Faktograf.hr

Samo činjenice

Svi Tomaševićevi problemi

Problemi Grada Zagreba u zadnjim su tjednima eskalirali. Gradonačelnik i njegovi zamjenici prisiljeni su djelovati reaktivno, muče ih kadrovski problemi, a nedovoljno jasno komuniciraju s javnošću.
HINA/ Daniel KASAP/ dk

U uvodnom dijelu predizbornog programa platforme Možemo nalazi se sljedeća rečenica: „Nakon dvadeset godina Zagreb će u svibnju 2021. konačno promijeniti vlast. U ta dva desetljeća Zagreb je od grada velikih društvenih, komunalnih i ekonomskih potencijala postao zapuštenim gradom: opterećen dugovima, štetnim projektima, ruševnim mostovima, nefunkcionalnim gradskim prometom, dotrajalim cijevima i zatrpan otpadom.“

U programu se i najavljuje: „Reorganizirat ćemo upravljanje Zagrebačkim holdingom i objediniti poslovne funkcije i procese. Proračun će biti fiskalno transparentan do pojedinačnih ugovora, a rad uprave moći će se pratiti kroz prikaze ključnih pokazatelja“.

Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter

Baš sve što je u citiranim rečenicama navedeno, eskaliralo je u posljednjih nekoliko tjedana – od dva puknuća vodovodnih cijevi u Selskoj u tri dana te istovremenog problema s mostom Sava kod Jankomira koji su prouzročili potpuni prometni kolaps u gradu – do višednevnih razračunavanja s Nikolom Vukovićem i Antom Samodolom koje su za potrebe reorganizacije Holdinga gradonačelnik Tomislav Tomašević i njegovi zamjenici sami postavili u Upravu, mimo javnog natječaja i bez odobrenja Gradske skupštine te tako zaradili postupak pred Povjerenstvom za odlučivanje o sukobu interesa (iako je imenovanje provedeno u skladu s člankom 48. Zakona o lokalnoj i regionalnoj samoupravi).

Problem s dugovima

Uz sve navedeno, Zagreb ima velikih problema s plaćanjem računa.

Ovog utorka na redovitoj tjednoj konferenciji za novinare gradonačelnika Tomaševića i njegovih dogradonačelnika Danijele Dolenec i Luke Korlaeta kazano je kako su započeli razgovori ne bi li se spriječile ovrhe nad Zagrebačkim holdingom čiji ukupni dug se približava cifri od pet milijardi kuna.

Ovrhe su, kako su poručili u priopćenjima za javnost, već pokrenule dvije tvrtke: REOMA grupa i C.I.O.S. grupa. REOMA kroz ovršni postupak od Holdinga želi naplatiti 14 milijuna, a C.I.O.S. grupa skoro 8,5 milijuna kuna dospjelog duga. Ukupna potraživanja C.I.O.S. grupe prema Holdingu su veća od 11 milijuna kuna.

Obje tvrtke tvrde da su postupak ovrhe odlučile pokrenuti jer Grad Zagreb i Zagrebački holding s njima izbjegavaju komunicirati na temu otplate dugova. Radi se o dugovima za posao koji je prije dvije godine sklopio pokojni gradonačelnik Milan Bandić. Ugovor je istekao u kolovozu ove godine zbog ranijeg popunjavanja kapaciteta.

Ovrhom nad Holdingom se javno prijetila i Ingra, tvrtka koja upravlja Arenom Zagreb. Međutim, Ingra je naknadno ipak izvijestila kako zasad neće ovršiti Holding zbog neplaćanja zakupnine i troškova Arene Ingrinoj tvrtki Lanište u visini od 30 milijuna kuna. U slučaju raskidanja tog ugovora, Grad i Holding morali bi Ingri platiti 120 milijuna eura i preuzeti vlasništvo nad dvoranom Arena, izgrađenom u javno-privatnom partnerstvu.

Sređivanje proračuna

Novi zagrebački gradonačelnik u više navrata je isticao da je zatekao tešku financijsku situaciju. Jedna od prvih zadaća nove vlasti stoga je bio rebalans proračuna za ovu godinu, predstavljen uz podsmjeh oporbenog HDZ-a jer su rashodi ukupno smanjeni za samo 37,5 milijuna kuna.

Ove kritike HDZ-a, međutim, nisu sasvim utemeljene. Za početak, dolaze od stranke koja je za prenapuhani ovogodišnji proračun glasala zajedno sa strankom pokojnog gradonačelnika Bandića. Već po njegovom donošenju je bilo jasno da se radi o praktički fiktivnom proračunu; rashodi su napuhani za milijardu kuna koji su s prihodovne strane trebali biti pokriveni prodajom gradske „srebrnine“, odnosno kompleksa Paromlina, Zagrepčanke i Gredelja.

