogao da jebem. Hvala na pomoci! Za picketine spreman”, poručio je te priložio link na PornHub.

Nakon teksta “Negativni ioni u tzv. Bosanskim piramidama ne uništavaju koronavirus”, čitatelj Jasmin obratio nam se sljedećim riječima: “Recite vasoj novinarki da odjebe od nasih piramida da mi nebi isli rusiti gospu u medjugorju ,da ju nebi karali,jebem vam mater”.

Tu su i pokušaji grupnog zastrašivanja, koji su bili usmjereni na zamjenicu urednika Faktografa: “U 19h šaljemo poruke ovoj gospođi! Ona je jedna od onih koji brišu naše objave i brišu cijele profile. Danas u 19h tko želi može joj slati poruke”, objavljeno je u grupi ‘STOP MIGRANTI!’, zajedno s fotografijom naše urednice te dodatnim fotografijama s njenog Facebook profila.

To su samo neki primjeri, među stotinama uvreda i prijetnji upućenih Faktografovim novinarkama zadnjih mjeseci.

“Da nastavim, mislim da na internetu ne bi bilo dovoljno prostora…”

Seksizam i mizoginija kojoj su novinarke izložene problem je puno širi od prijetnji Faktografu, baš kao što su svjedočanstva koja se dijele pod #ženeujavnomprostoru problem puno širi od Hrvatske.

Novinarku Andreu Topić u siječnju ove godine, dok je bila na radnom zadatku, napala su četvorica muškarca. S javne ceste pokušala je snimiti kuću bivšeg ministra zdravstva Milana Kujundžića.

“Oćeš s nama na piće, dođi se s nama u kuću družit se malo, ajde, popit ćemo rakijicu, ti i nas četiri, he he he”, predložio joj je čovjek koji je netom prije pred njom mahao vlastitom zubnom protezom dok je izbezumljeno sjedila u automobilu koji je dio nasilnika pokušavao otvoriti. Isti čovjek je kasnije, zajedno s ostalom trojicom, tvrdio da su postupili na taj način jer su mislili da je riječ o – provalniku.

“Na takve izljeve odurnosti mi žene smo, nažalost, navikle. A u ovom poslu je lako naići i na kretene i na gospodu, šanse su 50-50. Neću lagati, imam želudac. U trenutku kad je ta ‘ponuda’ izrečena, nisam je ni primijetila. Tek kasno navečer, kad sam iz Imotskog konačno stigla u redakciju, nakon četiri sata u policijskoj postaji, promislila sam što je to zapravo značilo. Smatram da bi im se za takve stvari trebalo posebno suditi”, kazala nam je Andrea Topić, koja dodaje da to nije jedini takav slučaj koji je doživjela kao novinarka.

“Znalo bi mi se dogoditi da dogovorim sastanak sa sugovornikom, odem na teren, a onda on odluči razgovarati s fotoreporterom. Postavim pitanje, a ovaj se okrene i odgovara fotiću kao da ja ne postojim. Onda pita fotića što on misli o tome i tako to. Naučila sam da se tada moram nametati. Upadati u riječ. Biti dosadna. Skretati pažnju na sebe. Jednom me to naživciralo da te mjere da sam odlučila šutjeti. Okej, ako čovjek hoće razgovarati isključivo s fotoreporterom, neka mu on napiše tekst. I tako su sugovornik i fotoreporter popričali, da bi mi na kraju taj čovjek prišao, prvi put obratio pažnju na mene i pitao ‘kad će to izaći?’ ja sam rekla – ne znam, pitajte fotoreportera”, objašnjava Topić, koja nam je ispričala i kako ju je, dok je radila kao ‘honorarka’ za Slobodnu Dalmaciju, fotoreporter izbacio iz službenog automobila usred ničega jer mu se nije svidjelo što je otvorila laptop da napiše tekst dok je on vozio.

“Tad sam tek došla u Slobodnu pa se nisam htjela ni sa kim prepirati, nego sam jednostavno šutjela i kad mi je otvorio vrata od auta i izderao se naredivši da izađem, to sam i učinila. Izbacio me na seoskoj cesti, usred ničega. Bez autobusa, bez ljudi. Nije se ni vratio. Ni nazvao. Dobio je opomenu pred otkaz. Kasnije sam saznala da je jednu novinarku zalio kantom leda na Splitskom festivalu. Ovo su prvi primjeri koji mi padaju na pamet, da nastavim, mislim da na internetu ne bi bilo dovoljno prostora”, priča Topić.

> U zemlji koja predsjeda Europskom unijom fizički se napadaju novinarke, a Vlada za to ne pokazuje interes

“Ima toliko nijansi i lica da je o tome potrebno glasno govoriti”

Novinarka RTL-ove emisije “Potraga” Danka Derifaj također je s nama podijelila iskustva uvreda i prijetnji koje je pretrpjela samo zato što je žena koja se profesionalno bavi novinarstvom.

