Pod povećalom

Kako se pripremala legalizacija zabrane pobačaja u SAD-u

Američki Vrhovni sud dozvolit će saveznim državama da zabrane pobačaj. Kontroverznu odluku omogućio je Donald Trump, za čijeg mandata je imenovano troje članova suda.
Prosvjed pred američkim Vrhovnim sudom nakon najave odluke koja će omogućiti zabranu pobačaja; Foto: EPA/MICHAEL REYNOLDS

Američki Vrhovni sud će poništiti čuvenu presudu iz slučaja Roe v. Wade i uskoro dopustiti saveznim državama da same odluče žele li zabraniti pobačaj.

Tvrdi se to u neslužbenom dokumentu koji je procurio u medije i koji se već tumači kao velika pobjeda pro-life pokreta, desničara, konzervativaca, Republikanske stranke, Donalda Trumpa te njihovih istomišljenika širom svijeta, dakle i onih koji u Hrvatskoj sudjeluju u Hodu za život. Iako odluka još nije konačna, jer radi se tek o nacrtu dokumenta iz spisa jednog od sudaca, a ne o finalnoj presudi, protivnici i pobornici pobačaja odmah su krenuli sa snažnim reakcijama i prosvjedima, a oko zgrade Vrhovnog suda u Washingtonu postavljene su zaštitne ograde i raspoređeno dodatno osiguranje.

Službena odluka, kada bude objavljena, a to bi se moglo dogoditi već za nekoliko tjedana, izazvat će snažne reakcije na svim kontinentima jer pitanja o pobačaju, pravima žena da odlučuju o vlastitom tijelu i pravima nerođene djece su među najosjetljivijim temama u mnogim državama.

Životi i smrti vrhovnih sudaca

Ovo nije prvi, a ni posljednji put da će najviša pravosudna institucija u Sjedinjenim Državama, sastavljena od devet sudaca izabranih pedantnim odlukama političara, a ne voljom birača, donijeti odluke koje mogu imati priličan utjecaj na građane u cijelom svijetu. Sadašnji američki predsjednik Joe Biden koji se već desetljećima nateže oko izbora sudaca Vrhovnog suda, favorizirajući one koji zastupaju prava žena na pobačaj, najavljuje da bi sadašnji pretežno konzervativan sastav sudaca u skorašnjoj budućnosti mogao odlučivati i o sužavanju prava seksualnih manjina.

Vrhovni je sud u proteklih 232 godine donosio i poništavao kontroverzne presude koje su slavili rasisti i nacisti, kao i borci za ljudska prava i članovi LGBTQ zajednica. Odluke institucije koja ima tako velike ovlasti zapravo često ovise o tome koji će sudac poživjeti, koji umrijeti, a koji pristati na mirovinu, jer članovi suda biraju se na doživotni mandat i šanse da ih se smijeni su gotovo nikakve.

Ironično, odluka Vrhovnog suda u sadašnjem slučaju o pobačaju mogla je prevagnuti na jednu ili drugu stranu ovisno o samostalnoj odluci jedne jedine žene sutkinje, legende feminističkog pokreta, da pristane otići u mirovinu s osamdeset godina i s dijagnozom dva karcinoma. Ona je i tada mirovinu odbila jer nije očekivala, kao uostalom ni mnogi drugi, da će na izborima 2016. godine pobijediti – Donald Trump.

Ruth Bader Ginsburg, članica Vrhovnog suda ljevijih političkih uvjerenja koja je uvijek zastupala ravnopravnost spolova, prava žena i manjina, bila je već prevalila osamdesetu kada su je, zbog sve slabijeg zdravlja, i preko novina pozivali da ode u mirnu penziju. Draga Ginsburg, govorili su joj 2014. godine ljevije nastrojeni analitičari, idi u mirovinu i omogući predsjedniku Baracku Obami da u sud ubaci nekog ideološki tebi sličnog, jer ako konzervativci osvoje vlast, a ti umreš, Vrhovni će sud oštro zaokrenuti prema konzervativnijim odlukama.

Ginsburg u mirovinu nije htjela, računajući vjerojatno kako nema šansi da Demokrati izgube i Bijelu kuću i premoć u Senatu, no nakon što je Trump iznenadio i porazio Hillary Clinton na predsjedničkim izborima 2016. svi su počeli gristi nokte, jedni u nadi da sutkinja poživi, a drugi da umre.

Republikanska i Demokratska stranka, naime, samo čekaju da im se ukaže prilika za ubaciti ideološki bliskog suca u Vrhovni sud jer o tome može ovisiti u kojem će se smjeru Amerika kretati desetljećima. Kada jedan član suda premine ili se dobrovoljno povuče, američki predsjednik koji je u tom trenutku u Bijeloj kući za upražnjenu stolicu predlaže novog kandidata kojeg potom većinom glasova potvrđuje Senat.

To možda isprva zvuči kao dosadna procedura, no radi se vrlo često o napetom političkom trileru od čijeg ishoda mnogi strepe. Koga li će predsjednik predložiti, hoće li Senat kandidata prihvatiti ili odbiti, hoće li taj novi sudac poživjeti te hoće li za koju godinu otići na kvasinu i početi mijenjati političke stavove.