Međutim, nikakvi koraci da se imovina proda zapravo nisu poduzeti, već se radilo o najavi koja je za isključivi cilj imala što više napuhati Bandićev proračun u izbornoj godini. Nova vlast je tako preuzela upravljanje gradom u situaciji kad je velik dio sredstava predviđen za ovu godinu već potrošen. Za podmirenje razlike bila su nužna nova zaduženja.

Kakav će biti odnos novih vlasti prema proračunu, tj. kako vide realne troškove i razvojne potencijale, bit će jasnije kada izađu s prijedlogom proračuna za 2022. godinu, u čijoj izradi su angažirani i vanjski stručnjaci, među kojima i bivši SDP-ov ministar financija Boris Lalovac.

S novom proračunskom godinom trebao bi biti usklađen i novi ustroj gradskih službi pa bismo u narednoj proračunskoj godini trebali doznati kako doista izgleda “novi model upravljanja” koji su Tomašević i platforma Možemo obećali biračima.

Problemi s otpadom

Novi gradonačelnik koji dolazi iz zelene političke opcije na zbrinjavanju otpada je temeljio velik dio svoje izborne kampanje. Ne čudi stoga da se tema upravljanja otpadom nametnula kao jedan od prioriteta nove vlasti. Pokazalo se da je u pitanju sustav čija će reorganizacija biti vrlo zahtjevna.

Od kolovoza traju pokušaji da se odvoz otpada preusmjeri s lukrativnog posla za privatne podizvođače u redoviti posao gradske Čistoće. Međutim, Tomašević na ovom polju do sada ne bilježi uspjehe.

Za rukom mu teško polazi izbjegavanje određenih kontroverznih poduzetnika, čije usluge nova gradska vlast evidentno ne bi htjela koristiti (a koji na to reagiraju ne samo ovrhama, nego i često posprdnim priopćenjima za javnost te žalbenim postupcima kojima pokušavaju sabotirati planove Tomaševićevoj gradskoj administraciji).

Radi se o već spomenutim tvrtkama REOMA grupa i C.I.O.S. grupa. Vlasnik C.I.O.S.-a je Petar Pripuz, a REOMA je u vlasništvu Fatmira Ademija. Ove dvije firme redovito se zajednički javljaju na javne natječaje za poslove zbrinjavanja otpada.

Upravo njihova ponuda je najpovoljnija na natječaju za zbrinjavanje biootpada, koji je Tomašević morao raspisati jer Grad Zagreb trenutno nema kapaciteta da samostalno obavlja taj posao. Grad Zagreb će konzorciju REOMA grupe te tvrtki CE-ZA-R i Eko-Flor plus (obje u sastavu C.I.O.S.-a) zbrinjavanje biootpada platiti 33.637.500 kuna bez PDV-a. Alternativa bi bila da odaberu skoro tri milijuna kuna skuplju ponudu.

Svojevrsna je to zamka za Tomaševića koji je predizborno tvrdio da će posao zbrinjavanja otpada prepustiti gradskim poduzećima da bi potom bio prinuđen raspisati javnu nabavu na kojoj je opet najpovoljnija ponuda – upravo ona koju je htio izbjeći. Na zadnjoj konferenciji za novinare je rekao: “Mi ćemo prihvatiti najjeftiniju ponudu, bez obzira o kojoj se firmi radi. Povjerenstvo će odlučiti”.

Malo uspješniji u izbjegavanju korištenja usluga ovih “kraljeva otpada” Tomašević je bio kod posla zbrinjavanja glomaznog otpada. Taj su posao za Grad Zagreb dosad također zajednički obavljali REOMA i C.I.O.S.

Novi natječaj za odvoz glomaznog otpada raspisan još krajem prošle godine, u Bandićevom mandatu. Zanimljivo, na natječaj koji je dočekao novog gradonačelnika su se REOMA i C.I.O.S. javili odvojeno. REOMA je imala najbolju ponudu (89 milijuna kuna za dvogodišnje razdoblje, naspram 125 milijuna kuna koliko su nudile tvrtke iz Pripuzove C.I.O.S. grupe).

Grad Zagreb je odlučio da neće prihvatiti nijednu ponudu, tj. donesena je odluka o poništavanju javnog natječaja. Zaključeno je da Gradu Zagrebu vanjske usluge zbrinjavanja glomaznog otpada nisu potrebne, odnosno da se radi o poslu koji treba obavljati Holdingova podružnica Čistoća. Gradonačelnik Tomašević smatra da se tako može uštedjeti 33 milijuna kuna godišnje.

