Ekonomist Slavko Kulić u intervjuu za Novi list (arhiviran ovdje) iznio je niz neutemeljenih tvrdnji o ruskoj invaziji koje je potom prenijelo nekoliko medija, među kojima i Slobodna Dalmacija te portal Logično, poznat po širenju ruske propagande (1, 2).
Kulić, koji rusku invaziju, baš poput ruskog režima, naziva specijalnom akcijom, u razgovoru navodi kako Rusija nije izvršila agresiju.
Prijavite se na F-zin, Faktografov newsletter
Prijavom pristajete na Uvjete korištenja i Politiku privatnosti.
Osim toga, tvrdi da su u Ukrajini postavljeni centri za biološki rat protiv Rusije te da je Sjevernoatlantski savez (NATO) svojim raketama došao na granice Rusije. U razgovoru za Novi list tako postavlja i pitanje: tko se u ovom slučaju brani, a tko napada?
Kulićev intervju, u kojem navodi da se Hrvatska svrstala na krivu stranu povijesti, vrlo brzo je postao viralan.
Facebook objava teksta na stranici Novog lista na toj je društvenoj mreži skupila više od 9 tisuća interakcija, a članak su objavile i neke druge grupe i stranice, među kojima su i Osviješteni građani, 2012 Transformacija svijesti, Krešimir Mišak-Na rubu znanosti.
Odavno poznati laboratoriji
“Ne bih rekao da je to invazija, nego napad Rusije na ciljeve koje je Zapad postavio u Ukrajini bez znanja ukrajinskog naroda”, kaže Kulić navodeći da se “u laboratorijima proizvode sredstva za biološki rat” te da ukrajinski narod o tome nema informacija.
Pritom navodi kako je postojanje centara za biološka istraživanja u Ukrajini prije nekoliko dana javno potvrdila i Victoria Nuland, pomoćnica američkog državnog tajnika, odgovarajući u Kongresu na pitanja senatora Marca Rubija.
Točno je da je Nuland kazala da Ukrajina ima postrojenja za biološka istraživanja te kako je zabrinuta da ruske vojne snage nastoje zauzeti ta postrojenja. Video zapis njene izjave postao je viralan na društvenim mrežama te ga se uzima kao “dokaz” da SAD u Ukrajini razvija biološko oružje (primjer ovdje).
Međutim, kao što je Faktograf već pisao, činjenica je da je odavno poznato da SAD i Ukrajina surađuju na znanstvenim projektima koji se provode u biološkim laboratorijima u Ukrajini te da ta suradnja ujedno ne znači da SAD vodi i kontrolira ukrajinske laboratorije, niti da se u njima proizvodi biološko oružje.
Teze o biološkim laboratorijima u kojima se razvija oružje dio su ruske propagande već nekoliko godina. Narativ se krenuo intenzivirati početkom ove godine, neposredno uoči napada Rusije na Ukrajinu.
Tvrdnje o biološkom oružju koje u Ukrajini prema ruskim tvrdnjama razvijaju Amerikanci temelje se na “Zajedničkom programu za smanjenje prijetnje” koje je Ministarstvo obrane SAD-a pokrenulo 1991. godine. Riječ je o programu koji je započeo nakon pada Sovjetskog saveza kako bi se smanjila opasnost od biološkog oružja koje je proizvedeno u postsovjetskim zemljama. Jedna od zemalja s kojima SAD surađuje je i Ukrajina, s kojom je potpisala sporazum (dostupan ovdje) koji se odnosi na sprječavanje širenja tehnologija, patogena i znanja koji se mogu koristiti u razvoju biološkog oružja te na pomoć u modernizaciji (popravci, ažuriranje opreme) niza državnih laboratorija u Ukrajini.
Suradnja i pomoć u modernizaciji ne znače ujedno da SAD kontrolira navedene laboratorije. U svibnju 2020. je ukrajinska sigurnosna služba u posebnom priopćenju navela da ne postoje biološki laboratoriji koje vode strane države, naročito ne vojni (Kyiv Post).
Zadnje optužbe Rusije odnose se na tvrdnje da posjeduje dokaze da je ukrajinsko ministarstvo zdravlja, uoči ruske invazije, naredilo uništavanje kuge, kolere i ostalih patogena. Tu je akciju Ukrajini preporučila i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) koja podržava rad laboratorija u Ukrajini, i koja je tamošnjem Ministarstvu zdravstva preporučila da unište opasne patogene kako bi se spriječilo bilo kakvo potencijalno “curenje” (Reuters).
O optužbama Rusije raspravljalo se i na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a koja se održala 11. ožujka. Predstavnik Rusije u UN-u, Vasily Nebenzya, ponovio je tvrdnje o razvoju biološkog oružja te naveo kako bi ptice i šišmiši uskoro mogli diljem Europe prenositi opasne patogene. Predstavnica Velike Britanije Barbara Woodward tom je prilikom optužila Rusiju kako koristi sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a za širenje teorija zavjera. Kako je nakon sjednice priopćeno, UN nema saznanja da se u Ukrajini razvija biološko oružje.
