Sjedinjene Američke Države pritišću Europu da stavi pod embargo uvoz ruskih energenata, a same povećavaju uvoz fosilnih goriva iz Rusije, tvrdi se na Facebook stranici rubnog portala “2012 Transformacija Svijesti”, poznatom po redovitom objavljivanju dezinformacija (arhivirano ovdje).
“Sankcije Rusiji otprilike izgledaju ovako:
Europa pod pritiskom Amerike uvidi sankcije rusiji, poput smanjenja ili zabrane kupnje ruske nafte. U isto vrijeme Amerika povećava uvoz ruske nafte za 43% koju zatim skupo prodaje europi”, stoji na njhovom Facebooku, u objavi od 11. travnja.
Ovoj objavi priložen je i screenshot članka objavljenog na portalu pan-arapske televizijske kuće Al Mayadeen iz Libanona. Predmetni članak objavljen je 4. travnja i u njemu se prenose tvrdnje Mikhaila Popova, zamjenika sekretara ruskog vijeća za nacionalnu sigurnost Nikolaja Patruševa.
Navodi se kako je Popov za ruski tabloid Komsomolskaya Pravda pravda kazao da “SAD forsira Europljane da uvedu proturuske sankcije, dok istovremeno ne samo da uvoze naftu iz Rusije, već i povećavaju obujam isporuke, u zadnjem tjednu za 43%, na 100 tisuća barela dnevno”.
“Transformacija Svijesti” na svojoj Facebook stranici, međutim, propušta spomenuti jednu vrlo bitnu činjenicu: SAD su 8. travnja (dakle četiri dana nakon citirane Popovljeve izjave) u potpunosti zabranile uvoz fosilnih energenata iz Rusije.
Predsjednik SAD-a Joe Biden još je 8. ožujka najavio zabranu uvoza nafte, plina i ugljena iz Rusije. Mjesec dana kasnije, 7. travnja, američki parlament izglasao je zakon o zabrani uvoza ruskih fosilnih energenata. Biden je svoj potpis na ovaj zakonski tekst stavio idućeg dana, 8. travnja, čime je u potpunosti zabranio uvoz ruske nafte, plina i ugljena.
Također, objava na Facebook stranici portala “Transformacija Svijesti” netočno prikazuje način funkcioniranja globalnog naftnog tržišta. Nije, naime, američka država ta koja kupuje, obrađuje ili preprodaje naftu iz Rusije, već to rade američke kompanije u privatnom vlasništvu.
Dakle, čak i ako američke kompanije jesu iskoristile zadnje dane slobodne trgovine energentima s Rusijom da uvezu što više fosilnih goriva (a nema razloga ne vjerovati da to doista jeste tako), poslovne odluke tih kompanija nisu odraz američke vanjske politike, već su uvjetovane željom za ostvarivanjem korporativnog profita.
Tvrdnja da Amerika “skupo prodaje Europi” rusku naftnu također nema utemeljenje u činjenicama. Europske naftne kompanije i dalje slobodno trguju energentima s Rusijom te mogu same kupiti koliko god ruske nafte žele, po povoljnijim cijenama od onih koje bi im za istu tu naftu mogle ponuditi američke kompanije. Nafta je proizvod kojim se slobodno trguje na međunarodnim tržištima i burzama pa je logično da će europske i sve druge kompanije kupovati naftu tamo gdje im je cijena najpovoljnija.
Europska unija je najavila mogućnost zabrane uvoza ruske nafte, ali to još nije dogovoreno među zemljama članicama.