REOMA grupa se žalila na odluku o poništenju natječaja, a Državna komisija za kontrolu postupka javne nabave prihvatila je njihovu žalbu. Tomašević je tako doveden u apsurdnu situaciju: DKOM mu govori da mora potpisati neobvezujući sporazum s REOMA grupom, iako njihove usluge zbrinjavanja glomaznog otpada Grad Zagreb ne namjerava ni koristiti, ni platiti.

Kako se u gradu već tijekom ljeta počeo gomilati glomazni otpad, Tomašević je pokrenuo proces nabavke drobilica otpada. Radi se o strojevima koji su Čistoći potrebne da bi samostalno zbrinjavala glomazni otpad. Ni to, međutim, nije moglo proći bez suradnje s kontroverznim poduzetnicima.

Posao su dobile tvrtka Lager Bašić iz Stupnika i zagrebački O-K-TEH za strojeve vrijedne oko šest milijuna kuna. Lager Bašić je tvrtka u formalnom vlasništvu Milenka Bašića, a član uprave je bio Dragan Stipić – obojica su osumnjičena  u aferi Vjetroelektrane. Do puštanja u rad tih drobilica, koje se nije očekivalo prije iduće godine, posao je trebala odrađivati unajmljena drobilica, ali nakon što ishodi potrebne dozvole za taj rad.

U međuvremenu je na snazi privremeno rješenje – najprije je postignut dogovor s tvrtkom Unija Nova za odvoz glomaznog otpada u Sesvetski Kraljevac, a potom su mediji izvijestili kako su ti kapaciteti popunjeni i kako se otpad trenutačno vozi u Sisak gdje se drobi, a potom vraća na Jakuševac. Posao obavlja tvrtka Royal Media o kojoj se u srpnju pisalo kao o tvrtki koja gomila otpad mimo dozvoljenih gabarita.

Kako je podsjetio Jutarnji list, do kraja godine pojavit će se i problem zbrinjavanja drva, plastične ambalaže, ali i posao građenja, održavanja i upravljanja podsustavima odlagališta otpada Jakuševec koji bi trebao biti raspisan u prosincu i vrijedi oko 250 milijuna kuna. Dosad su to radile tvrtke Eko-Flor Plus (članica C.I.O.S. grupe) i Tigra Milana Penave, kuma pokojnog Milana Bandića.

Bez obzira na predizborne najave i početne namjere, očito je da novi sustav zbrinjavanja otpada u Gradu Zagrebu, utemeljen na radu gradskih službi, a ne suradnji s “kraljevima otpada”, neće biti nimalo lako uspostaviti.

Problem upravljanja

Zbog teškog financijskog stanja u Zagrebačkom holdingu i hitnosti preuzimanja tog velikog sustava, Tomašević je, bez provođenja javnog natječaja kakve je najavljivao u predizbornoj kampanji, sredinom lipnja imenovao Nikolu Vukovića za predsjednika te Antu Samodola za člana Uprave Holdinga, računajući na Vukovićevo prethodno iskustvo u Holdingu.

U isto vrijeme imenovali su i Nadzorni odbor kojem je predsjednica Suzana Brenko, a članovi Ratko Bajakić i Damir Topić.

Nešto više od tri mjeseca kasnije Skupština Zagrebačkog holdinga smijenila je Vukovića i Samodola, obrazlažući to nesklonošću spomenutog dvojca suradnji s gradskim vlastima, Nadzornim odborom, ali i članovima Uprave Ivanom Novakovićem, Borisom Sesarom i Matijom Subašić-Maras koji su naknadno odabrani na javnom natječaju.

U danima nakon smjene, dosadašnji članovi uprave ponudili su niz svojih objašnjenja zašto se nisu mogli zadržati u Holdingu (1, 2), dok su, sa svoje strane, gradonačelnik, njegovi zamjenici i neki drugi istaknuti članovi platforme Možemo zauzeli defenzivni stav, ali bez javnog ulaženja u detalje spomenute otežane suradnje.

Upravu Holdinga sada vodi Ivan Novaković, a koliko će on uspjeti ovladati složenim sustavom tek ćemo saznati.

Tko god bio u pravu u ovom srazu, neke su se stvari pokazale nedvojbenima. Kao prvo, Možemo nije imalo svoje unaprijed pripremljene kadrove koji bi mogli preuzeti upravljanje i gradskim službama i u Holdingu, što ne čudi s obzirom na to da su najavljivali kako će se sva mjesta popunjavati javnim natječajima na kojima će poslove dobivati najbolji.

