Od 1. srpnja i službeno je na razini Europske unije u upotrebu ušla digitalna covid putovnica koja bi trebala omogućiti lakša putovanja za sve one koji su se cijepili, preboljeli Covid-19 ili imaju svježi negativan PCR ili brzi antigenski test.
Covid putovnice, odnosno, Digitalne covid potvrde neće se, međutim, koristiti samo za potrebe prelaska granica unutar Europske unije, već se najavljuje njihova vrlo široka upotreba i unutar zemlje, u svakodnevnom životu. Primorsko-goranska županija od ovog tjedna traži ih na svakom događaju na kojem se okuplja više od 20 osoba, a najavljuje se da bi se najkasnije do jeseni njihova upotreba uvela ne samo za ulazak na kulturne događaje i okupljanja, već i za ulazak u zdravstvene ustanove, šoping centre, urede… odnosno na sva mjesta na kojima je sada obavezna upotreba maski. Alternativa – za one koji rade u tim ustanovama ili su im potrebne njihove usluge – je testiranje unutar 48 sati.
Neugodno su stoga ostali iznenađeni građani koji od lipnja pokušavaju doći do svoje covid potvrde na osnovi preboljenja. Takvu potvrdu mogu dobiti isključivo oni kojima je preboljenje dokazano PCR testom, ne mlađim od 11, niti starijim od 180 dana.
Do potvrde ne mogu doći oni koji oboljenje, usprkos simptomima, zbog nedostatnih kapaciteta za PCR testiranje nisu mogli potvrditi testom, već su se kod svojih liječnika vodili kao „vjerojatno oboljeli“; kontakti oboljelih koji su u samoizolaciji razvili simptome i bilo im je rečeno da se ne moraju testirati jer je jasno da je riječ o koroni, kao ni oni koji su bolest dokazali brzim antigenskim testovima. S tim da su svi oni prošli ne samo bolest, već i obavezno trajanje izolacije za čije su kršenje mogli biti novčano kažnjeni.
U europskoj uredbi priznaje se samo PCR
Zbog čega se to dogodilo? Zato što se mjera koja je prvenstveno zamišljena za usuglašeno prelaženje granica unutar EU te stoga traži politički konsenzus, kao i interoperabilnost sustava u različitim zemljama, preslikava na svakodnevni život građana.
Izgled i sadržaj Digitalne covid putovnice propisan je Uredbom o EU digitalnoj COVID potvrdi. U zadnjoj verziji zakonodavstva iz lipnja navodi se:
“Okvir za EU digitalnu COVID potvrdu omogućuje izdavanje, prekograničnu provjeru i prihvaćanje bilo koje od sljedećih potvrda:
(a) potvrde kojom se potvrđuje da je nositelj primio cjepivo protiv bolesti COVID-19 u državi članici koja izdaje potvrdu (potvrda o cijepljenju);
(b) potvrde kojom se potvrđuje da je nositelj bio podvrgnut testu NAAT ili brzom antigenskom testu sa zajedničkog i ažuriranog popisa brzih antigenskih testova na bolest COVID-19 koji je sastavljen na temelju Preporuke Vijeća od 21. siječnja 2021., a koji su proveli zdravstveni djelatnici ili stručno osoblje u državi članici koja izdaje potvrdu u kojoj se navodi vrsta testa, datum kada je proveden i rezultat testiranja (potvrda o testiranju);
(c) potvrde kojom se nakon pozitivnog rezultata testa NAAT koji su proveli zdravstveni djelatnici ili stručno osoblje potvrđuje da je nositelj prebolio infekciju virusom SARS-CoV-2 (potvrda o preboljenju)“.
„’Test NAAT’ znači molekularni test koji se temelji na umnažanju nukleinske kiseline, kao što su tehnike lančane reakcije polimerazom uz prethodnu reverznu transkripciju (RT-PCR), petljom posredovanog izotermalnog umnažanja (LAMP) i transkripcijom posredovanog umnažanja (TMA) koje se upotrebljavaju za otkrivanje prisutnosti ribonukleinske kiseline (RNA) virusa SARS-CoV-2“, odnosno u široj upotrebi riječ je o PCR testiranju.
