Od trenutka kada je u ožujku 2020. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) proglasila pandemiju koronavirusa pa do cijepljenja prve osobe u Velikoj Britaniji prošlo je svega devet mjeseci. Manje od godinu dana trebalo je znanstvenicima da razviju cjepivo kao krucijalan alat u borbi protiv pandemije Covida-19 koja je gurnula svijet u ekonomsku i društvenu krizu.
Početak masovnog cijepljenja obilježio je kraj godine i početak nove 2021. Zemlje članice Europske unije u taj su proces krenule 27. prosinca, a Europska agencija za lijekove dosad je odobrila Pziferovo/BioNTechovo i Modernino cjepivo, dok se zeleno svijetlo za ono AstraZenece/Oxforda, koje se već počelo koristiti u Velikoj Britaniji, još čeka. Odobrenje europskih regulatora još nemaju ni cjepiva razvijena u Rusiji i Kini, koja su se u tim državama počela koristiti.
Hrvatska je za prvu fazu cijepljenja naručila 5,9 milijuna doza cjepiva. Prema planu cijepljenja, prve na red doći će osobe s rizikom od teških oblika bolesti, djelatnici u zdravstvu te korisnici i djelatnici pružatelja usluge smještaja osoba starije životne dobi i odraslih osoba s invaliditetom (HZJZ).
Nakon cijepljenja tih skupina predviđeno je da se cjepivo, koje je besplatno, ponudi cijelom stanovništvu. Svi građani će sami odlučiti žele li primiti cjepivo.
Koliko su građani zainteresirani?
Istraživanje koje je provela Nova TV pokazalo je da je nacija podijeljena kada je riječ o cijepljenju protiv Covida-19. Rezultati pokazuju da će se sigurno ili vjerojatno cijepiti njih 46 posto, dok čak 44 posto ispitanika – vjerojatno ili sigurno neće. Onih neodlučnih je 10 posto (Novi list).
Budući da uspješnost cijepljenja, odnosno, suzbijanja širenja zaraze, ovisi i o procijepljenosti u stanovništvu, potrebno je privući više ljudi da se cijepe.
Međutim, kako to postići?
Vlada je na sjednici od 23. prosinca usvojila Plan uvođenja, provođenja i praćenja cijepljenja protiv bolesti Covid-19 te najavila kampanju naziva ”Misli na druge, cijepi se!”. Kampanju će provoditi Hrvatski zavod za javno zdravstvo, a cilj je postići procijepljenost od 70 posto.
Podfact: Kako protiv antivaksera?
HZJZ tako sad ima zadatak, ali i odgovornost, jasnog komuniciranja s javnošću važnosti cijepljenja protiv Covida-19.
U našem Podfactu, emisiji koju smo napravili u sklopu projekta regionalne fact-checkerske mreže SeeCheck, bavimo se pitanjima – kako su zdravstvene institucije dosad radile radile taj posao i što bi trebale raditi u budućnosti?
Bespućima interneta kola bezbroj dezinformacija o cjepivu. Ne samo o onima protiv Covida-19, već i o cjepivima koji se nalaze u programu obaveznog cijepljenja u Hrvatskoj. Koliko je građanima teško raspoznati točne i znanstveno utemeljene informacije od onih neprovjerenih možda najbolje govori sve veći broj protivnika cijepljenja.
Glavna urednica portala Netokracija Mia Biberović govori nam o tome kako je SEO analizom došla do zaključka da antivakseri puno bolje koriste digitalne alate od zdravstvenih institucija. Drugim riječima – stručno razotkrivene dezinformacije u digitalnom su prostoru puno dostupnije od činjenica.
Razgovarali smo i s Milanom Mazalinom, liječnikom obiteljske prakse koji nam je kazao kako liječnici obiteljske medicine zbog previše pacijenata često nemaju vremena pružiti im sve bitne informacije o cjepivu.
S Andreom Vranić, psihologinjom s zagrebačkog Filozofskog fakulteta, pričali smo o načinu na koji se dezinformacije plasiraju i razlozima zbog kojih ljudi nasjedaju na njih, a s Bernardom Kaićem, epidemiologom HZJZ-a, razgovarali smo o tome kako privući ljude da se cijepe.
Problem dezinformacija o cijepljenju koje se pojavljuju u javnom prostoru nije nepoznat ni kolegama fact-checkerima iz susjedstva. Regionalni kontekst problema donose Vesna Radojević (Raskrikavanje.rs, Srbija), Darvin Murić (Raskrinkavanje.me, Crna Gora) i Tijana Cvjetićanin (Raskrinkavanje.ba, BiH).
Za kraj, popričali smo i s Nebojšom Blanušom, profesorom sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti koji je radio na istraživanju o raširenosti teorijama zavjera u Hrvatskoj. Što su pokazali rezultati kada je riječ o povjerenju građana u farmaceutske kompanije i vjerovanju u teorije zavjere – saznajte u Podfactu.