Netom uoči i nakon ruskog napada na Ukrajinu na društvenim mrežama i rubnim portalima počele su se pojavljivati dezinformacije kojima se demonizira Ukrajinu, a glorificira Rusiju i Vladimira Putina.
Ukrajinu se tako naziva fašističkom i nacističkom državom, a ruski napad na Ukrajinu predstavlja se kao “oslobađanje” (primjeri arhivirani ovdje i ovdje).
“Šah mat Vladimira Putina – Zapadni svijet u šoku bespomoćno gleda što mu se događa”, naslov je članka koji je rubni portal Logično.com objavio 22. veljače, netom nakon što je Rusija odlučila priznati Donjeck i Lugansk, a u kojem se navodi:
“Nakon višemjesečne medijske propagande o navodnoj agresiji Rusije na Ukrajinu, predsjednik Ruske federacije, Vladimir Putin, iznova je nadmudrio zapadne propagandiste. Umjesto navodnog napada na Ukrajinu, jednostavno je priznao Donbas i Lugansku oblast, te najavio blisku suradnju na svim razinama, što će mu omogućiti slanje ruskih vojnika. Zapadni političari bespomoćno gledaju i odgovora, bar za sada, nemaju”.
Ovakve tvrdnje u skladu su s tezama o stanju u Ukrajini koje ruska propaganda distribuira već godinama. Rusija je, podsjećamo, Ukrajinu napala još 2014. godine; poluotok Krim tad je otet Ukrajini i anektiran u ruski teritorij, a na području pokrajina Donjeck i Lugansk proruski separatisti su – naoružani ruskim oružjem i uz podršku ruske vojske – proglasili svoje “autonomne republike”.
Ruske vlasti tada su tvrdile da nije u pitanju agresija na Ukrajinu, već čin obrane ruskog stanovništva na istoku te države.
Najrecentniji popis stanovništva u Ukrajini je proveden 2001. godine i tada je u Ukrajini živjelo više od osam milijuna etničkih Rusa (nešto više od 17 posto stanovništva). Na Krimu je rusko stanovništvo tada činilo većinu populacije (skoro 1,2 milijuna, tj. 58 posto), dok je u Donjecku živjelo 1,8 milijuna Rusa (38 posto populacije), a u Lugansku nešto manje od milijun Rusa (39 posto populacije).
Međutim, ruske tvrdnje da je Ukrajina nacistička država koja provodi genocid nad Rusima nemaju činjenično utemeljenje (1, 2, 3).
Točno je da u Ukrajini postoje ekstremno desni nacionalisti, sljedbenici nacističkog kolaboratora iz Drugog svjetskog rata Stepana Bandere. Najbolje to ilustrira zloglasni bataljun Azov, formiran nakon ruskog napada na Ukrajinu 2014. godine, čiji članovi ne kriju svoju neonacističku ideologiju. Azov je krajem 2014. integriran u ukrajinsku nacionalnu gardu.
Ukrajinski ekstremni desničari sudjelovali su u prosvjedima kojima je 2014. svrgnuta proruska vlast Viktora Janukoviča, što je Rusiji poslužilo kao osnova da čitavu Ukrajinu proglasi fašističkom državom. Takve optužbe nisu utemeljene; prosvjednici koji su sudjelovali u rušenju Janukovičeve vlade na ulice su izašli primarno jer su se zalagali za pridruženje Ukrajine Europskoj uniji, a sami prosvjedi su izbili nakon što je Janukovič odbio potpisati sporazum o pridruživanju EU.
O tome da Ukrajina nije fašistička diktatura, jasno svjedoči činjenica da se u toj zemlji (za razliku od Rusije) održavaju demokratski izbori. Rezultati predsjedničkih izbora 2019. godine pokazuju da neonacistički sentimenti u Ukrajini nisu naročito rašireni; na izborima je uvjerljivo pobijedio aktualni predsjednik Volodimir Zelenskij, i to je bio prvi put da su Ukrajinci za predsjednika izabrali Židova.
Jednako neutemeljene su i ruske tvrdnje da na Ukrajinu nije izvršena invazija, već da ruska vojska samo brani rusko stanovništvo na istoku zemlje. Ruske vojne operacije, naime, nisu ograničene samo na područje Donbasa, već je granatiranje zabilježeno u više gradova diljem Ukrajine (The Guardian, Reuters).