“Iz mog iskustva uvijek su uvrede i prijetnje koje su mi upućivali sadržavale i tu seksističku dimenziju: ‘mala’, ‘glupa’, ‘plavuša’, a ponekad i sa seksualnim konotacijama u smislu za što sam ‘dobra’ ili ‘ne možeš ti to jer si žensko’. Bilo je toga čak i od kolega, a povremeno mi zna doći i takvih poruka u inbox. Bude tu i puno suptilnijih načina, gdje me sugovornik poziva na piće ili večeru, ili se, pak, rukuje i gleda u oči samo s mojim kolegom snimateljem”, ponavlja nam sličnu priču Derifaj.

“To je toliko uobičajeno u našem društvu, ne samo u novinarstvu. Ima toliko nijansi i lica da je o tome potrebno glasno govoriti kako bi djevojčice naučile prepoznati i odbiti od sebe seksizam. Zato mislim da je sjajna inicijativa #ženeujavnomprostoru.“

“Ne bismo se smjele bojati samo zato što smo žene”

Pitali smo je i kako gleda na činjenicu da je strah zajednički nazivnik svakog svjedočanstva o seksizmu i mizoginiji u javnom prostoru. Zanimalo nas je kakve posljedice taj strah ostavlja na novinarke, novinarstvo kao struku, a posljedično i na javni interes.

“Potpuno razumijem da se strah filtrirao kao zajednički nazivnik ispovijesti koje su žene ostavljale pod ovim hashtagom. I ljuti me to, jer se ne bismo smjele bojati samo zato što smo žene. Kad sam bila mlađa, kao novinarka nisam prepoznavala tu vrstu poniženja, namjerno koristim tu riječ jer opisuje osjećaj koji su u meni izazivale seksističke uvrede. Poniženje i nemoć, jer se nađeš u situaciji velike neugode, i ta vrsta poniženja preraste u sram, pa u strah i to se vrtoglavo dogodi da ti uopće ne znaš što te snašlo, a upravo to i jest cilj u kontekstu novinarstva.

Ako dozvolimo da taj osjećaj prevlada, onaj koji tako komunicira vas je onesposobio, naveo da sumnjate u sebe, u svoja pitanja, u svoj rad – pa postoji opasnost da razviješ autocenzuru, ne usudiš se postaviti pitanje, ukratko počneš loše raditi svoj posao. To je pogubno za svaku ženu, a jasno da novinarku onesposobljava da radi svoj posao.

Meni su trebale godine da naučim na to odgovoriti, upozoriti da to nije dozvoljeno, da neću trpjeti i, u krajnjim slučajevima, vratiti istom mjerom. Jednostavno se ne dam zastrašiti takvom vrstom pritiska. Trebale su mi godine da razvijem tu vrstu samouvjerenosti, na koju svaka od nas, zapravo, ima pravo od rođenja”, objašnjava Derifaj.

Koliko heštegova?

Svjedočanstva žena pod heštegom #ženeujavnomprostoru uporno se preispituju. Ispod svakog podijeljenog iskustva, nađe se netko s pitanjem zašto bi ženama trebalo vjerovati. Taj princip relativiziranja nasilja ne vrijedi samo za ovu temu ili ovaj hešteg.

Preispitivala su se i svjedočanstva žena pod heštegom #prekinimošutnju. Štoviše, reakcija tadašnjeg ministarstva zdravstva Milana Kujundžića na svjedočanstvo tadašnje saborske zastupnice Mosta nezavisnih lista Ivane Ninčević-Lesandrić, koje je i pokrenulo spomenuti hešteg, bilo je: “U hrvatskim bolnicama ne radi se tako”. Podsjetimo, Ninčević-Lesandrić je u listopadu 2018. tijekom rasprave o opozivu Milana Kujundžića u Hrvatskom saboru opisala traumatično iskustvo kiretaže: “Svezali su mi ruke i noge i započeli proces kiretaže na živo bez anestezije. Strugali su mi maternicu bez anestezije. To je bilo mojih 30 najmučnijih minuta u mom životu”.

Tvrdnjom da se u hrvatskim bolnicama “ne radi tako”, Kujundžić je postavio temelje za daljnju relativizaciju ženskog iskustva: ako se u hrvatskim bolnicama to tako ne radi, onda zastupnica laže. Dan nakon saborskog govora Mostove zastupnice, predstojnik Klinike za ženske bolesti i porode KBC-a Split Deni Karelović izjavio je da Ninčević-Lesandrić laže.

“Što se tiče konkretnog slučaja kojeg je iznijela gđa. Ninčević-Lesandrić, mogu reći da to nije istina. Kolege su napravili sve lege artis”, ustvrdio je, a potom nastavio otkrivati podatke iz njenog zdravstvenog kartona.

Na koncu, više od 400 žena koje su udruzi RODA – Roditelji u akciji poslale svoja mučna iskustva pokazalo je da se, suprotno tvrdnjama tadašnjeg ministra Kujundžića, u hrvatskim bolnicama radi – upravo tako.

Ninčević Lesandrić o Marušićevim karikaturama: U prvom planu je ismijavanje žene

 

 

Facebook
WhatsApp

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.