Podršku Rusiji u njenim tvrdnjama da SAD razvija biološko oružje u Ukrajini daje Kina. Prema pisanju France24, takva teorija Kini odgovara jer je u skladu s kineskom propagandom oko porijekla koronavirusa koje je još predmet istrage. Iako većina znanstvenika smatra da je virus nastao u prirodi, postoje sumnje da je on pobjegao iz laboratorija. Kada bi se dokazalo da SAD razvija biološko oružje u tajnim laboratorijima, tada bi teorija o “curenju” koronavirusa iz američkog laboratorija, što Kina zagovara, bila vjerodostojnija.
NATO
Kulić rusku invaziju ne smatra agresijom, već specijalnom akcijom za uništavanje infrastrukture i ciljeva koje je Zapad na prostoru Ukrajine postavio protiv Rusije, a da ukrajinski narod ništa o tome ne zna.
Nadalje, smatra kako Rusi imaju obzira prema Ukrajincima jer su to “bliski narodi” te kroz cijeli razgovor objavljen u Novom listu provlači tezu da su Ukrajinci zapravo kolateralna žrtva rata između Zapada i Rusije.
“Ako netko govori da je Rusija ‘ničim izazvana’ pokrenula agresiju na Ukrajinu, onda ga ja pitam kako to da je NATO svojim raketama došao na ruske granice i kako to da se dosad o tome šutjelo, uključujući i kod nas u Hrvatskoj”, pita se Kulić navodeći dalje kako se Rusija brani od ugroze života u svom prostoru “jer zapadna doktrina već dugo smatra da je Rusija najunosnija nekretnina na svijetu, koju Zapad treba osvojiti svim sredstvima”.
Nakon sloma Sovjetskog Saveza, 14 zemalja istočne Europe primljeno je u NATO, od kojih četiri graniči s Rusijom.
Na stranicama Saveza može se naći informacija kako su NATO i Rusija zajedno su radili na pitanjima borbe protiv narkotika i terorizma te spašavanja podmornica, čak i za vrijeme proširenja Saveza na nove članice.
“Međutim, 2014. godine, kao odgovor na ruske agresivne akcije protiv Ukrajine, NATO je obustavio praktičnu suradnju s Rusijom. Ne tražimo konfrontaciju, ali ne možemo zanemariti da Rusija krši međunarodna pravila, narušava našu stabilnost i sigurnost. Kao odgovor na rusku upotrebu vojne sile protiv Ukrajine, NATO je 2016. razmjestio četiri multinacionalne borbene skupine u baltičke države i Poljsku. Ove jedinice nisu stalno bazirane u regiji, u skladu su s međunarodnim obvezama saveznika i broje oko 5000 vojnika. Prije ruske ilegalne aneksije Krima, u istočnom dijelu Saveza nije bilo savezničkih trupa”, stoji na stranicama NATO-a.
Tvrdnje o tome kako NATO, sa svojih 5000 vojnika, predstavlja prijetnju Rusiji, koja pod oružjem drži 850.000, njemački je Deutsche Welle nazvao nerealističnima.
Netočna je i tvrdnja kako je Savez svojim raketama došao na ruske granice, iako u Rumunjskoj (s kojom Rusija graniči na Crnom moru) ima instaliran antiraketni sustav. Kako se može naći na stranicama NATO-a, ta obrana od balističkih projektila nije usmjerena protiv Rusije, već je zamišljena za obranu europskih saveznika od prijetnji projektilima izvan euroatlantskog područja.
“Rakete presretači koji su tamo raspoređeni ne mogu se koristiti u ofenzivne svrhe. Presretači ne sadrže eksploziv, te ne mogu udarati u objekte na površini Zemlje, već samo u zraku. Osim toga, sustavu nedostaju softver, hardver i infrastruktura potrebni za lansiranje ofenzivnih projektila. NATO je pozvao Rusiju na suradnju na području proturaketne obrane, a poziv nije upućen niti jednom drugom partneru. Nažalost, Rusija je 2013. godine odbila suradnju i dijalog o ovom pitanju”, stoji na stranicama NATO-a.
Invazija, a ne “specijalna operacija”
Na samom početku invazije Rusija je tvrdila kako ruska vojska samo brani rusko stanovništvo na istoku zemlje, što su tvrdnje koje nemaju utemeljenje u činjeničnoj stvarnosti jer su ruski napadi zabilježeni u više gradova diljem Ukrajine. Nadalje, Kulić navodi kako se Rusija brani od ugroze života u svom prostoru, što je također netočno budući da Rusija nije napadnuta odnosno njene su snage ušle na ukrajinski teritorij.
Osim toga, teza o “specijalnoj akciji za uništavanje infrastrukture i ciljeva koje je Zapad na prostoru Ukrajine”, kako rusku invaziju naziva Kulić, također ne drži vodu jer je ruska vojska od samog početka rata granatirala i civilne ciljeve, među kojima su rodilišta, škole, vrtići i evakuacijski koridori (1, 2, 3, 4).
O tome svjedoči i broj civilnih žrtava. Prema podacima UNHR-a, u prvih 18 dana ruske invazije na Ukrajinu ubijeno je 596 a ranjeno 1067 civila.
Da su Rusi “obzirni” prema Ukrajincima, kako to kaže Kulić, više od 2.8 milijuna izbjeglica (koliko ih je prema podacima UN-a) vjerojatno ne bi otišlo iz zemlje bježeći od neposredne ratne opasnosti.