Jesu li predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine (HDZ-BiH) Dragan Čović te predsjednici Stranke demokratske akcije (SDA) i Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), Bakir Izetbegović i Milorad Dodik, ujedno i predstavnici hrvatskog, bošnjačkog i srpskog naroda u toj državi?
Ako je pitati Ured predsjednika Republike Hrvatske – jesu. Vidi se to iz priopćenja koje je medijima stiglo s Pantovčaka nakon što se predsjednik Zoran Milanović sastao s članom Predsjedništva BiH Miloradom Dodikom, a u kojem se Dodika naziva “predstavnikom srpskog naroda u Bosni i Hercegovini”.
U priopćenju, u kojem se tvrdi kako je sastanak s Dodikom nastavak Milanovićevih aktivnosti “u cilju stabilnosti i funkcioniranja Bosne i Hercegovine te ostvarenja legitimnog predstavljanja sva tri konstitutivna naroda u skladu s Daytonskim sporazumom”, također stoji:
“S tim ciljem predsjednik Milanović je ranije održao sastanke s Bakirom Izetbegovićem, predstavnikom bošnjačkog naroda i Draganom Čovićem, predstavnikom hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini”, navodi se u priopćenju.
Priopćenje, u onom obliku u kakvom je stiglo s Pantovčaka, pročitano je u vijestima HRT-a te su ga prenijeli brojni mediji, među ostalima Index, Večernji list i Dnevnik.hr. Nijedan od njih nije naveo kako navedeni političari i funkcioneri ne mogu biti predstavnici naroda jer Ustav Bosne i Hercegovine takvu funkciju – ne poznaje.
Ustav BiH
Kada je riječ o Predsjedništvu BiH, ono se, prema Ustavu, sastoji od tri člana: po jednog Bošnjaka i Hrvata, izabranih neposredno s teritorija Federacije, te jednog Srbina koji se bira neposredno s teritorija Republike Srpske.
U Izbornom zakonu, u dijelu koji se odnosi na izbor članova Predsjedništva BiH, stoji kako birači u Federaciji mogu glasati ili za Bošnjaka ili za Hrvata, ali ne za oba. Izabrani su bošnjački i hrvatski kandidat koji dobiju najveći broj glasova među kandidatima iz istog konstitutivnog naroda.
U Parlamentarnu skupštinu, koja se sastoji od Doma naroda i Predstavničkog doma, također se ne biraju “predstavnici naroda”.
Dom naroda se sastoji od 15 delegata, od kojih su dvije trećine iz Federacije (uključujući pet Hrvata i pet Bošnjaka) i jedna trećina iz Republike Srpske (pet Srba). Nominirane hrvatske, odnosno bošnjačke delegate iz Federacije biraju hrvatski odnosno bošnjački delegati u Domu naroda Federacije, dok delegate iz Republike Srpske bira Narodna skupština RS. Predstavnički dom sastoji se od 42 člana, od kojih se dvije trećine biraju s teritorija Federacije, a jedna trećina s teritorija Republike Srpske.
Da Ustav BiH ne predviđa predstavnike Hrvata, Bošnjaka i Srba potvrdio je i Ustavni sud u odluci iz 2000. godine, u kojoj se navodi da članovi Predsjedništva nisu zamišljeni kao predstavnici naroda, već građana.
U toj odluci, naime, stoji da članove Predsjedništva BiH ne biraju pripadnici samo jednog naroda, već svi građani u njihovoj izbornoj jedinici.
“Ne smije se zaboraviti da Srbin – član Predsjedništva BiH, naprimjer, nije izabran samo glasovima glasača koji su u etničkom smislu Srbi, već glasovima svih građana Republike Srpske bez određene etničke pripadnosti. On, dakle, ne predstavlja Republiku Srpsku kao entitet, niti srpski narod, već sve građane Republike Srpske kao izborne jedinice. Isto važi i za Bošnjaka i Hrvata kao članove koji su izabrani iz Federacije”, stoji u odluci Ustavnog suda.
Delegati, a ne predstavnici
Ni Bakir Izetbegović, ni Dragan Čović trenutno nisu članovi Predsjedništva BiH. Od političara poimenice navedenih u Milanovićevom priopćenju, u Predsjedništvo BiH na općim izborima 2018. godine izabran je jedino Milorad Dodik.
Izetbegović i Čović bili su članovi Predsjedništva BiH u prošlom mandatu, dok ih na izborima koji su se održali 2018. nisu zamijenili Željko Komšić iz Demokratske fronte (na mjestu hrvatskog člana Predsjedništva BiH) te Šefik Džaferović iz SDA kao bošnjački član.
Bakir Izetbegović, kojeg Pantovčak smatra predstavnikom Bošnjaka, nije se ni kandidirao za mjesto člana Predsjedništva, niti se nalazio na izbornim listama. On je kasnije delegiran u Dom naroda parlamenta BiH, koji je zakonodavno tijelo, ali ne odražava izbornu volju birača; članove Doma naroda parlamenta BiH biraju delegati koji sjede u Domu naroda Federacije BiH.
Čović i Izetbegović trenutno obnašaju funkcije delegata u Kolegiju Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, a usto su i predsjednici svojih političkih stanaka. Međutim, iako je Izetbegović predsjednik najveće bošnjačke, a Čović najveće hrvatske stranke, to ih ne čini ujedno i predstavnicima bošnjačkog odnosno hrvatskog naroda.