Trump je odradio zadatak

Sutkinja Ruth Ginsburg, slabog zdravlja i nerijetko na liječenjima u bolnici, izdržala je sve do pred kraj Trumpovog mandata, da bi u dobi od 87 godina umrla u rujnu 2020. godine. Svjedoci kažu da je na samrtnoj postelji, samo šest tjedana prije novih predsjedničkih izbora na kojima će se sučeliti Trump i Biden, izrazila želju da se o njezinom nasljedniku odluči nakon što se sazna tko je novi predsjednik.

No Trump nije oklijevao, nego je odmah iskoristio priliku kako bi u Vrhovni sud na mjesto preminule ljevičarke ubacio nekog tko će se zalagati za konzervativnije vrijednosti. Njegov je izbor, 48-godišnja sutkinja Amy Coney Barrett, nakon što ju je potvrdio i Senat, tako imenovana novom članicom suda samo tjedan prije izbora na kojima će Trump izgubiti. Čim je Barrett izabrana, već se znalo da Vrhovni sud skreće udesno; kako je Trump ranije već nominirao dvoje u Senatu potvrđenih ustavnih sudaca (Neila Gorsucha i Bretta Kavanaugha), tako je samo bilo pitanje vremena kada će najvrući kesten među složenim sudskim predmetima, pitanje pobačaja, doći na red za glasanje.

Od Vrhovnog suda u sadašnjem sastavu, u kojemu većinu drže konzervativci, već se očekivalo okretanje u smjeru zabrane pobačaja, no analitičare je svejedno iznenadila ideološka tvrdoća stavova suca Samuela Alita iz objavljenog dokumenta. Američku je javnost također zgranulo curenje dokumenata iz institucije koja je vrlo tajnovita i brižno raspravlja u tišini daleko od javnosti.

Radi se, tvrde upućeni, o vrlo rijetkom slučaju, a desni su mediji i političari već krenuli s optužbama da je nečastan čin zacijelo izvršio neki uposlenik suda zagriženih lijevih uvjerenja, woker, s namjerom da našteti uvaženoj instituciji američkog legalnog sustava. Nagađa se i o imenima zviždača ili zviždačice, u političkoj areni padaju teške riječi i optužbe, a po američkim se saveznim državama već zbraja kako će pobačaj biti prekrižen u barem pola Amerike.

Pozorno se očekuje i hoće li Vrhovni sud koristiti rezultate medicinskih istraživanja, poput onih koja utvrđuju kada se u fetusu formira srce ili kada plod može početi osjećati bol, jer to su detalji koji se često spominju prilikom burnih i bolnih rasprava o pravu žena na izbor i pravu nerođenih na život.

Znanost i presude

U najpoznatijoj odluci o pobačaju, čuvenom slučaju Roe v. Wade iz 1973. godine, Vrhovni se sud naveliko služio medicinskom terminologijom u obrazloženju presude. Ženama treba omogućiti pravo na pobačaj sukladno ustavnim odredbama o privatnosti i osobnim slobodama, odlučio je tada sud primjenjujući medicinska gledišta na trudnoću podijeljenu na tri faze po tri mjeseca, odnosno trimestre.

U prvom trimestru trudnoće privatnost žene je najvažnija i svakako treba imati pravo na pobačaj, dok za drugi trimester, odlučio je tada sud, savezne države mogu donijeti propise koji reguliraju pobačaj, ali ne smiju ugrožavati zdravlje žene. Za razdoblje posljednjeg trimestra savezne države mogu, rečeno je, zabraniti pobačaj zato što fetus postaje sposoban i za samostalan život izvan tijela majke, ali pobačaj se može izvršiti ako je ugrožen majčin život.

U raspravi o pobačaju iz 1992. godine, Vrhovni sud je odbacio koncept o trimestrima smatrajući ga medicinski zastarjelim, a i u sljedećim je odlukama o pobačaju, primjerice u slučaju Stenberg v. Carhart iz 2000. godine, ponešto mijenjao medicinsku terminologiju.

Kako je Norma postala Jane

Među prvima koji najavljuju zabranu pobačaja čim Vrhovni sud u novom sastavu to dopusti je Teksas, savezna država u kojoj je krenula znamenita bitka za pobačaj kada je Norma McCorvey 1969. po treći put zatrudnjela i pomislila da bi bilo bolje pobaciti. Skromno obrazovana konobarica, udana za zlostavljača, alkoholičarka i korisnica droga, dvoje je djece koje je rodila ranije već dala na usvajanje.

Sa željom da prekine treću trudnoću, i to u Teksasu gdje to nije bilo dozvoljeno, Norma se obratila odvjetnicima koji su u javnosti već bili poznati kao pobornici prava na pobačaj. Kako bi zaštitili njezin stvarni identitet i sačuvali je od eventualnih problema u javnosti, odvjetnici su u dokumente Normi ubacili pseudonim Jane Roe, te krenuli s tužbama koje su stigle sve do Vrhovnog suda. Okružni tužitelj u gradu Dallasu u Texasu, koji je provodio tada važeći zakon o zabrani pobačaja zvao se Henry Wade i tako je čuveni slučaj dobio ime Roe protiv Wade.