Međutim, provođenje natječaja je dugotrajan proces (još uvijek nisu novim ljudima ispunjena nužna rukovodeća mjesta u podružnicama), a ljudima tako imenovanima potrebno je vrijeme za uhodavanje. Ako je vjerovati Vukoviću, on je bio jedini koji je imao neki plan sređivanja stanja u Holdingu, a nije planirani smjer dobio od Skupštine Holdinga, koja bi onda, zajedno s Nadzornim odborom, mogla i nadzirati provodi li Uprava zacrtano. Vukoviću i Samodolu načelno su dane odriješene ruke, da bi ih se potom, prema njihovim riječima, pretjerano nadziralo u svakom koraku.

Kakav plan ima novi predsjednik Uprave Novaković, javnosti nije komunicirano.

Problem transparentnosti i komunikacije

Tako dolazimo do problema koji je bio vidljiv i kod izbora novog ravnatelja Dječje bolnice Srebrnjak.

Upravno vijeće kojeg je imenovala nova vlast izabralo je dr. Darka Richtera za novog ravnatelja Srebrnjaka, iako se toj poziciji nadao bivši dugogodišnji ravnatelj Boro Nogalo koji je sa svojim timom osigurao da ta bolnica dobije veliki europski projekt dječjeg centra za translacijsku medicinu.

Kad su mediji podsjetili na neke stare, a za birače zelene ljevice politički i svjetonazorski neprihvatljive izjave dr. Richtera, on je pod pritiskom javnosti odustao od funkcije, a Upravno vijeće koje ga je imenovalo dalo je ostavke na svoju dužnost.

Ostalo je, međutim, neobjavljeno na temelju kojeg programa je baš dr. Richter bio najstručniji za to mjesto. Programi kandidata za ravnatelja bolnice nikad nisu javno objavljeni pa ne znamo temeljem čega je Upravno vijeće donijelo odluku: je li dr. Richteru kao prioritet bila postavljena sanacija dugova bolnice, spašavanje europskog projekta ili je on uspio izložiti plan kako da se riješe oba ta goruća problema?

Nije, također, obrazloženo zašto je Upravno vijeće prosudilo da je on bolji kandidat od Nogala ili ljudi iz njegova tima, što je velika komunikacijska greška s obzirom na simpatije koje Dječja bolnica Srebrnjak, pa i sam Nogalo, imaju u javnosti.

Slične greške nova gradska vlast čini praktički od prvog dana: novinari su u više navrata pisali kako od Grada Zagreba nisu uspjeli dobiti odgovore na određene upite, a Ured gradonačelnika još nema ni glasnogovornika (javni natječaj za ovu funkciju raspisan je tek krajem rujna, skoro četiri mjeseca nakon što je Tomašević preuzeo vlast).

Istovremeno, interes medija i javnosti za aktivnosti nove vlasti izrazito je visok, što je sasvim očekivano u situaciji u kojoj relativno nova politička opcija dolazi na vlast nakon senzacionalne izborne pobjede.

S tim se interesom Tomaševićeva gradska administracija zasad slabo nosi. Iako su u kampanji najavljivali znatno povećanje transparentnosti gradske uprave, jedini stvarni iskorak u tom smjeru je uvođenje redovitih konferencija za medije. Iako se radi o pohvalnom potezu, to je nedovoljno u situaciji koju sam gradonačelnik praktički opisuje kao izvanrednu (kad govori o nedostatku sredstava i “kosturima iz ormara”).

Stvarno povećanje razine transparentnosti značilo bi uvođenje noviteta poput npr. objave registara sastanaka, detaljnog prikazivanja javnih troškova putem online aplikacije ili pravovremenih objava svih relevantnih odluka (za koje građani još uvijek često doznaju iz medija do kojih dolaze preko anonimnih izvora).

Početno nesnalaženje Tomaševića i nove gradske uprave zasad nije imalo znatnije posljedice po njihov rejting među biračima. Najnovija anketna istraživanja javnog mnijenja pokazuju da se popularnost platforme Možemo još nije istopila. No upravo će jasno komuniciranje s medijima i biračima biti važan preduvjet za zadržavanje te popularnosti i eventualni rast rejtinga.

ISPRAVAK: Izvorno je u ovom tekstu stajalo da Grad Zagreb trenutno za zbrinjavanje glomaznog otpada plaća 2600 kuna po toni. U pitanju je informacija koja je objavljena dnevnom listu “24 sata”, a koju nismo posebno provjeravali. Gradonačelnik Tomislav Tomašević na press konferenciji 19. listopada izjavio je da to nije točno, tj. da cijena iznosi oko 700 kuna po toni.

*Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Uočili ste neku izjavu za koju vjerujete da bi je Faktograf trebao obraditi? Sumnjate u točnost viralnih objava na društvenim mrežama? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.

Faktograf.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Cookie postavke mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Nastavkom pregleda web stranice Faktograf.hr slažete se s korištenjem kolačića.