Zanimljivo je i kako je u jednoj ranijoj verziji uredbe iz travnja bila ostavljena mogućnost da se preboljenje dokazuje serološkim testovima, ali je ona iz zadnje varijante izbačena.
Stimulira se korištenje brzih testova, ali se ne priznaju unatrag
Antigenski testovi nisu se našli kao način dokazivanja preboljenja iako je Preporukom Vijeća od 21. siječnja 2021. uspostavljen zajednički okvir za upotrebu i validaciju brzih antigenskih testova i uzajamno priznavanje rezultata testiranja u Uniji.
Odbor za zdravstvenu sigurnost postigao je još 18. veljače 2021. dogovor o zajedničkom popisu brzih antigenskih testova na Covid-19, odabiru brzih antigenskih testova čije će rezultate uzajamno priznavati države članice i zajedničkom standardiziranom skupu podataka koje treba uključiti u Covid-19 potvrde o testiranju. Na tom popisu trenutno su 83 testa, a ostavljena je i mogućnost njegova nadopunjavanja.
Kako bi povećala kapacitete država članica za testiranje, Komisija je mobilizirala 100 milijuna EUR za kupnju više od 20 milijuna brzih antigenskih testova.
Međutim, sve se to odnosi samo na kratkotrajnu „potvrdu o testiranju“. Na osnovi starog pozitivnog antigenskog testa ne može se dobiti trajnija „potvrda o preboljenju“ bolesti.
Nelogičnost prema kojoj su brzi antigenski testovi sa zajedničke liste dovoljno dobri za utvrđivanje zaraze u sadašnjem trenutku, odnosno dovoljni da se na osnovi takvog testa nekog proglasi zaraženim i ne dopusti mu se daljnje kretanje, a nisu dovoljno dobri kao pokazatelj da je netko bio zaražen u prošlosti, ni na koji način nije obrazložena.
Nisu samo građani Hrvatske na udaru takvih odredbi. Da se potvrda zbog prebolijevanja može dobiti samo na osnovi starog pozitivnog PCR-a vidljivo je i iz primjera drugih zemalja (1, 2).
Hoće li se mijenjati Uredba?
Međutim, u članku 7. europske uredbe u kojem se regulira potvrda o preboljenju ostavlja se ipak i prostor za buduće nadograđivanje te odredbe.
Nakon što se navodi kako se potvrda o preboljenju izdaje u sigurnom i interoperabilnom formatu, dodaje se i kako je Komisija ovlaštena za donošenje delegiranih akata „kako bi se omogućilo izdavanje potvrde o preboljenju na temelju pozitivnog brzog antigenskog testa, testa na antitijela, uključujući serološko testiranje na antitijela na virus SARS-CoV-2, ili bilo koje druge znanstveno potvrđene metode“.
Nakon mogućih donošenja delegiranih akata Komisija objavljuje popis testova na antitijela na temelju kojih se može izdati potvrda o preboljenju, koji utvrđuje Odbor za zdravstvenu sigurnost, uključujući sva ažuriranja.
Komisija bi do 31. listopada 2021. trebala Europskom parlamentu i Vijeću podnijeti izvješće o provođenju ove uredbe o covid-putovnicama u sklopu kojeg bi trebao biti i pregled „o dostupnim znanstvenim dokazima i razini standardizacije u pogledu mogućeg izdavanja potvrda o preboljenju na temelju testova na antitijela, uključujući serološko testiranje na antitijela na virus SARS-CoV-2, uzimajući u obzir dostupnost i pristupačnost tih testova“.