Nadalje, osloviti Dodika kao predstavnika srpskog naroda, kako se navodi u naslovu priopćenja, također je upitno. Na službenoj stranici Predsjedništva BiH ispred svakog člana Predsjedništva BiH navodi se drugačija funkcija. Tako je Željko Komšić član Predsjedništva iz redova hrvatskog naroda, Džaferović samo član Predsjedništva, dok se Milorad Dodik naziva – srpskim članom Predsjedništva BiH.
Legitimitet
Kada podaci Centralne izborne komisije BiH o tome koliko glasova su stranke i kandidati za članove Predsjedništva dobili na zadnjim općim izborima usporede s podacima koji se odnose na broj stanovnika BiH, moguće je dobiti jasniju sliku o tome koliku potporu imaju izabrani članovi Predsjedništva BiH među konstitutivnim narodima.
Pri analizi navedenih brojki svakako u obzir treba uzeti i činjenicu kako je na prošle opće izbore u BiH izašlo svega 53,26 posto birača.
Brojke koje se odnose na izborni rezultat za Parlament BiH i koje dodatno oslikavaju podršku koju HDZ BiH, SNSD te SDA imaju među građanima također govore kako situacija, kada je riječ o potpori stanaka za koje se veže narativ da predstavljaju interese svojih naroda, nije crno-bijela.
Izborni zakon
Teza o “predstavnicima naroda” dio je narativa koji predsjednik Milanović već neko vrijeme upotrebljava u svojim izjavama o političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini, u kojima često ističe kako Komšić nije predstavnik hrvatskog naroda. Dio kritika s Pantovčaka upućen je prema izbornom sustavu Bosne i Hercegovine čiju promjenu zagovaraju predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, ali i Milanović koji često u ističe kako je hrvatski član Predsjedništva BiH Komšić izabran bošnjačkim glasovima.
Naime, u izborima za članove Predsjedništva BiH iz Federacije BiH moguće je da pripadnici brojnijeg konstitutivnog naroda mogu dati jedan dio glasova za člana Predsjedništva iz reda drugog konstitutivnog naroda i tako utjecati na izbor oba kandidata. Željko Komšić, za kojeg hrvatska vanjska politika smatra da ne predstavlja interese hrvatskog naroda, tako je 2018. već treći put izabran na poziciju hrvatskog člana Predsjedništva BiH – to mu je ranije uspjelo 2006. i 2010. godine
Zbog toga je predsjednik Milanović, za vrijeme svoje posjete Ljubuškom u srpnju ove godine, situaciju u kojoj se Hrvati u BiH preglasavaju glasovima Bošnjaka nazvao – zlostavljanjem (Večernji list).
Nadalje, početkom rujna Milanović je ocijenio pozitivnim poziv Milorada Dodika da se predstavnici Hrvatske, Srbije i Turske uključe u pregovore o budućnosti BiH, smatrajući da su predstavnici međunarodne zajednice izgubili kredibilitet jer su zastupali interese Bošnjaka. Komšić je tu ideju ocijenio neprihvatljivom te naveo kako se radi o dvjema državama “koje su izvršile agresiju na BiH i ne mogu imati veći kredibilitet od Britanije, Njemačke, Francuske, EU-a i UN-a, pa i Rusije, koji su svjedoci potpisivanja Daytonskog sporazuma” (Tportal).
Krajem rujna Milanović je izazvao reakcije kada je, za vrijeme Opće skupštine UN-a, u izjavi za Al Jazeeru rekao da je on predsjednik Hrvata u BiH te da ne zna u čije ime govori Komšić, koji se kao predsjedavajući Predsjedništva BiH također našao u New Yorku.
Na takav Milanovićev stav nadovezuje se i hrvatski ministar vanjskih poslova Goran Grlić Radman, koji je za Komšića nedavno rekao kako on i dalje ne shvaća da ne zastupa Hrvate u BiH.
Presuda Europskog suda za ljudska prava
Kako navode kolege s bosansko-hercegovačkog portala Istinomjer, izborni je zakon u BiH već dugo je tema rasprava u kojima se često ističe kako pravna stečevina u tom polju nije u skladu s europskim standardima.
Tako se presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine toj državi nalaže otklanjanje diskriminatornih odredbi koje se odnose na izborni sustav. Naime, u toj se presudi navodi kako su se kandidati, pozivajući se na Europske konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, žalili da im je onemogućeno da se kandidiraju na izborima za Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine zbog njihovog romskog odnosno židovskog porijekla. Sud u Strasbourgu u tom je slučaju utvrdio kako se radi o kršenju Konvencije (Istinomjer).
Nadalje, presudom u predmetu “Pilav protiv Bosne i Hercegovine” utvrđeno je da nisu diskriminirani samo ostali, nego i konstitutivni narodi. Europski sud za ljudska prava 2016. godine donio je odluku prema kojoj je onemogućavanje Ilijazu Pilavu iz Srebrenice, grada u Republici Srpskoj, da se kandidira na izborima za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine diskriminatorno. Trenutačni izborni sustav tako onemogućava Bošnjaku kandidaturu za člana Predsjedništva ako je iz Republike Srpske, jednako kao što se Srbin iz Federacije BiH ne može kandidirati na tu funkciju (Al Jazeera Balkans).
Više o tome kako funkcionira izborni sustav u BiH objašnjeno je u videu koji se nalazi ispod.