Sudska natezanja traju dugo, obično duže nego trudnoća, tako da je Norma, ili Jane Roe, ipak rodila jer se nije pojavila mogućnost za pobačaj. Ostao je tako zapisan ironičan podatak da Norma, koja je pokrenula najveći poznati sudski postupak za prava žena na pobačaj, zapravo nikada nije pobacila, dok je jedna od njezinih odvjetnica tijekom pravne bitke također zatrudnjela te kriomice otišla obaviti pobačaj u Meksiko. Norma McCorvey je 20-tak godina nakon čuvenog procesa promijenila mišljenje i stranu te osnovala organizaciju koja se gorljivo suprotstavljala pravu na pobačaj.

Sud kao Hitlerov uzor

Brojni su slučajevi u kojima je američki Vrhovni sud donosio odluke koje nam se iz današnje perspektive čine tragičnima. Iako ustavni zakoni, posebice 14. Amandman još iz 19. stoljeća, jamče jednakost svih osoba na teritoriju Sjedinjenih Država bez obzira na boju kože ili državljanstvo, trebala su desetljeća da bi se ta prava zaista počela ostvarivati.

Vrhovni sud je odobravao rasnu segregaciju zakonski je nazivajući „odvojeni, ali jednaki“ šaljući tako poruku da su posebne škole ili autobusi za bijelce i crnce u južnijim američkim saveznim državama zakonski sasvim u redu. Tek nakon godina prosvjeda i rasprava sud je 1954. konačno dosudio da crna i bijela djeca ipak smiju ići u isti razred, a u toj odluci pomoglo im je znanstveno istraživanje koje je dokazalo za mala afroamerička djeca u jednostavnoj igri bijele lutke tretiraju kao nadređene crnim lutkama igračkama.

Prilično popularna disciplina među mnogim znanstvenicima u Sjedinjenim Državama s početka dvadesetog stoljeća, eugenika, koja je bijelu rasu i neke narode sa sjevera Europe proglašavala superiornima, poslužila je kao temelj za jednu od najsramotnijih odluka Vrhovnog suda s dalekosežnim posljedicama. Širok pokret koji je zastupao ideju da treba sterilizirati one koji imaju takozvane loše gene postigao je da se u preko dvadeset američkih saveznih država legalizira prisilna sterilizacija onih kojima su prišili etiketu tako što su ih zvali imbecilima.

Sin jedne od žena koje su bile određene za takvu prisilnu sterilizaciju podigao je tužbu iznijevši dokaze da je njegova majka u školi pokazivala sasvim normalnu inteligenciju, ali je mentalno oboljela nakon što je bila silovana. Vrhovni sud, međutim, nije imao milosti i naredio je, većinom glasova 8-1, da se prisilna sterilizacija ipak izvrši, uspoređujući taj čin s uobičajenim obaveznim cijepljenjem protiv bolesti.

„Tri generacije imbecila bile su dovoljne,“ stoji u neslavnoj presudi Vrhovnog suda iz 1927. godine koja je omogućila šezdeset tisuća prisilnih sterilizacija tada društveno nepoželjnih, a lista je uključivala mentalno bolesne, siromašne, nepismene, slijepe, gluhe, deformirane, siročad, beskućnike i skitnice.

Taj je američki program nešto kasnije bio početni uzor nacističkim vlastima u provođenju rasnih zakona, a rečenicom „tri generacije imbecila bile su dovoljne“ poslužili su se i branitelji nacističkih zločinaca na  suđenju u Nürnbergu nakon Drugog svjetskog rata.

Što je sljedeće?

U proteklih nekoliko desetljeća američki je Vrhovni sud postigao velike pozitivne pomake donijevši niz odluka u korist pobornika širenja prava pojedinaca, žena ili seksualnih manjina, što je omogućilo i postupnu legalizaciju istospolnih brakova u cijeloj zemlji.

Upravo ta prava bi mogla biti uskoro na udaru konzervativnih organizacija koje će, ohrabrene zabranama pobačaja, krenuti u nove kampanje. Predsjednik Biden je, razočaran svime što se može pročitati u dokumentima koji su ovih dana procurili s Vrhovnog suda, u prvoj reakciji kazao kako bi sljedeći na redu mogli biti prava na kontracepciju i prava na istospolne bračne zajednice.

Naslov ovog članka promijenjen je nakon objave jer izvorni naslov “Kako je američki Vrhovni sud odlučio dopustiti zabranu pobačaja” nije bio dovoljno precizan. Iako nacrt koji je procurio u medije pokazuje da sudska odluka jest donesena, ona još nije službeno priopćena pa samim time još uvijek može biti izmijenjena.

Facebook
Twitter

Uočili ste objavu na društvenim mrežama i želite da provjerimo je li točna? Želite nas upozoriti na netočnu ili manipulativnu izjavu političara? Imate prijedloge, pohvale ili kritike? Pišite nam na [email protected] ili nas kontaktirajte putem Twittera ili Facebooka.