Neke članice EU sumnjaju u baze podataka o brzim testovima
Epidemiolog Bernard Kaić objašnjava nam kako su HZJZ i MUP u komunikaciji s Europskom komisijom oko mogućeg rješavanja ovog problema. Iako on osobno ima neke rezerve oko pouzdanosti seroloških testova, odnosno razine i trajanja imuniteta koji se može dokazati takvim testovima, oko dokazivanja preboljenja predočenjem pozitivnog rezultata brzih antigenskih testova izvedenih u laboratoriju nema nikakve zadrške. Tim više što je HZJZ preporučivao korištenje tih testova u skladu s naputcima ECDC-a.
Tumači nam kako su antigenski i serološki testovi iz konačne verzije Uredbe ispali zbog inzistiranja nekih utjecajnih zemalja, prvenstveno Njemačke, koja nije bila sigurna u baze podataka vezane za rezultate brzih testiranja i oslonila se na konzervativni pristup priznavanja samo laboratorijskih rezultata PCR-a.
U Hrvatskoj je, navodi, četrdesetak tisuća ljudi zarazu laboratorijski potvrdilo brzim testovima bez naknadne potvrde PCR-om te su na osnovi tog testa išli u izolaciju. Nepravedno je, slaže se Kaić, da oni sada nemaju slobodu kretanja ako su bolest preboljeli unazad šest mjeseci (što je za sada priznati minimalni imunitet nakon prebolijevanja), odnosno da se prije svakog nužnog događaja moraju testirati i za to plaćati.
Navodi kako bi Hrvatska mogla procesuirati i potvrde na osnovi evidencije liječnika, međutim ni to nije za sada prihvaćen standard.
Problem ne muči samo hrvatske, već brojne građane Europske unije, tako da bi se, smatra Kaić. mogao stvoriti dovoljan pritisak da se ta odredba izmijeni.
Napomena: U izvještaju o korištenju Digitalnih covid potvrda od 18. listopada 2021. Europska komisija nije preporučila da se kao dokaz o preboljenju uzme i posjedovanje pozitivnih brzih testova, niti serološki testovi. U tekstu se navodi kako je kvaliteta brzih testova napredovala te je preporuka ECDC-a bila da se testovi s prihvaćene liste uvrste kao pouzdan znak preboljenja unazad šest mjeseci, ali se s takvim pristupom nisu složili konzultirani stručnjaci zemalja članica, čije je mišljenje naposljetku i prihvaćeno.
Napomena: Odlukama Stožera civilne zaštite RH o obaveznom testiranju, odnosno predočenju Covid potvrda u zdravstvu te socijalnoj skrbi s početka listopada, a kasnije i u odluci koja se odnosi na dužnosnike u državnim i javnim službama te korisnike tih službi od 12. studenog omogućeno je šire dokazivanje preboljenja nego je to predviđeno uvjetima za Covid potvrdu.
Uvodi se, naime, mogućnost da se preboljenje može dokazivati i potvrdom liječnika primarne zdravstvene zaštite koji je izdaje na temelju pozitivnog brzog antigenskog testa unazad 12 mjeseci.
Osim toga, otvorena je mogućnost dokazivanja preko potvrde liječnika primarne zdravstvene zaštite o tome da su osobe imale dijagnosticirane Covid bolesnike u obitelji s kojima su imali kontakte te su proglašene tzv. vjerojatnim slučajem, a bolest im nije dokazana laboratorijskim testom.
Kad je riječ o produženju validnosti (odnosno vremenskom izjednačavanju preboljenja i cijepljenja), oni kojima je bolest dijagnosticirana PCR testom prije više od šest mjeseci (što je rok koji vrijedi za Covid putovnicu dogovorenu na europskoj razini), imat će „drugi odgovarajući dokaz“ ako imaju potvrdu o preboljenju izdanu od liječnika primarne zdravstvene zaštite ili pozitivni nalaz PCR-a ne stariji od 12 mjeseci.
Kad je riječ o onima koji su preboljeli bolest pa se cijepili jednom dozom, u odluci se navodi kako će se priznavati svi navedeni dokazi o preboljenju, uz potvrdu o cijepljenju, ako je cijepljenje bilo unutar osam mjeseci od preboljenja, a da nije prošlo više od 12 mjeseci od primitka te doze.
*Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
